ŽENA JE ŽENA

silueta

Bilo supruga ,

Bilo majka,

Bilo kolegica na poslu,

Bilo prijateljica na kavi......

Žena je žena.....

 

Bez obzira

Na obrazovanje ,

Na položaj u društvu ,

Ona je samo žena ...

 

Žena naizgled

Jaka ,

A u biti

Tako

slaba i

Krhka  .......

 

Žena nimalo

Vrijedna

Ignoriranja,

Podcjenjivanja ,

Vrijeđanja .......

 

Ne zavrijeđuje

Spustiti glavu

Tražiti  rame

 Za plakanje

Kada joj teško,

Kada je izvrgnuta boli.....

 

Ona misli,

Da u trenutku kada

Isplače svoju bol,

Sve će nestati

Sve će biti

Dobro .....

Baš kao i prije,

Na samom početku

 

Ali u trenutku

Kada se nasilje,

Na njenu dušu

Ponovi ,

Zapravo

Shvati

 

Da njezine suze

Nisu donijele

Očekivano

Olakšanje

 

Uloga žene je

Velika .....

Ona se u

Potpunosti daje

U svakom

Trenutku

Svoga života ......

 

Ona strepi ,

Ona želi

Ugoditi ,

Ali  nikako  

Nekome nanesti

Bol

 

Žena je žena ......

Ona zaslužuje

Živjeti

Bez stresa ,

 

Bez bojazni

Da će netko

 Istresti na nju

Svoju ljutnju

I  gnjev ......

Kako bi sebi

Olakšao dušu i

Lakše

Proveo dan

 

I  žena je čovjek ,

I ona treba.....

Ona želi

Miran

Spokojan život

 

Život

Kojeg će proživjeti

Upravo onako,  

Kako

Zaslužuje......

 

Ona nije manje

Vrijedna od

 „ jače „ polovice

Koja svoju snagu

 

Grube riječi

Ispoljava na

Njoj .....

 

Tako jakoj,

A tako

Nježnoj

Ženi

A  žena je žena......

 

Stoga neka

Svaka žena

Ne ustukne

Pred mišlju ,

Da onoga koji joj

Onemogućuje

Život kakvog

Zaslužuje ......

Zaustavi i

Jednostavno

Kaže :

„ Dosta je bilo !!!!

I ja imam

Pravo na život

Bez uvreda

 

Bez  podcjenjivanja

Ignoriranja......

 

„ Dosta je bilo !“.....

Jer žena je

Jaka ,

A tako krhka ,

Nježna  ......

Jer žena je

Žena .............

 

Gordana Sedmak-Jednačak

 

 

 

 

 

KRIJESNICA

krijesnica

Sjećanje me vodi u rano djetinjstvo

Ljeto , toplo i pomalo vlažno

 Sjedim u dvorištu svoga doma  i

uživam u opojnim mirisima ljeta

 

Polako, spušta se noć

Odjednom svjetlo

Maleno i snažno

Izlazi iz grma, trave ,

U trenu je pokraj mene

Ma, to je krijesnica

 

Zovu je  i svjetlica

Prava je lampica u zraku

Obasjava put

dajući ljetnoj noći  

posebnu čar

 

Slobodno bezbrižno leti ,

Uljepšavajući  ljetne večeri

Žive lampice

 stvorila je Majka priroda

dajući sjaj kao iz bajke

 

Njihova čarolija mami i

vraća emocije

Osobu kojoj nadjenemo

Nadimak Krijesnica, smatramo

Magičnom lampica vodiljom

Svjetlom svoje duše .

  

Svijetli „ živa lampica“ ,

Leti slobodno i živahno

Sad na jednu

 Pa na drugu stranu

 

Želim je uhvatiti

Ne da se ,

Leti bezbrižno

To je moja  krijesnica


Gordana Sedmak Jednačak

DAR  SA  DUŠOM

DAR  SA  DUŠOM



Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
 Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
 Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

Izvor : Novi sisački tjednik

Gordana Sedmak  Jednačak

      RUŽA BOJE PUDERA

RUŽA BOJE PUDERA

Priča koju pišem drugačija je od ostalih, do sada napisanih.

Upravo drugačija jer je stvarna, doživljena i proživljena .

Priča je to iz davnih , prošlih vremena puna emotivnih sjećanja koja smiruju dušu, pri samoj  pomisli na ono što je nekada bilo lijepo i posebno .

Vjerojatno se pitate :“  Zašto priča o ruži i što kod ruže može biti tako zanimljivo, da bi bilo zabilježeno u jednoj priči „?

Ali vjerujte ima , upravo to nešto.

Vidjeti ćete na kraju priče , da je ruža boje pudera u potpunosti  zaslužila taj tretman.

Radi se o ruži koja nije nimalo obična kao ona koja raste i cvate, u gotovo svakom vrtu.

To je ruža boje pudera za koju su vezane mnoge uspomene iz davnih prošlih, nama lijepih vremena.

Uspomene vezane uz dolazak mlade  obitelji iz jednog grada u novi grad na tri rijeke. Prilagodba  mlade obitelji sa suživotom, u njima nepoznatom gradu.

Potom , savijanje obiteljskog gnjezda , onako kako to obično biva , radeći i snalazeći se svakodnevno.

 Obitelj je rasla . Djeca se bezbrižno sa vršnjacima  igrala u parku,  provodeći svoje bezbrižno djetinjstvo. Odrastali su......

Majka obitelji , uz sve svoje obveza uspjela se posvetiti onome što je posebno veseli.

Bila je prava obožavateljica cvijeća. Pogotovo ruža.

 Po dolasku u svoj novi dom u  grad na tri rijeke , oplemenila je prostor ispred prizemnog stana posadivši veći broj prelijepih ruža. Nije se htjela odreći ljepote cvijeća u kojoj je posebno uživala.

Ukrasila je cvijetnjak ispred svoga prozora, prekrasnim primjercima mladih ruža svih vrsta , veličina i boja.

Ruže je nisu „ razočarale“ , prosto se nadmečući koja će ljepše cvasti i koja će ljepše mirisati.

Čak su i pčele prepoznale njihova htjenja i njihovu ljepotu.

Sa svojim cvatom jedna ruža je smjenjivala drugu ili su obje cvale istovremeno .

 Prava blagodat za oči.

Mnogi prolaznici su se zaustavljali , divili se i raspitivali se za vrstu ruža i gdje su nabavljene. Ali jedna im je posebno „ zapela „ za oko .

Jedna je prednjačila pred svim ostalim ružama .Bila je to prava krasotica , ruža boje pudera.

Naprosto  raskošnija , naprosto posebna.

Tako čvrsta , tako „ sočna“.

 Gordo uzdignutih grana i cvjetova prema nebu .

Kao da je znala da je najljepša.

Njezina boja u tim vremenima , bila je rijetkost .

 Boja pudera odnosno bež boja sa primjesama rozkasto naranđaste .

 Neobično , a lijepo . Plijenila je poglede i izazivala uzdahe.

Majka obitelji bila je ponosna na sve ruže , na to kako uspijevaju i kako ju razveseljavaju svojim izgledom i bojama .

Ali ipak , ova nježna ruža  boje pudera bila joj je najdraža.   Bila je drugačija, bila je neobična.

Ponosno ju  je zalijevala preko široko otvorenog  trokrilnog , kuhinjskog prozora koji gleda prema cvijetnjaku.

Ostali stanari , tu su ranije posadili svoj ružičnjak ali dolaskom ove mlade obitelji sve je nekako živnulo .

 Nove zasađene ruže, njihova raskoš , mirisi i boje dovele su do toga da i ostali dio cvijetnjaka naprosto dobije drugačiju dimenziju .

Sve je cvijeće nekako oživjelo i povezalo se u jednu skladnu , cvjetnu harmoniju.

