Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PROLJETNA PROMJENJIVA ĆUD

PROLJETNA PROMJENJIVA ĆUD

Jutro je......Tmurni oblaci nadvili se nad gradom.

  Maglovito, naprosto „teško“ i čudno vrijeme. Nešto kao „ olovo „ pritišće sa neba......Oblaci tamni i gusti ,nemilice „putuju“ nebom.

Magla  svojim prisustvom  još više  doprinosi težini, svanulog dana .

Takav čudan i težan dan itekako utječe na ljude, na njihovo raspoloženje, pokretljivost , živost .... Osjećaju nedostatak energije i koncentracije......  To pripisuju „ proljetnom umoru „ koji je poznat pojam za sva opravdanja vezana za takve „ boljke“.

 Iscrpljenost, bezvoljnost , pad koncentracije. Pogotovo se to može zapaziti kod ljudi koji su osjetljivi na vremenske promjene ili kako bi se reklo , na biometeorološke prilike.

Takozvani meteoropati, morati će još jedno kratko vrijeme pričekati na „pravi „ dolazak proljeća. Proljeće je stiglo kalendarski , ali sada u stvarnosti  pokazuje svoju nemirnu ćud kroz  iznenadne oscilacije u tlaku zraka, temperaturi zraka, padalinama......

 To su ti prvi nestabilni mjeseci u godini, kada se od vremena može svašta očekivati . Ali na to smo već navikli.  Za sve, pa tako i za vrijeme mora proći određeno period  da dođe do uravnoteženja, odnosno stabilnosti .....

Vremenske prilike u ovom prvom periodu godine su naprosto „ kradljivac „ ljudske energije, ali to će svakim danom jenjavati i ići će na bolje.

Vratiti će se dobro raspoloženje, želja za druženjem , za izlascima i šetnjama sa prijateljima, dragim osobama. Treba do tada udahnuti i izdahnuti , te taj višak nagomilane energije jednostavno izbaciti kroz neku fizičku aktivnost. Jer sve će proći , tako je to svako proljeće....

 Ono je poznato po svojoj promjenjivoj ćudi.

                Prije službenog dolaska proljeća, otprilike desetak dana od kalendarskog početka, vrijeme je bilo naprosto sjajno. Iako su jutra bila „okupana“ svježinom, tijekom dopodneva sunce je osiguravalo solidnu toplinu. Da ne kažemo da su popodneva bila ugodno topla, tako da su se ljudi ubrzo skinuli iz tople odjeće, pa čak u lagane majice.

Nije bilo ništa neobično vidjeti roditelje kako šeću sa djecom,a da pri tome hodaju  onako nonšalantno u majicama kratkih rukava , sa lagano prebačenom trenirkom oko vrata ili zavezanom oko struka .......

Djeca su kraj njih skakutala u laganim jaknicama , imajući na glavama šarene kapice – šilterice ili one sa „veselim“ pomponom.

  Odjednom su dječja igrališta „oživjela“, čuo se glasni dječji žamor ......

 Okupili su se roditelji kraj njihaljki, tobogana, pješčanika , trombolina i ostalih zabavnih dječjih sprava i međusobno  razgovarali o raznim temama, a najviše vezanim uz mališane. Razmjenjivali roditeljska iskustva, govorili o navikama svoje djece, o njihovim nestašlucima , te o onome čime su zadivili svoje roditelje....... Kako napreduju, što papaju, čime se igraju , što vole, što ih ljuti, koje crtiće gledaju, koje pjesmice su im posebno drage, da li slažu legiće, didaktičke igrice itd.

 Razgovaraju okupljeni u manjim grupicama i pri tome brižno paze na svoje malene, dok se oni bezbrižno igraju na spravama. Paze ih budno, pridržavaju rukom da ne spuznu sa njihaljke, njišu oprezno i brižno pomažu prilikom spuštanja niz tobogan.

Neki se roditelji saginju do pješćanika, pokazujući malenima  kako nastaju kule, vijugave ceste,te  vještim rukama pokazuju mališanu kako se to radi......

Uživaju zajedno s njima, pristječajući se dana iz djetinjstva. Odjednom svi postaju djeca, zaigrani, veseli, ne skidajući osmijeh sa lica.

Neki su toliko maleni, zapravo bebe, tako da ih mame voze u dubokim kolicima sa spuštenim krovićem. Spavaju dok im zrake sunca lagano prekrivaju lice. Da nije previše sunca, majke brinu i pažljivo onako lagano, podižu krović u položaj koji najbolje stvara zaštitu.

