DAR SA DUŠOM
Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar, je predmet darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“ ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće. Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek.
Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost poklanjanja „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje. Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije .
Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom.
On će govoriti o trudu uloženom u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako.
Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi i širi kako blagostanje tako i sreću.
Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.
Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.
Izvor : Novi sisački tjednik
Gordana Sedmak Jednačak