DRUGAČIJA BLAGDANSKA ČAROLIJA

Prošle godine u ovo doba , pomisao na „ blagdansku čaroliju “  izmamila nam je osmjeh na lice , a opće oduševljenje preplavilo je naša srca. Veselili smo se Božiću, velikom obiteljskom blagdanu kojeg krasi veliko zajedništvo.

Iako se već tada „ zahuktala“  poznata pandemija ,  ipak smo u krugu obitelji obilježili taj , nama važan i najljepši blagdan. Makar uz ograničena okupljanja i slavlja, pandemija nam ipak  nije uspjela           „ pomrsiti račune „ i ozračje vezano uz značajan vjerski blagdan.

Sjećam se  ugodne glazbe  božićnih pjesama koja se širila domom, baš kao i mirisi pripremljenih delicija.

Živjeli smo u nadi i sa nadom , da je trenutno stanje prolazno , te da će postati prošlost .

Vjerovali smo da ćemo idući Božić slaviti  u „ normalnijim „ okolnostima.

I tako sa vjerom u bolje, kročili smo dalje.....želeći ući u novu godinu , sa nadom u bolju, ljepšu i bezbrižniju godinu.

Međutim, uslijedilo je ono što je još jače promijenilo naše živote .

Podrhtavanje tla snažno i neumoljivo, nekoliko dana nakon Božića unijelo je tugu i zabrinutost među svima nama.

Tih dana svatko od nas  „ ranjen“  je na svoj osebujan način. Ranjen duhovno, psihički , materijalno........ A sve sa posljedicama koje nije bilo moguće sanirati „ preko noći“ . Toga smo svi bili svjesni...., jer vizura našeg kraja ozbiljno se promijenila ..... baš kao i naši životi.

Priroda je učinila mučan zaokret.

Pokazala je svoju snagu i zao naum. Bez imalo samilosti i svom silinom  „ udarila „ je na čovjeka , na njegov dom, na njegov grad, na njegovo selo. Na njegovo mjesto življenja , na njegovu svetinju.

Što se to događa? pitali smo se ......

Čemu smo to zaslužili?

Ali naši upiti nisu nailazili na odgovor........

Misao koja se javila , da očajavanje ne pomaže i tako si jedino možemo pomoći.

 Ne očajavati, već srediti misli i krenuti dalje.....To je jedino pravo rješenje.

 I jasno tako smo i učinili....

 Svatko u svome životu, u svojoj obitelji, u svome domu.

 Nije bilo druge....

Stoga, nadolazeći  Božić dočekujemo sa „ ožiljcima“ pandemije koja još uvijek prisutna i „ uzima“ svoj danak u ljudskim životima.

Dočekujemo Božić , najveći vjerski blagdan na još uvijek „ svježim ožiljcima „ koje nam je ostavilo podrhtavanje tla u našoj županiji.

Ali ljudi nikada ne gube nadu. Jer kako se lijepo kaže , nada zadnja umire.

 Ljudi dižu glavu , ponosno ustaju i ne osvrću se , idu dalje.

Oni prkose nedaći , jer oni se  „ ne daju „.  Tako moraju, zbog njih samih , zbog njihove         djece , zbog njihove unučadi.

Biti će i mora biti bolje.....Vjeruju u to, svim svojim srcem.

Nema predaje.

Jer život  je vječita borba.

 Život naprosto kao rijeka teče. Nekada tiho, mirno , „ uspavano“ , onda iznenada „ pobješnjelo“ kovitla prevrčući sve ispred sebe.....

 Sve je to život , kao  morska bura, oluja, kao bonaca i mečava......

Stoga ovoga Božića , sa vjerom u bolji idući Božić , svatko prema svojim prilikama i mogućnostima  upriličiti će njegovo obilježavanje .

Oni kojima su domovi oštećeni će skromno, ali ipak ponosno , sa nadom u bolje i ljepše sutra, duh Božića „ unesti „ u svoje privremene domove.

Za najljepši blagdan u godini, za blagdansko raspoloženje , sa nadom u ljepše sutra....

Blagdanska čarolija drugačija, a opet na osebujan način lijepa, privlačna i svečana.

Božić u kojem se dijeli radost  s ljudima oko sebe , a sve kako bi sačuvali taj duh vjere i ufanja.

Jer, sve je to Božić....

 Sva ta radost išćekivanja, sva ta radost zajedništva, ljubav bližnjih.... To je ono što nas snaži, to je ono što nas diže.

 Jer nema veće vrijednosti nego vjerovati da će sve ovo jednog dana biti samo ružna prošlost . I jasno sa nadom da se nikada više  neće ponoviti.

To su želje koje ovoga Božića svi nosimo u srcu .....

Nosimo u srcu, želje za bliskošću, za ljubavlju u obitelji , za dan kada će sve biti kao prije.....Možda čak i bolje..... Bolje  i ljepše.....

 Jer to smo zaslužili , nakon svega što nas je snašlo.....

Vjera nas tome uči.... , vjera nas u tome podržava .

Ona nas usmjerava prema tračku nade i „ govori“ da ga slijedimo.

Slušajmo je, jer radost koju nam ona daruje „ vija naše rane“.

Ona djeluje , darujući nam zajednički osjećaj za nešto lijepo , plemenito, veličanstveno .

I tako, tako  opuštajuće..... A to nam upravo treba, upravo sada ....

Tako ćemo osnažiti svoj um , osnažiti svoje srce , osnažiti svoju dušu.....

Zaboraviti ćemo ili barem staviti „ sa strane“ ono što je iza nas ...... Odbaciti ćemo zabrinutost za ono što nam budućnost nosi .....

Vrijeme koje dolazi stvoriti će ozračje u kojem ćemo dočekati veseliji idući Božić.

Sve ovo do sada bilo je nepredvidivo i nenadano . Splet raznih okolnosti , prirode i  inih događanja.

O tome zašto je tako i tko je kriv, sada je bezpredmetno raspravljati. Konkretnog i dokazivog odgovora , naprosto nema . Tako je i tako je moralo biti .

Bilo je to negdje zapisano. 

A mi idemo dalje. Okrećemo novu stranicu života.... , jer život  „ teče „ dalje . Teče kao rijeka, rijeka bez prestanka , rijeka tuge, rijeka veselja.

Nema mjesta okretati se iza sebe.....idemo dalje.... u nove životne prilike i neprilike . To je jednostavno neminovnost postojanja.

Pokleknuti nikada .... znamo teško je , ali na kraju ćemo vidjeti da se ipak isplatilo krenuti dalje......

Krenuti u bolje sutra , za nas , za našu djecu , za našu zemlju.

Stoga slavimo i veselimo se Božiću , on je to zavrijedio.

U ozračju takvog Božića, u drugačijem okruženju i ozračju, naše srce biti će ispunjenije , a mi             sretniji .......

Makar će biti drugačija blagdanska čarolija Božića , ali će biti naša. Osjećati ćemo je iz dubine srca .

Sretan i blagoslovljen Božić !

Vaša Gordana

Gordana Sedmak – Jednačak