UKRAŠAVANJE ULAZNOG EKSTERIJERA
Zadnjih nekoliko godina vremensko razdoblje proljeća, a pogotovo ljeta, obiluje izuzetnim vrućinama. Temperature dosežu iznenađujuće visine dok njihovo trajanje, itekako negativno utječe na rast i razvoj naših biljaka, kojima ukrašavamo okoliš.
Njihova vegetacija je usporena. Upitan je i njihov opstanak.
Svake godine sa velikim veseljem sadimo proljetnice i ljetnice, jedva čekajući trenutak njihovog cvata. Divimo se raskošnom cvatu, njihovim bojama koje nam dodatno podižu raspoloženje .
Međutim zadnjih godina, njihova ljepota je daleko od očekivane . Cvatnja im više nije tako raskošna. One, kao da već nakon stavljanja u zemlju, započnu "odumirati".
Sparina i velika vlažnost u zraku , te vrućina naprosto ne daju disati tim krasoticama.
Zalijevanje im ne pomaže puno ....
Dapače nakon njega su kao pofurene. Razlog je što zalijevanje vodom, ne donosi veće osvježenje koje bi ih vratilo u život. Dapače, naše predivne i raznobojne begonije, surfinije, pelargonije, petunije i ostale krasotice polako venu.
Njihovi cvjetovi počinju opušteno visjeti niz grančice. Tako je tužno gledati surfinije i petunije spuštenih i poluzatvorenih glavica.
Živost rasta i cvatnje pogotovo naših ljetnica, na koje smo ponosno navikli da ukrašavaju našu okućnicu, napušta ih. One jednostavno životare. Drže se zadnjim snagama na već požutjelim grančicama sve dok im latice, jedna za drugom počnu padati na tlo......
Ovakvo sušno i izuzetno sparno vrijeme, ne dozvoljava ukrasnim biljkama, cvjetnicama da pokažu čar svoga postojanja.
Stoga sam ove godine odlučila za svoj eksterijer, odnosno okoliš odabrati zahvalnije hortikulturne biljke – trajnice, koje lakše podnose takve ekstremne uvjete.
Sukladno tome, ulazni dio kuće točnije stepenište ukrasila sam kombinacijom suhog cvijeća, te izdržljivim trajnicama koje su svoju postojanost dokazale već godinama , unatoč svim vremenskim prilikama.
Ulazni prostor u moj dom uvučen je, te sa dodanom nadstrešnicom zaštićen od atmosferilija tj. velikih vrućina i nenadanih obilnih kiša.
Na donjem, bočnom dijelu ulaznog prostora smjestila sam veliku tamnu, četvrtastu posudu te posadila zahvalne trajnice npr. šareni puzavac, te punolisni zeleni pokrivač tla. Stavila par kamenih oblutaka kao dodatni ukras , te malu solarnu lampicu, koja se uvečer upali osvjetljavajući i označavajući ulazni prostor.
Kameno stepenište vodi prema drvenim ulaznim vratima, ispred kojih je postavljen otirač sa natpisom home.
Da , to je moj dom u kojem živim od rođenja......Voljen i pun uspomena.....
Ispleten vijenac od pruća ukrasila sam suhim grančicama prekrasne lavande. Ljubičasta boja dodatno daje šarm vijencu, kojeg sam objesila na samu sredinu ulaznih vrata. Dodala sam još i jedan efektan detalj , a to je cvjećarska mreža. Provukla sam svjetlo zelenu mrežu kroz sredinu vijenca ...... I tako sam dobila poseban ukras.
Međutim, nedostajalo mi je nešto da taj detalj „ povežem“ sa onim što bi krasilo stepenice koje se uspinju do ulaznih vratiju.
Sinula mi je ideja da to bude nešto od prirodnog materijala....... Nabavila sam smeđu košaru ispletenu od drvenih oblutaka i pruća ....... Učinila mi se izvrsnom podlogom za kreaciju koju sam zamislila.
Dovoljno prostrana da mogu smjestiti sve, što mi trenutna inspiracija nalaže. Veličina baš odgovara, vidljiva je prilikom ulaska u dvorište, dajući do znanja da stepenice nemaju samo uporabnu već i estetsku vrijednost.
Nekoliko posušenih velikih hortenzija sa smeđkasto krem patinom, upotrijebila sam za puninu takvom aranžmanu.
Dodane dugačke vlati crvenog šiblja , daju dojam visine i razigranosti ......
Po koja grana suhog čička, dobro je došla. Posušena smrekovina sa svojim smeđkastim tonovima , te vlati sive pahuljaste trave nose sa sobom dašak prirodnosti........
Ali da bi zamišljena „ kompozicija“ dobila malo kolorita, odlučila sam se za buket ruža od svjetlo zelene svile. Nježno, a ništa pretjerano.....
Na kraju, u aranžman je dodana zelena cvjećarska mreža, kako bi dala dojam zaokružene cjeline.......
Na taj način zelenim detaljem mreže stvorena je poveznica sa vijencem na ulaznim vratima.
Ispod vaze sa „ kompozicijom „ od tzv. „ neživih“ elemenata, postavljene su dva kamena oblutka kako bi dali dojam prirodnosti.
Slijedeća zamisao bila je „oplemeniti“ još neku od stepenica tzv. „živim“ elementima. Stoga sam posegla za svjetlo žutim četvrtastim posudama u koje sam posadila, svima dobro znane trajnice. Prije svega, one koje su otporne i zahvalne za uzgoj, te održavanje.
Čuvarkuća je jedna od njih , a meni omiljena. Njezina punoća listova, njezine pravilne rozete, otvorene kao da mame da ih se dodirne......
Druga , slična biljka trajnica je kameni cvijet. Sukulent koji ostavlja dojam kamena i po tome je dobio ime. Naprosto je neuništiv. Ima mesnate listove sivih boja, u čijim udubljenjima izbijaju mladice koje se pretvaraju u male rozete.
Te dvije biljke zauzele su počasno mjesto na početku stepeništa.....
Smještaj i to jedna pokraj druge, savršeno im odgovara . To je vidljivo iz činjenice što su narasle u vrlo krupne biljke, te međusobnim izvijanjem prelaze jedna preko druge, kao da se nadmeću koja je ljepša i koja će biti prva vidljiva.
Da, na samom ulazu moga doma, vidljiva dobronamjernom posjetitelju.
Gordana Sedmak Jednačak