BUDIMO VEDRIJI
Ilustracija: talentculture.com
Živimo u posebno turbulentnom vremenu. Vremenu kada se okolnosti mijenjaju iznenada, onako nesvjesno, brzo, na poseban način. Svjesni smo te činjenice. Osjetimo to na sebi i oko sebe, gotovo svaki dan. Iznenađenja više nema ....., sve je moguće. Jer očekivati možemo svašta , obrate u postupcima prijatelja, u ponašanju ljudi koji su nam se donedavno, činili kao odani, bliski, za koje bi dali kako narod kaže "ruku u vatru"......
Ali danas bi ta ruka u plamenu izgorjela, da je pružimo. Dali bi je uzalud...., uzalud.
Činjenica o odanosti, poštenju, veselju koje osjećamo kod susreta s drugim ljudima, postala je prošlost . Sa time se moramo pomiriti. Onako kako su se vremenske prilike drastično promijenile, tako su se i ljudi iz dubine svoje duše, istinski promijenili.
Povukli se u sebe, misle samo za sebe i ništa im više nije važno. Kada razgovaraju kao da to čine iz kurtuazije...... Zar smo do takvog nivoa svijesti, došli ? Izgleda da jesmo. I to je najžalosnije.
Slušamo jadikovke u svezi svakodnevnih teškoća, bilo financijskih, bilo obiteljskih onako usput i jedva čekamo da nastavimo svojim putem. Podižemo ruku na pozdrav , odlazeći , pro forme izgovarajući riječi da im želimo svako dobro ( poštapalica koja je uvelike prisutna , koja pokriva što šta , a vidi se iz njezina tona da je nizak nivo iskrenosti ).....
Ništa više ne možemo sa sigurnošću planirati, na nikog sa ozbiljnošću ne možemo računati. U trenu nastanu izgovori, toliko vjerni istini, da jednostavno ne možeš vjerovati da je to sve samo "magla"....
Život je krenuo nekim drugim tokom, smjer se u trenu promijenio, baš kao i mišljenje, stav........
Kako si pomoći ? Možda većom dozom humora, koji može donijeti vedrine u našu svakodnevicu ...
Pokušajmo, na taj način osvjetlati „ lice svakodnevice“. Dodajmo onaj tako potreban štih vedrine.
Verbalno iznesimo sadržaje koji izazivaju smijeh i veselje. Dajmo priliku šaljivosti i duhovitosti da dođe napokon do izražaja. Da nam pomogne u premoštavanju tako teških dana u duhovnom, u materijalnom i inom smislu.
Raspoložimo ljude oko sebe, ništa isforsirano, nego umjereno, taktički i smisleno. Ništa ne ide na silu. Primijenimo vedro izražavanje, koje donosi do povećanja razine serotonina , hormona sreće. Tako doprinosimo poboljšanju međuljudskih odnosa koji su toliko, u današnje vrijeme, poremećeni.
Upravo smijeh je itekako potreban čovjeku. To se najbolje osjeti kada ga nema, kada oko sebe vidimo mrka lica, zamišljena i bezvoljna. Zamislite samo, da ta lica nabace lagani smiješak ili da se osoba onako grleno, iskreno nasmije. Ma, nema ljepšeg i zdravijeg od toga. Mi naprosto niti nismo svjesni koliko smijeh i vedro raspoloženje doprinosi stvaranju ugodnog okruženja. On je poticaj za bolje međuljudske odnose.
Ujedno, ima značajnu ulogu u zanosu vezanom za stvaranje , za rad kako fizički tako i misaoni. Pozitivno djeluje na razvoj psihe i njezine aktivnosti.
Unutarnje čovjekove vrijednosti su upravo humor, smijeh i vedrina. Oni su preventiva da ne dođe do patnje i boli.
Ali, ne može se na silu biti sretan. Upravo sreća, baš kao i smisao za humor usađuju se razumijevanjem ,dobrotom , ljubavlju ...... Prema tome na tome treba itekako, svatko od nas, poraditi.....
Šala, iskreni smijeh, humor su najboli lijekovi za svakodnevne brige i probleme koji nas iz dana u dan oplahuju i koje smo previše uzeli k srcu.... I tada srce pati. Ta patnja ostavlja trag na našem raspoloženju , u krajnjem slučaju na našem zdravlju.
Stoga kako se nositi sa stresom i nevoljama koje nas zapljuskuju u životu, često se pitamo.....
Upravo je humor ta čvrsta psihološka potpora koja nas diže kada padnemo u taj čudan bezdan.
Činjenica je da su ljudi skloni humoru, daleko bolje prihvaćeni u društvu, jer izazivaju pažnju, tom svojom Bogom danom sposobnošću.
Oni razvedravaju ljude , smanjuju onu neugodnu napetost u zraku. Ujedno, to su pozitivne osobe koje svatko želi u svojem okruženju, pogotovo danas.
Životna pitanja različita i teška, vode nas do faze pesimizma i zabrinutosti. Čemu se predati, ne učiniti ništa da izbjegnemo ili ublažimo posljedice takvih stanja.
Stoga, pođimo od toga da smijeh budi nadu. On ruši barijere, povezuje ljude. Postaje pozitivna snaga u lakšem savladavanju teških trenutaka.
Samo spomenimo stanje kada je čovjek duboko povrijeđen, ponižen, teško bolestan, ili ako je izgubio nekoga njemu dragog , tada je potreban drugi čovjek koji će mu pružiti toplu ljudsku riječ.
Potrebna mu je potpora, suosjećanje , ona vedrina duha , jer on nije raspoložen za šalu. Upravo topao osmijeh i smirenost, razumijevanje lijekovi su za tako ranjeno srce.
Jedna američka izreka najbolje dočarava što znači jedan običan osmijeh. Kaže :" Osmijeh je besplatan , a pruža tako mnogo ". Stoga nemojmo biti sebični, darujte osmijeh onome kojeg vidite da je umoran, utučen, jer on mu je potreban. Potreban kao lijek za dušu.....
Ali svakako treba voditi računa da smijeh bude iskren i od srca. Da bude prirodan ......
Ironičnom podsmjehu i ciničnom ismijavanju nije mjesto tamo gdje želimo dobre međuljudske odnose. Upravo takva vrsta osmjeha naprosto truje odnose prijateljstva i narušava međuljudske odnose. Međuljudske odnose treba graditi, njih treba njegovati.
Pogotovo u teškim vremenima, kakva su naša, gdje svatko samo gleda sebe i za sebe. Trebamo se dušama otvoriti prema drugima.
Ako to učinimo mi ćemo se bolje osjećati, biti ćemo emotivno bogatiji. U nama će se razviti osjećaj ponosa, da smo učinili nešto lijepo, nešto dobro, humano, da smo bili čovjek za čovjeka.
Pomognimo jedni drugima pri uklanjanju ili barem ublažavanju onoga što čovjeka tišti i što mu neda da slobodno "diše". Mi time dobivamo na ljepoti življenja, na ispunjenju sebe kao čovjeka.
Treba imati empatije za drugoga, treba biti obazriv prema drugome , treba imati mjere u svemu.....
Mjere u načinu i vještini komuniciranja, mjere u ponašanju prema drugima. Poštujmo jedni druge, ubacimo humor u ophođenju, da bi duhovitošću pa i dosjetkama izmamili osmijeh na nekom tužnom i umornom licu. Biti ćemo i mi tada sretniji i vedriji , jer sa vedrim raspoloženjem, lakše je raditi i živjeti ...... Potrudimo se .....
Gordana Sedmak Jednačak