RASCVALA TREŠNJA I CRVENOLISNI JAVOR
Tu na livadi
Doma moga
Stasala ponosna
Visoka trešnja.....
Trešnja moga
Djetinjstva
Trešnja
Sada već šireg
Obujma
Ali visoka i
Stasita
Grane kao da
Pruža među
Oblake ....
Oblake bijele
Na plavičastom
Sunčanom nebu
U ovo zlo doba
Kada smo sretni
Da imamo gdje
Vani provesti
Trenutke
Prinudne
Izoliranosti
Gledamo u nebo
Pa u trešnju
Rascvalu
Bujnu
Osjećamo njezin
Miris
„Osjećamo „
Njezinu
Sočnost
Osjećamo sokove
Koji kolaju njezinom
„ utrobom“
Njezinim godovima
Koji su se
Naredali svih
Godina
Koje je
„ proživjela“
Neda se trešnja
Stara....
Ona se trudi
Iz „ petnih žila“
Kako bi naš
Narod rekao,
Da opstane
Da ostane
Da živi .....
Da daruje
Ono što ima
Da daruje
Plodove
Kojim će
Usrećiti mnoge ....
Privija se nježno
Granama svojim
Prema nižem
Ali ne manje
Lijepom
Crvenolisnom
Javoru......
Kao da razgovaraju
Kao da si nešto
Šapuću .....
Javor svojim
Crvenim listovima
Koji podrhtavaju
Na vjetru
Laganu
Daje do znanja
Da u njemu
Još života ima .....
Ne samo života
Nego i ljepote
Koju širi na
Sve strane sa
Listovima veličine
Dlana
Boje tamno
Crvene ....
Boje
Tople
Nježne
I zamjetne.....
Plijeni svojim
Izgledom
Lijepi crvenolisni
Javor
On zajedno sa
Rascvalom
Trešnjom krupnih
Bijelih cvjetova
Čini pravu harmoniju
Ljepote ......
Lijepo ih je vidjeti
Kako se povijaju
Jedno prema drugom
Kao da razgovaraju
Rascvala stara trešnja
I prekrasan
Crvenolisni javor