BIJELE LOVRINE KALE

Sunčano svibanjsko rano popodne. Svježe pokošena trava na prostoru voćnjaka i ružičnjaka, prelijepo miriše..... Nebo tako bistro, a bijeli "vunasti" oblaci još više doprinose njegovom plavetnilu.

Odjednom u daljini čujem dječji glas. I to ne dječji glas bilo koga, nego moga dragog unuka. Zvučan je to glas.....

 Po prirodi je jako grlen i čuje se na daleko. Pogotovo kada ide nekuda, sa nekakvom misijom. A ovoga puta je to, rođendan njegove bake..... bake Goge.....

Točno, vidim ga kako u pratnji roditelja predvodi čestitare....

 Ha, ha, kako ih je samo slatko vidjeti. Svi troje lijepo sređeni, rekli bi "ušminkani" idu na slavlje.

I to ne bilo kakvo. Na rođendan bake Goge, ali ujedno na isti dan slavlje i za još jednu osobu.  Maloga Lovru, kojemu je na bakin rođendan točno dvije i pol godine. I to je nešto, itekako važno za obilježiti. Lovrica je sada dečkić, više nije beba.

I to je ono što baku Gogu posebno veseli, njegova prpošnost, razigranost, živost, ah da živost.....

 Ali neka, barem znamo da je zdrav, makar je pun pitanja, zahtjeva, neumoran u obilaženju svih prostora, istražujući što ima nova, kako ide njegov tricikl, da li ima pjenice za balončiće koje ispušta njegova mala kosilica dok je on pokreće, kako je pesica Bornica, zašto neće sjesti kada joj on to kaže itd.

 Bezbroj pitanja i bezbroj zanimacija..... Ali to je on, moj unuk koji odrasta.....

I tako, moj dragi Lovro izdaleka, primjetivši me svojim znatiželjnim očicama, žuri k meni naprosto trči. Trči mi u zagrljaj.....

Roditelji ga upozoravaju: Ne juri tako Lovro, past ćeš. Vidiš da te baka čeka!

On se smije, onako glasno i pokazuje svoje zubiće i ne mareći za njihovo upozorenje.

U rukama čvrsto drži buket.

I to ne bilo kakav buket, nego buket bijelih kala. Bijelih kala koje njegova baka toliko voli ....

 Hita sa buketom, skoro velikim kao i on. Ali ga drži objim rukama, da mu slučajno "ne pobjegne".  Tada je isprekidanim glasom uzviknuo : Bako, bako, bako, čuješ me !!!!!.......

Ma, samo polako Lovro vidiš da te baka vidi i čuje, upozorila ga je majka.

Međutim, njegova euforija nije prestala sve dok nije dotrčao, šireći ruke i   rekao :  "Evo mene bako, vidiš me, došao sam ti !"

Te riječi su me dirnule, raširila sam ruke , a on mi se bacio u zagrljaj. Čvrsto sam ga zagrlila.  "Ma, zlato moje, Lovrica moj, vidi te tvoja baka i jedva sam dočekala da mi dođeš. Danas smo ti i ja  slavljenici. I tebi je ovo sretan dan, jer danas imaš pune dvije i pol godine. Velik si mi, Lovrice, veliki !"....

Njegove očice iskrile su iskrenom srećom i zadovoljstvom, koje  još samo u djeteta možemo vidjeti . Još uvijek je držao buket kala u jednoj ruci, čvrsto ga stisnuvši.....

Ja sam ti kupio cvijeće, bako, bako za tvoj rođendan..... Vidiš cvijeće i pruža mi ga svojom bucmastom ručicom. Ponosan što je darovao baku Gogu....

Gledao me u oči svojim veselim, razdraganim očicama. Smijao se svojim zaraznim, prelijepim osmjehom. Osmjehom sreće i ljubavi.

 Oči su mu naprosto svjetlucale od zadovoljstva , a moje od neskrivenih suza radosnica.

„Kako si mi lijepi buket kupio, baš si izabrao cvijeće koje volim odgovorila sam mu.  Ja sam ti kupio cvijeće bako, znaš Lovro kupio baki Gogi !.....

Znam, ljubavi moja, hvala ti. Ovo je najljepši i najdraži buket kojeg sam ikada dobila. To je buket mojeg dragog unuka. Unuka Lovrice, zar ne ?“ ..... Da, bako, da ......jel ti se sviđa ?“ upitao je.

Ma, rekla sam ti ljubavi bakina, da mi je najljepši na svijetu, baš kao i ti. Ti si bakino sve na svijetu , baš sve......

Idemo sada u kuću staviti cvijeće u vodu da ne uvene. Da dugo bude ovako lijepo....... .

 Bako, a zašto ne bi uvijek bilo lijepo? upitao me.

 Ma, biti će Lovro moj, još dugo, dugo ovako lijepo, vjeruj mi. Baka će mu svaki dan u vazu staviti svježu vodu i ono će biti „sretno“. Njegova svježina i ljepota krasiti će kamin na kojem će stajati i svaki dan, baš svaki dan podsjećati će baku na njezinog Lovricu....

A dragi moj Lovrica baka nije zaboravila ni tebe, kao slavljenika...... Igračku koju toliko voliš i želiš , baka ti je kupila. Hajde, požuri i naći ćeš je čim uđeš u kuću. Čeka te na kauču tvoj omiljeni žuti Paw Patrol, s kojim ćeš se moći lijepo igrati.

Hajdemo sada svi zajedno u kuću, da se zabavimo i proslavimo dva naša lijepa događaja......

Lovrica je odmah dotrčao do kauča, te dao mami da mu iz kutije izvadi  željenu igračku . Čulo se samo njegovo glasno oduševljenje  Vau , vau ...., kako je lijep....!

Proveli smo druženje u obitelji, obilježili mali i veliki rođendan.

 A bijele Lovrine kale svakim pogledom na njih, podsjećale su me na taj dan, dan za pamćenje......

Dan uzajamne, bezgranične ljubavi bake Goge i unuka Lovre....

Gordana Sedmak Jednačak