Ruža boje pudera  nije samo bila posebna izgledom nego i svojim rastom i cvatom.

Rasla je u vis, kao da je htjela svojim cvjetnim glavicama doprijeti u unutrašnjost  prizemnog stana i sudjelovati u životu obitelji koja ju je donijela.

Raskošna je bila , cvjetna, puna tvrdih, velikih latica i mamila uzdahe divljenja i osmjehe zadovoljstva.

Jednog dana dobila sam na poklon tek ubranu ružu, sa tek napola rascvalim pupom .

 Bila je lijepa i onako zatvorenih latica šireći opojan miris .

Da, upravo tako , odrezana i ubrana  sa grma ruže boje pudera.

Posebno me se dojmila bojom i svojim raskošnim izgledom , ta neobična ruža.

Očarala me odmah svojom ljepotom i probala sam je zasaditi sa željom da je imam u svojem cvijetnjaku .

Dugo nije davala znakove , da je zakorijenjena.

 Stajala je u zemlji pokrivena staklenom teglom ne dajući nikakve znakove života.

No, jednog dana kada sam se već pomirila sa neuspjehom , ugledala sam sitne zelene listiće kako se pojavljuju ispod staklene tegle koja je poslužila zakorijevanju.

Udahnula sam joj život.

Mojoj sreći nije bilo kraja.

 Ruža boje pudera biti će „ kraljica „ i u mojem ružičnjaku.

Tako je i danas . Ona je još uvijek tu.

Stara , ali se neda .

Uspjela sam njezine mladice , rasaditi na još par mjesta u cvjetnjaku.

Za svaki slučaj .

 Neka ih je , posebne su .

Zaslužila je to .

Ali ispred prizemnog stana nema više stare ruže boje pudera , ali više nema niti Majke obitelji , moje svekrve .

Eto zašto je ruža boje pudera zaslužila da bude zauvijek zabilježena u jednoj priči.

Ona me podsjeća na osobu koja je voljela ruže i jednu posebnu krasoticu – ružu boje pudera.

Gordana Sedmak Jednačak

OTVOREN PROZOR

otvoreni prozor



Ne može sve biti onako
Kako želimo
To je naprosto
Nemoguće

Svatko od nas teži
Idealnom , ali
Idealnog na ovom
Svijetu , naprosto
Nema

Ne , nema ,
Niti će ga
Ikada biti

Ne može sve biti
Bijelo , čisto i
Blistavo
Crna boja se rjeđe ili
Češće prolije i
Naprosto
Stopi sa bijelom

Nakon takvog stapanja
Nastaje siva kao
Kompromis
Kao nekakva
Ravnoteža
Između bjeline i
Crnine

 

Ta siva boja najbolje
Dočarava stvarnost
Dočarava normalan
Čovjekov život

Ništa u životu nije
Niti potpuno bijelo
Niti potpuno crno

Kada mislimo da nam je
Život trenutačno
Prepun teških
Crnih trenutaka
Vjerujte
Tako nam se
Samo čini

Pogledajmo pozornije
Zagledajmo se u
Daljinu ,
Promislimo
Malo

Vidite onaj prozorčić tamo
Daleko , daleko
Gdje se kroz drveni okvir
Naziru zrake svjetlosti

Eto , nije sve tako
Kao što smo mislili
Kako nam se činilo 

Život daje priliku
Da osoba u svojoj
Tuzi i trenutnoj
Nemoći
Razazna spas kao
Tinjajuću svjetlost

Stoga idemo naprijed
Ne smijemo klonuti
Jer kada mislimo da
Izlaza nema ,
On zapravo postoji
Samo ga treba
Prepoznati

Prepoznati u obliku
„otvorenog prozora“
Kroz koji se svjetlost
Prolama
Dajući do znanja
Da još uvijek itekako ima
Nade
Za ljepotom
Života

Gordana Sedmak Jednačak

Stranica 1 od 2

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.