 Neke malo veće bebe, stare par mjeseci ali koje još ne hodaju, nose se u tzv. klokanicama. Klokanice - nosiljke, dobile su ime po simpatičnoj i dragoj životinji, koja je poznata po brizi za svoje mladunče, jer ga nosi u tobolcu koji je dio nje i kojeg joj je Majka priroda, stvorila upravo sa tom namjenom.......

Stoga, bebe nošene u tzv. klokanici, privijene su uz majku,lagano mašu nogicama, gledaju oko sebe, prateći kuda ih majka nosi , okreću glavicu lijevo, pa desno.

 Naprosto „upijaju“ vanjske događaje  koliko oni to mogu, s obzirom na svoju dob i nakon što se umore od dojmova i događaja koje zagledaju, popraćenih zvukovima sa igrališta ili prirode, lagano utonu u san.

Privijeni uz majku , dok ih ona tako nosi, snivaju san koji traje....., traje....... Blaženi san.....

 Klonulih, opuštenih nogu i ruku, samo se čuje lagano disanje, uz glavu nagnutu na majčino tijelo...... Predivno ih je vidjeti, prava uživancija......

 Mala stvorenja, tako nevina, tako plaha i tako opuštena.

 Majke uživaju , a kako nebi ?

 Nema ljepšeg osjećaja od te posebne blizine roditelja i djeteta, kada se disanje uskladi ,kada se posebna nježnost naprosto „ razlije“ tijelom......To može osjetiti samo roditelj......Stoga je dijete najveći Božji dar kojeg svako živo biće, želi i sa radošću isčekuje......

Na igralištu, bilo da sjede na klupi prateći svoje unuče ili su uz njega, nalaze se baka ili djed. Na zraku, uz graju djece, miris tek procvalih grmova žutih forzicija, pokoji grm ljubičica, tratinčica i žutih jaglaca, te zvuk vrapčića koji cvrkuću, oni bdiju i čuvaju svoju unučad.

 I to je pravo uživanje. Sve je to moguće kada je proljetni dan lijep i kada je „ okupan „ suncem.

No, iako smo se nadali  da se prognoza meterologa neće ostvariti , da će i dalje biti ovako prelijepo....., ipak se iznenada , onako kako ćud proljeća nalaže, sve se u tren promijenilo.

Mjesec travanj počeo je tmurno, kišovito, sa ogromnom količinom kiše. Prvi travanj sa niskom temperaturom zraka i velikom vlažnošću. A potom drugi dan, snijeg zabijelio mladim listovima ukrašene grmove cvjetnjaka, grm mačuhica, forzicija, visibaba te ostalih prvih vjesnika proljeća. Prosto čovjek ne može zamisliti , kada pogleda kroz prozor , da te bijele „ krpe“ snijega nemilice prekrivaju tlo.

Iako je to lijepa slika odnosno  idila koja je primjerenija zimi, nimalo ne veseli njezina pojava nakon opuštanja uz onakvo lijepo sunčano ozračje.

Ali tijekom popodneva istoga dana, prestaje sniježiti, ali sve ostaje užasno mokro i dosta hladno.

Tješimo se sa novim predviđanjima meteorologa , da će se takav atmosferilij zadržati  još jedno dan dva,te da će svakim danom temperature zraka sve više rasti.

Tome se iskreno nadamo , a ujedno priželjkujemo da ne bude mrazeva kao prošle godine koji su nas iznenadili i „ sredili „ nam voćke, tako da nije bilo uroda , kako narod kaže - niti za lijek .

Ali, kada jednom onako „ po prave“ dođe proljeće, kada se ustabile temperature, ponovno će se čuti poznati zvukovi. Poznati veseli smijeh i žamor djece koja će se skakučući igrati na svježem zraku.

To je svima nama potrebno.

Potrebno je da izađemo iz zatvorenih domova , na ulice , na dvorišta ...... Da krenemo u šetnju uz rijeku, sjednemo na klupu udišući njezinu svježinu. Na taj način ćemo „ spremiti“ hormon sreće koji donosi takvo okruženje i boravak u njemu.

Uskoro će to doći , samo što nije .......

 Nadamo se da će nam Uskrs, taj najveći kršćanski blagdan osvanuti okupan suncem i radosću u zraku i našim srcima.

Mi ćemo ga dočekati sa najboljim željama za život sviju nas. Da nam bude život radosniji, sretniji i blagoslovljen.

Proljeće ima svoju promjenjivu ćud, već smo navikli na to.......

Gordana  Sedmak  Jednačak





Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA