NEMA NEOSTVARIVOG
Nema neostvarivog, čovjek naprosto može sve. Usprkos svim preprekama na koje nailazi, on željeno ipak može ostvariti.
Ali željeno ne smije biti neki megalomanski zahtjev, nešto za što uistinu i sigurno znaš, da je apsurd ili izazov, koji ne spada u realnost.
Kažem, moguće je sve. Jasno ako to istinski želiš. Ništa nije nemoguće.....Nema neostvarivog.....
Možda taj izraz djeluje kao fraza, ali ipak nije tako. Kada nešto želiš i to žarko, kada ti je na umu cilj koji bi trebao donijeti radost u tvoj život, neku promjenu za koju smatraš da ti je potrebna. Tada se istinski potrudi i rezultat ćeš osjetiti......
Vjerujem, pozitivno ćeš se iznenaditi.
Naravno da je trud potreban. Stoga se priberi, zbroji, točno utvrdi što zapravo želiš. Zapitaj se da li si spreman i na rizik, da ti donesena odluka rezultira onim znanim "trnovitim" putem.....
Trebaš ispitati sebe i svoju volju, te da li imaš dovoljno snage da izguraš i kada sve odjednom zastane , pa čak i kada “kola krenu niz brdo“.....
Svaki napredak traži napor, dobro nam je znana činjenica.
Meni osobno, to je bio životni moto. Bila mi je misao vodilja. Ali ništa bez truda, zalaganja, puno rada i vjere da se ipak može.
Neće ništa doći onako, samo od sebe. Toga nema.
Ako je je prisutan talent, jasno da to dodatno motivira i daje još veću sigurnost u buduće ostvarenje.
Ukoliko čovjek ulaže u nešto u što vjeruje, ulaže snažnu volju, svoj posljednji atom snage sa željom da to saživi i postane dio njegova života ......to se onda isplati. Treba samo vjerovati.
Roditelji su ti, koji djeci mogu puno pomoći, biti im potpora na način da ih poslušaju, savjetuju i usmjere.
Dobri i brižni roditelji koji, reklo bi se „žive“ sa svojom djecom, njihovim aktivnostima i sklonostima, svaki trenutak su tu da s njima podijele mišljenje, dobronamjerni savjet , te da trenutke u obiteljskom okruženju provode u razgovorima iz područja, djeci zanimljivim i bliskim.
Takvi roditelji najbolje primjećuju sklonosti svoje djece, sudjelujući u njihovom odrastanju , njihovom odgoju, prateći njihove nekada više, a nekada manje izražene talente.
Djeca im nekada na nesvjestan način, u igri ili druženju iskazuju što ih zanima, što zaokuplja njihovu pažnju i što ih veseli. Stoga djecu treba znati "slušati".
Oni nam tako, ne znajući sami što i kako, izražavaju svoja mišljenja, svoje želje i svoja htjenja.
Tako, malo po malo, družeći se sa ostalom djecom, braćom, sestrama, prijateljima pokazuju talent za društvene igre, poput šaha itd. , potom sklonosti prema tehnici, izradi npr. raznih maketa, zatim informatičkim vještinama itd., a sve to doprinosi još boljem razvoju njihovih mentalnih sposobnosti .
Druženjem u školi, bilo kroz nastavu ili izvannastavne aktivnosti posebnu sklonost možda osjećaju za igre vezane uz športove kao što su košarka, rukomet , nogomet ...... Kroz upise na aktivnosti izvan škole primjerice na dvoranske športove kao što su klizanje, hokej na ledu, pa i bazenske športove vezane uz vaterpolo , plivanje.... Oni time još više razvijaju svoje motoričke sposobnosti.
Pri tome , timski sport itekako pozitivno djeluje na njihov karakter , na njihovu psihu jer razvija zdravi natjecateljski karakter. Na taj način uz razvijanje osjećaja podnošenja poraza, te zdravog prihvaćanja pobjede, djeca se izgrađuju u ljude sa pozitivnim, realnim životnim stavovima.
Nisu sva djeca sa istim sklonostima. Neka nisu toliko "zagrijana" za fizičke aktivnosti, niti tehničke.
Ima dosta djece koja imaju umjetničke sklonosti. Takve sklonosti mogu biti vezane uz sviranje nekog instrumenta, tako da se razvijaju u tom smjeru, pohađajući satove glazbe privatno ili u glazbenoj školi. Učeći note koje su osnova glazbe, potom sviranja željenog instrumenta i upravo sa osjećajem za ritam, glazbu i velikom upornošću vježbaju sviranje i dolaze do svojih prvih nastupa tzv. produkcija.
Upravo na tim produkcijama posjetitelji su roditelji, prijatelji i svi oni kojima je namjera podrška mladih talenata u razvoju. Jer mladima treba dati priliku da se pokažu i da se dokažu.....
Ako djeca imaju sklonost za ritam, za pokret , to itekako pokazuju od samog početka uz često plesanje uz taktove glazbe. Vrte se, uživajući u svojim koreografijama.
No i to treba njegovati i podržati. Možda danas sutra to bude njihov poziv. Treba im dati priliku da nešto nauče i u tom području . Da pohađaju satove ritmike ili baleta, da im stručna osoba pokaže što znači ples, kako se izvode pojedine plesne figure....... Možda ih to odvede u čarobni svijet baleta, folklora ili možda vrlo dojmljivih latino američkih plesova ......Možda ?
Sve je moguće, nitko nezna što u sebi skriva, sve dok se ne pokuša izraziti na način na koji želi.....
Stoga su roditelji ti, koji prvi primjećuju sklonosti svoje djece, ali svakako značajnu ulogu imaju i učitelji .
Još u najranijim godinama javlja se sklonost prema taktovima glazbe u obliku sviranja, plesa, pjevanja. Ujedno, želja da se okušaju u nekom dvoranskom sportu, natjecanju u plivanju, nogometu itd., ili tehničkim vještinama......
Čitanje knjiga, naprosto "upijanje" lijepe riječi, zadivljenost izražajnošću kojom pisac dočarava neki događaj, sve to djeluju pozitivno na osobu koja uživa u emocijama prenesenim na papir. Tako osoba i sama počinje osobne doživljaje, te emocije bilježiti i izraziti ih na sebi svojstven način. Onako kako ih ona osjeća.
Treba puno volje, htijenja, ljubavi i želje prema onome što čovjek želi i za što vjeruje da će ga oplemeniti.
Mnogi koji su tijekom povijesti imali neki od božjih darova vezanih uz umjetnost kao što je pisanje, slikanje svojom ustrajnošću i vjerom da će njihov dar jednog dana biti prepoznat , imali su pravo.
Njihova djela su prepoznata i talent koji je bio Božji dar, cijenjen je i dan danas.
Zato ustrajnost i želja da se izrazimo na sebi svojstven način, neka bude potvrda da imamo nešto posebno i samo naše. Nemojmo to zatomiti, dapače otvorimo se i dajmo priliku da to izađe iz nas, bilo u dobi djetinjstva bilo u zrelijoj dobi.
Ali, ostanimo svoji...... dajmo priliku sebi i onome sa čime smo rođeni. Jer jedino tako će naš život biti ispunjen do kraja ......
Gordana Sedmak Jednačak