HORMON SREĆE

Kao da u vulkanu

„Stanuje“,

Bukti,

Na mahove,

Pritajen,

A ne vidi se .......

 

S vremena na

Vrijeme,

Čujan je

Poput nekog

Laganog huka,

Podmuklog ,

Tupog,

Razarajućeg......

 

Izgleda da je

 Spreman da

Izađe van

Da se pokaže .....

Ili se varam,

Možda mu još

Treba vremena......

 

Da,

To je proces

Ide polako

Dok sazri

Neznatno naprijed ,

Ali ipak

Želeći

Da krene.......

 

I evo,

Čuje se,

Sve očitije,

Sve glasnije,

Sve jasnije,

Izlazi .....

Tu je......

 

Pojavio se.....

Iznenada,

Siguran u sebe

U svoje osjećaje

Taj veličanstveni i

Tako željen

Hormon  sreće......

 

Vulkan koji ga je

Čuvao ,

Ostaje i dalje

A njegova

Lava u obliku

Hormona sreće,

Dalje nastavlja

Svoj zacrtani put.....

 

Put darivanja

Ljubavi.....

Put kada se osjeti

Ta njegova blagost i

Posebna toplina

Kad se približiš osobi

Koju voliš......

 

Kada se približiš

Unuku dok pruža

Ručice prema tebi

Kako bi te dotakao

Kako bi te osjetio

Kako bi te zagrlio......

 

Kako bi te po licu

Pomilovao,

Kako bi te za nos

Povukao ,

Kako bi te ,

Kao tvoj osjetio,

Osjetio da ti

Stvarno

Pripada .......

 

Toplina osjećaja

Toliko stvarna

Nepatvorena

Velika

Naprosto

Neopisivo

Veličanstvena......

To je navala,

U punom smislu

Riječi .....

To je hormon sreće .....

Tako potreban

Svima nama .....

 

Gordana Sedmak Jednačak