Kolumna Gordana Sedmak-Jednačak

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

LASTAVICE ŠIRE LJEPOTU ŽIVOTA

LASTAVICE ŠIRE LJEPOTU ŽIVOTA

 

Gledam kroz prozor, a pogled mi se zaustavlja na rascvalom Judinom drvu.

Cvjetovi u obliku grozda, vise među zelenim lišće. Boja niti crvena niti roza....

Nešto između. Naprosto  posebna , upečatljiva .

Grane Judinog drva, odjednom se počinju lagano njihati . A vjetra niotkuda ......

Evo, neko malo stvorenje, među grane se sakrilo. Tijelo se nazire, sad se upravo pokazalo.

Pa to je lastavica . Elegantnog , crnog tijela i rašljastog repa .

Čuje se kako umilno crkuće, kao da nešto priča.

Završavajući priču, zavijenim sretnim uzvikom, veseli se sunčanom danu.

Skakuće, a grane se povijaju pod njezinom težinom.....

Pomičući grančice se naginju pod njezinim akrobacijama.

Ali sada je upravo stala, razgrnula jedno krilo, savila vrat i počela se uređivati , čisteći se po tijelu.

Rep u obliku slova V, lagano podiže u vis ....

Cvrkuće, ogleda se na sve strane , kao da želi bili primijećena.

Podiže i drugo krilo u zrak , dok je prvo spušteno uz tijelo.

Nastavlja uređivanje , podiže glavu,opet gleda na jednu pa na drugu stranu.

Odjednom se pojavio razlog njezinog dotjerivanja . Doletio je lastan odnekuda , sjeo pokraj nje na istu grančicu.

Zadovoljno su zajedno , umilnim glasom i prekrasnim stasom kakvog imaju samo elegantne lastavice nastavili uživati u sunčanom danu .

Svoj zajednički život nastavili su tražeći mjesto gdje bi mogli saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomke.

Dugo su oblijetali oko kuće, ulazili u dio veranda pri tome se glasajući svojim umilnim glasom.

Bili su uporni , čak su sjedili na gelenderu ulazne ograde kako bi svojim instinktom ispitali , da li bi bili prihvaćeni kao stanovnici u jednom dijelu kuće.

Uletjeli su, onako znatiželjno , u podrum gdje su bila otvorena vrata i po njihovom zajedničkom izlasku i veselom glasanju moglo se pretpostaviti , da su to mjesto odabrali za mjesto sigurno za izgradnju gnijezda .

Podrumska prostorija , u kojoj se nalazi  odvodna pipa za zalijevanje vrta , nije im ništa smetala .

Pa čak niti cijevi od centralnog grijanja, koje su provučene za grijanje gornjeg dijela kuće.

To je mjesto kao stvoreno za njih , jer su tu mogli napraviti svoj dom, zaklonjeni su od nevremena i velikih vrućina .

I k tome , vjerojatno su osjetili da im nećemo smetati , već ćemo biti sretni da su našli svoj dom u našem domu.

Ubrzo su sagradili malo zdjeličasto gnijezdo , tako malo da je mama lastavica jedva sjedila u njemu .

Bilo je malo , jer su ga smjestili točno između dvije cijevi centralnog grijanja , ali to njima nije smetalo.

Gnijezdo malo , čvrsto....... Majka lastavica ležala je na jajima danima.

Lastan je donosio hranu lastavici , pravio joj društvo , smireno sjedeći na odvodnoj pipi koja štrši u zrak . Ali to ga ne smeta , on je tu, on je prisutan i na usluzi .

Ponekad ode van, poleti zrakom , donese nešto u kljunu i ponovno se smjesti na pipu i čeka .

Čeka taj dan , kada će maleni ugledati svjetlo dana .

I to se dogodilo...... male glavice su izvirile iz gnijezda .

Male, crne glavice kljunića otvorenih spremnih da im se nešto spusti za jelo.

Mama lastavica više nije mogla biti u gnjijezdu , jer je bilo premalo , pa se smjestila na donji dio pipe i budno pratila svoje ptiće .

Sada je i ona odlazila po hranu . Ptići su iz dana u dan , sve više jačali i postajali snažniji .

Jednoga dana , pogledam i iz podrumskog  prostora izlazi “ obitelj “.

Kakva je to buka bila, kakvo veselje...... ne zna se da li su se roditelji jače glasali ili maleni ..... Svi su bili veseli ....., lepršali na sve strane.....

Majka lasta i tata lastan izveli su svoje ptiće na svjetlo dana , izveli su ih na sunce .....

Počeli su ih učiti letjeti.

Pazili su tako zdušno na njih, pokazivali im osnove letenja .

Jedno od roditelja naprijed , drugo iza njih , pa dolje , pa gore ...... Pratili su svaki njihov pokret .

Maleni su se znali , onako nejaki spustiti na obližnji prozor , ali ih je roditelj došao pogledati i poučiti za dalje .

Sada svaki dan izlaze lastan i lasta zajedno , da se malo odmore od malenih koji svojim glasićem stalno traže hranu .......

No, potom ih sve  izvedu van i kao da se igraju s njima ....... lete , gore, dolje , vode ih u visine i opet se svi zajedno spuštaju blizu tlu .

Dolaze noseći nešto u kljunu i odnose  u podrumsku prostoriju , a maleni se ostaju igrati na rubu krova ili na gelenderu stepeništa.

Ali su stalno pod budnim okom svojim roditelja ......

I tako sve do dana kada će biti sposobni za samostalan život . Kada nauče letjeti, pronaći  hranu , kako bi mogli započeti svoj život , odnosno snaći se u ptičjem životu .

Jer jednog dana, čeka ih dugi put ......

Put naporan , koji mnogi neće izdržati ..... , ali možda se oni opet iduće godine , onako s proljeća vrate u podrumski prostor i možda neki od njih sagradi gnijezdo na primjerenijem mjestu koji nije tako skučeno kao mjesto koje su izabrali njihovi roditelji .

Lijepe su ptice lastavice i njihov naziv nam izmami osmjeh na licu i lijepi osjećaj u srcu .

To su ptice koje šire ljepotu života odnosom prema svojim mladima , koje svojom ljepotom metalno sive boje i rašljastim repom , te umilnim cvrkutom govore da se ipak isplati živjeti ........

Živjeti i veseliti se životu , kakav god bio ......, jer veselje treba tražiti u tim malim životnim stvarima ........Strpljivo , baš kao i priliči njihovom životu ......

Oni se bore za život ne znajući kakva će ih sudbina stići na dalekom putu i na ponovnom povratku .Da li će se ikada više vratiti. Ali oni idu naprijed bez obzira na sve , jer život je samo jedan i njemu dok traje treba se veseliti .

Gordana  Sedmak  Jednačak

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA