POSEBNA BILJKA - STEPSKA SVIJEĆA
Uočljiva je to trajnica. Ne samo to, nego je i jedna od najljepših iz porodice trajnica. Da najljepših, jer je posebna......još bolje rečeno, specifična.
Spada u porodicu ljiljana. Cvjetovi na dugim klasovima, kao da mašu „suncu“ kojeg neizmjerno vole. Nalik su na zvona, izduženog oblika, a listovi uski svjetlozeleno plavičaste boje.
Njezine naprosto impresivne svijeće pojavljuju se sredinom godine. Lukovičasta je trajnica koja cvate u lipnju i srpnju, na suhom i sunčanom mjestu.
Zgodno je ovu cvjetnu čaroliju ukomponirati u skupinu s ukrasnim travama. Ako volimo imati vrt bogat višegodišnjim biljkama, tada je dobro imati za cilj napraviti kombinaciju različitih biljaka, tako da predstavljaju skladnu cjelinu. Najbolji efekt ova posebna biljka postiže kada ju posadimo u središnji dio vrta kao žarišnu točku.
Upravo o tome sam vodila računa kada samo svoju stepsku ružu sadila. Ona je smještena u cvjetnjak i okružena raznoraznim biljkama, bilo cvatućim ili samo ukrasnim. Sunčano je to mjesto, tijekom cijelog dana, tako da joj to itekako odgovara. Sjajni cvjetni grozdovi čine je jako dopadljivom.
Krasna je to biljka s uskim plavo zelenim listovima, a porijeklo vuče iz daleke zapadne i srednje Azije.
Zbog toga i voli suha i sunčana mjesta, te se sadi plitko. Može narasti čak do jednog metra visine i više, stoga se tako i ističe među ostalim biljkama. Zanimljivog je oblika, te su cvjetovi jedinstveni svojim izgledom.
Cvijet može biti bijeli, žuti, roza ili pak narančasti kao što je boja moje stepske svijeće. Sitni cvjetovi s dugačkim prašnicima tvore cvat tzv. cvatuću svijeću, dugačku i do četrdesetak centimetara na samom vrhu stabljike. Ocvjetavanje započinje u donjim dijelovima cvijeta i kreće se prema vrhu. Pomalo, pa pomalo mali cvjetovi poprimaju smeđu boju smežuraju se i umiru.
Nakon cvatnje, listovi povenu i biljka ostane pod zemljom do sljedećeg proljeća. Tu pod tlom čeka iduću godinu kada će se probuditi i krenuti put visina i izroniti iz zemljinog pokrova.
Kada nestane s lica zemlje i nađe svoj smiraj do idućeg proljeća, treba na ogoljelo i pusto mjesto posaditi biljke koje će sakriti to prazno mjesto......Uz nju treba posaditi i neko drugo bilje, da ne ostane praznina u vrtu.
Ako trebamo izdržljivu, vrtnu biljku za sunčane ali od vjetra zaštićene položaje, odličan je izbor upravo ta biljka. Ona potječe iz stepa središnje i zapadne Azije, odatle i potječe njezin naziv - stepska svijeća, ali susrećemo i naziv pustinjska svijeća.
Godinama može ostati zasađena na istom mjestu.....Ali da bi njezin uzgoj bio uspješan biljci treba dati hranjivo, pjeskovito i sušno tlo. Nikako ne tlo u kojem se zadržava voda, već tlo koje je dobro drenirano i pjeskovito tlo. Dobro je staviti dosta komposta, kao dohranu kako bi biljka bolje napredovala.
Gomoljasta je to biljka i oblik gomolja je u obliku zvijezde. Zvjezdasti gomolj je baš kao i kod biljaka dalije odnosno Georgine. Gomolji brzo šire svoje korijene.
Razmnožavanje sjemenom i to tako da se sije u jesen jer klija u jesen. Međutim iz sjemena uzgojene biljke cvatu tek nakon više godina, najčešće nakon tri godine.
Za rast jednostavno traži puno, puno sunca i o tome treba voditi računa kada joj se odabire mjesto. Tlo mora biti hranjivo, propusno, bez trajne vlage. Pri tome treba voditi računa da se u jamu stavi sloj šljunka, te grubog pijeska da se spriječi zadržavanje vode oko korijena.
Sadi se od početka kolovoza pa sve do početka listopada. Dubina ne bi smjela biti veća od dvadeset centimetara. To bi bili idealni uvjeti za njezin rast i razvoj. Znači, dobro drenirano tlo, zalijevanje povremeno, te optimalna dubina sadnje.
Kod takve izuzetno lijepe i posebne biljke karakteristično je da se na kraju stabljika nalaze cvjetne svijeće visoke nekoliko desetaka centimetara s nekoliko stotina sitnih cvjetova koji se otvaraju odozdo prema gore i privlače brojne kukce na gozbu. Pri tome pojedini cvjetovi koji su u obliku zvona stoje blizu jedan drugoga kao da čuvaju jedan drugoga.
Upravo takve impozantne stepske svijeće imaju nisko lišće i dugu, golu stabljiku. Stoga ih treba zaštititi od vjetra i posaditi u skupine, kako bi se mogle zaštititi. Zaštititi od jakih vjetrova koji bi ih svojom snagom mogli srušiti.
Posušena glava cvijeta odreže se u jesen, ako se ne želi samo sjetva trajnice. Te sjemenke su vrlo ukrasne, a stabljika i lišće ostaju do prvog mraza. Nezaboravan dojam ostavljaju iza sebe. A svoj život završavaju stvaranjem veličanstvenih cvjetova. Cvjetova za pamćenje.
Iako je otporna na zimu, ipak ne bi bilo loše mjesto pokriti jelovim grančicama. To prije svega kako bi se korijenje zaštitilo od zime.
Lijepa je to i elegantna biljka s uskim plavkasto zelenim listovima. Ona se tako ponosno pruža prema nebu, želi život provesti osunčana i „sretna“. I onda kada odradi svoj cilj postojanja odlazi do idućeg proljeća.
Ali dojmljivost njezinih veličanstvenih cvjetova ostat će još dugo u sjećanju na tu posebnu biljku – stepsku tj. pustinjsku svijeću.......
Gordana Sedmak Jednačak