POSLIJE KIŠE DOLAZI SUNCE
Zadnjih godina sva četiri godišnja doba dobila su neobične , do sada neviđene osobine.
Zima je ostala bez sniježnog pokrivača. Ili snijeg padne toliko tek da ne zaboravimo, kako on izgleda. Otopi se za par dana i kao da nikada nije niti pao.
Blatnjave ulice, polja, dvorišta i tmurno nebo izgledaju tužno i pritišću svojim izgledom. A proljeće koje bi trebalo biti pokretač svih životnih sokova, puno je kišnih dana, koji jednostavno ne dozvoljavaju da se slobodno nadišemo svježeg, toliko željenog zraka.
Kada zagrije sunce nakon obilnih kiša , od kojih nabujaju rijeke i naprave ogromne štete, dolazi do silnog isparavanja. Isparavanje toliko teško djeluje na organizam kako čovjeka, tako i životinja. Silno nakupljena vlada naprosto ne dozvoljava normalan život.
Ljeto zna biti pakleno vruće, dostižući temperature koje su rijetko takve zabilježene. Nakon takvih visokih, nesnosnih vrućina, dolazi do naglih olujnih nevremena koja ruše sve pred sobom. Vjetar nesmiljeno lamata granama drveća , savijajući ih, čak čupajući drveća sa korijenom, dižući u zrak krovove kuća, uništavajući usjeve ledom, koji se odjednom u ogromnoj količini stvorio u zraku.
Sve što čovjek mukotrpno stvara, uništeno je u trenu.......
Kada u jesen treba obrati plodove od onih koji su ipak uspješno spašeni , a njih je relativno malo, cijena njihova nastanka ide u nebo .....
Prateći danima kišu koja je neumorno, prekomjerno natapala našu zemlju, čovjek se pita kuda sve to vodi? Dobro znamo što je uzrok tome. Priroda naplaćuje danak za sve ono što se njoj godinama, polako, ali uporno, bez razmišljanja činilo.
Prisjetim se jedne narodne poslovice, koju je domišljati dizajner kišobrana napisao na nepropusnoj svili koja je štit na metalnoj konstrukciji. Poslovica je ispisana rukopisom i glasi: "Poslije kiše dolazi sunce"!.
Da, ta poslovica trebala bi svakom namjerniku koji ju pročita, donijeti tračak optimizma.
Ona je zato i tu napisana. Da je vidljiva, da je čitljiva, zapažena i pamtljiva.
Stoga, ako se sjetimo ponekad te poslovice, ona u sebi sadrži istinu. Ta istina je u tome da sve loše jednom prestane i nestane. Sve će jednog dana biti bolje. Kiša će prestati , sunce će zasjati , samo to treba dočekati.
I kada nepodopštine ostave posljedice, stanimo malo, priberimo se .....Znamo da nije lako.
Promotrimo sve , jer prirodi se ne možemo silom oduprijeti. Prkos može samo izazvati još gore efekte, a i ono najvrednije što imamo , naše zdravlje može stradati.
Polako treba sanirati što se može, te hrabro krenuti od početka ili dalje od onoga što smo uspjeli spasiti.
Život je , znamo to nebrojeno puta, pun uspona i padova.
Iako više padova , ali umijeće i hrabrost je ustati i krenuti dalje.
Ne predati se ....... Jednoga dana kada se sve to nekako sanira, biti će to ružna uspomena i detalj koji govori da sve u trenu može zadobiti nepredvidivi kraj. Sve baš sve.....
To je smisao života, ne dati se pokolebati , ustrajati hrabro . Lako je to reći , ali to je jedini ispravni put......
Silna nevremena, potresi i epidemija okrznuli su ljudske živote.
Mnogi su izgubili svoj dom, ali strpljivo čekaju da se vrate na svoje ognjište, da napokon legnu u svoj krevet . Sigurna sam, biti će tako . Za sve treba strpljenja ....
Epidemija corone mnogima je oduzela njihove najmilije, otišli su bez pozdrava. Teški su to trenuci , nije ih lako proživjeti i preživjeti.
Ali dobro znamo da nada umire posljednja .....I ona nas spašava.
I stoga , ponekad prisjetimo se one lijepe, tople narodne poslovice rukopisom napisane na kišobranu koji nas štiti od kišnih kapi , a glasi : "Poslije kiše , dolazi sunce!".
Dolazi sigurno, još jače, ljepše i toplije.
Njegove zrake obuhvatiti će i naša tužna srca , donijeti će tako potreban spas i ljepotu .
Ja vjerujem , vjerujte i Vi.....