OD KORIZME DO USKRSA 

Narode kršćanski ušli smo u vrijeme, koje posebno štujemo.

 To je korizmeno vrijeme priprave za Uskrs. Uskrs, naš najvažniji kršćanski blagdan.

 Dan kada je uskrsnuo Isus Krist.

Štujući Isusa Krista u korizmeno vrijeme kroz molitvu, post, odricanja pripremamo dušu i tijelo za najveću kršćansku svetkovinu. Za vrijeme korizme činom priprave, jačamo snagu volje za vlastito dobro, za uspostavu zdravih navika.....

 Povezujemo se sami sa sobom. Molitvom, te slušanjem i čitanjem Božje riječi pripremamo se za slavljenje Uskrsa.

 Preispitujemo svoje postupke, svoje nade, svoja htjenja..... Činimo ono što nam je neizostavno potrebno, za nas i za druge.....

Ali pri tome nemojmo  se odricati od nečega, samo da bi zadovoljili formu.

 To nikako ne treba raditi, jer odreći se treba samo tada kada to smatramo smislenim i potrebnim, nama samima.

 Smisao odricanja je u tome da jačamo karakter i da se povezujemo sa duhovnim. Tek tada ono ima svoj puni smisao. Osim odricanja od stvari u kojima pretjerujemo ( hrana, odjeća ....), sve više prihvaćamo da je korizma prilika, da za druge učinimo nešto lijepo. Ujedno, tražimo način kako pomoći drugima kojima duša i tijelo vape, za onim što im nedostaje.

Pomognimo starijima, pomognimo nemoćnima, bolesnima, potrebitima, volontiranjem, obavljanjem humanitarnog rada, doniranjem pučkim kuhinjama, poklanjanjem onoga što će nekome itekako dobro doći, a nama više nije potrebno.

Bit je korizme da kao ljudi razmislimo o svojim djelima i nedjelima, da ispravimo što se ispraviti može...... Tim činjenjem možemo iscijeliti svoju psihu.

 Treba spoznati da se nekada griješi nenamjerno, a i u slučaju da te netko povrijedi oprosti mu, jer možda on nije svjestan onoga što čini.

 Upravo je to vrijeme priprave pozitivno za sve nas, jer nosi kako nadu tako i priliku, da postanemo drugačiji, da postanemo bolji.....

Trajanje korizme je šest tjedana odnosno četrdeset dana ( ne uključuju se nedjelje).

 Za nas kršćane broj 40 dana, ima simbolično značenje odnosno težinu.

 Isus je u pustinji boravio 40 dana, Izraelci su hodali 40 dana od Egipta do Obećane zemlje. Prorok Ilija hodao je 40 dana do Svete gore. Kada se Noa sklonio u arku, kiša je padala 40 dana i 40 noći.....

 Na taj način broj 40 nekakva je vodilja, da se ljudi riješe starih loših navika i steknu, te usvoje nove.

Odricanje u vrijeme korizme, nosi sa sobom posebnu poantu.

 To je savladavanje i samokontrola, a sve to uz istovremeno podsjećanje na žrtvu, koju je podnio Isus. Čovjek promjenom načina života razvija svoj duh i otvara se punom dušom i srcem prema Bogu.

Korizma ove 2024. godine započela je 14.veljače, kada je Pepelnica i traje do Velikog četvrtka 28. ožujka 2024. godine.

Pepelnica je prvi dan korizme. Još se naziva i Čista srijeda. Ove godine, Uskrs slavimo 31. ožujka.

Međutim, Uskrs je uvijek pomičan blagdan i to u okviru prvih mjesec dana proljeća. Prema pravilima Katoličke crkve, datum Uskrsa određuje se kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca, a počevši sa 21. ožujkom.

Znači, Uskrs se svake godine slavi na različit datum, a može pasti između 21.ožujka i 25. travnja.

Kada kažemo Uskrs, tu uvijek mislimo na Uskrsnu nedjelju. To je nedjelja kada slavimo nama izuzetno veseli događaj. Događaj  Isusovog uskrsnuća.

Ono što Uskrs jest najbolje dočarava cvijet pod nazivom ljiljan. On je uskrsni simbol. Njegove lukovice nalaze se pod zemljom i to simbolizira Isusovu smrt. Isusovo uskrsnuće predstavlja izdanak i cvijet tog predivnog ljiljana.

Simbol Uskrsa je i sve ono što predstavlja novi život. Rađanje nečeg čistog, neokaljanog....

Upravo pobjeda dobrog nad zlim, simbol je Uskrsa.

Svjetlost je također njegov simbol, jer ona kršćanima osvjetljava put kojim oni hodaju.

Stoga svijeća prestavlja svjetlo, vjeru i nadu, jer ona rasvjetljuje tamu vodeći prema svjetlosti pokazujući pravi put......

Uskrs je blagdan kršćana koji se smatra najvećim.

 Taj dan je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih. Uskrsnuo je nakon što su ga razapeli i potom je umro na križu, mučeničkom smrću. A temelj kršćanske vjere je Kristovo uskrsnuće. On ima simboliku našeg osobnog  uskrsnuća.

To uskrsnuće koje nas jednog dana čeka, daje nam snagu da živimo život „punim plućima“ , jer život je vrijedan življenja.

Hrvatski  uskršnji običaji su dio tradicije Hrvatske.

Uz slavlje Uskrsa tu su i običaji bdijenja, uskrsni krijesovi, bojanje pisanica odnosno uskrsnih jaja. Neizostavna je priprava kuhane šunke ili šunke pečene u kruhu, sa mladim lukom, jajima, hrenom, rotkvicama, blagdanskim kolačima.....

 Uskršnji kruh je hrvatska tradicija koja se njeguje i dan danas. Izrađuje se dan uoči Uskrsa i obično je okruglog oblika i na površini tijesta najčešće je zarezan križ – simbol kršćanstva.

 Potom odlazak na uskrsnu misu, pjevanje uskrsnih pjesama. Na sam Uskrs, prema tradiciji pripremljena hrana odnosi se u košarama u Crkvu na uskrsnu misu, gdje je svećenik blagoslivlja. Nakon toga vjernici sa tako blagoslovljenom hranom odlaze svojim kućama,  na uskršnji objed i slavljenje Uskrsa.

Uskršnji običaji čestitanja i pjevanje uskršnjih pjesama u slavu Uskrsa su prelijepi trenuci koji ostaju u sjećanju zauvijek. Ostaju u našim mislima, u našim kršćanskim dušama , jer je Uskrs središnji događaj kršćanstva i Kristovo uskrsnuće.

Stoga, slavimo Uskrs. Taj značajan blagdan nosi nam nadu i ohrabrenje. To je potrebno svakome od nas. Svaki od nas je ranjiv i podložan boli, žalosti i suzama.

Stoga molitve imaju svoje blagotvorno djelovanje na našu psihu, na našu dušu, na naše tijelo. One dobivaju svoj smisao, jer njih sluša uskrsli Isus.

Molitvama se misaono oslobađamo od briga i svega negativnog, što život sa sobom nosi.

To je ono što nas drži da opstanemo, da uživamo u običajima svojeg naroda i da slavimo ono što nam je dano.

Uskrs kao simbol Isusove smrti daje nam snagu da idemo dalje i da sa veseljem čekamo Uskrs svake iduće godine.

Sretan i blagoslovljen Uskrs.....

GORDANA SEDMAK JEDNAČAK