MOJA SEKA
Razlika od osam godina
Nije nimalo predstavljala
Prepreku bliskosti između
Moje seke i mene
Nekako smo se
Posebno razumjele ,
„Disale“ kao jedna....
Razgovarale o mnogo čemu
Svakodnevnim bitnim i
Nebitnim stvarima
O svim mogućim
Izazovima
Koje život nosi.....
Slušala je moje trenutne
Probleme , nedoumice ,
Razmišljanja , ljutnje ,
Ono što me smetalo i
Ono što me veselilo.....
„ Znala „ je razumjeti
Davala mi savjete
O svemu i svačemu
A ja sam ih „ upijala „
Kao spužva
Mnogi su o njoj
Lijepo zborili
Njezina blagost i
Pristupačnost bila je
Zapažena kod ljudi
Kažem bila je ,
Jer moje seke
Više nema
Ona nije više
Među nama.....
Iako je radila u zdravstvu
Nije ju zabrinjavalo
Njezino zdravstveno stanje
U mjeri u kojoj je trebalo
Ona je uvijek
Prilazila drugima
Pomagala unesrećenima
I tješila kada je
Boljelo......
Svom puninom duše
Davala se drugima
A za sebe je rekla
Da ima vremena i
Da to nije tako strašno.....
Ali vrijeme je prolazilo
Bolest je ostavljala
Ozbiljne tragove i
Brzo je napredovala
Jednog dana moja
Seka je sagorjela
Njezino srce je stalo
Njezine crne oči su se
Zauvijek zaklopile
Ostaje trajno sjećanje
Na njezine oči i na
Njezinu crnu kosu
Na njezin blagi ,
Dobronamjeran osmijeh.....
I svaki puta
Kada pogledam na
Našu fotografiju
Ona i ja
Dvije sestre ,
Jedna na nebu ,
Druga ovdje
Srce mi se stegne.....
Ali nismo razdvojene
I dalje smo zajedno
Ona je na nebu
Čeka me
Do tada ostaje
Sjeta
Ujedno sreća
Što sam imala
Takvu sestru
Što sam imala svoju
Dragu
Seku......
Gordana Sedmak Jednačak