FacebookTwitterGoogle Bookmarks

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba skulptura Petar Hranuelli




Cvituša - Lovinac
4.8.2018.

 Izložba skulptura Petar Hranuelli

PETAR HRANUELLI
Rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 48 samostalnih i 95 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić, ... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...)

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Rasoji i Zagrebu .

tel.: +395 95 8623 324
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
web: www.petarhranuelli.com

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Tvrtka Burića  ‘’Line memories''

 

vrijeme: 20. srpnja u 21:00 sati
mjesto: u Dioklecijanovim podrumima (zapadno krilo), Split



Izložba Tvrtka Burića  ‘’Line memories''

LINE MEMORIES


U svijetu nikad veće kompetitivnosti sve je učestalija nemogućnost održavanja ravnoteže između duhovnog i materijalnog, te privatnog i profesionalnog zbog čega dolazi do radikalne stagnacije kvalitete života pojedinca. Takvo okruženje postaje glavno inspirativno područje u radu Tvrtka Burića i ključni poticaj za bijeg u svijet vizualnog i doživljajnog u kojem autor pronalazi mogućnost rješenja za novonametnute vrijednosti kroz uspostavljanje ravnoteže između punog i praznog, mirnog i dramatičnog, prirodnog i umjetnog. Tvrtko Burić iskustvo doživljaja svijeta u kojem živi transformira u umjetničke instalacije disperzivnog karaktera. Spontanim i intuitivnim oblikovanjem jedinstvenih formi autor utjelovljuje snagu i energiju doživljenog.

Povijesnost Dioklecijanovih podruma postavila je jedinstven izazov u Burićevom radu. Oblikovanje nove umjetničke instalacije zahtijevalo je uspostavljanje dijaloga s kompleksnim i slojevitim prostorom podruma. Kako je izgradnja podrumskih dvorana uvjetovana geološkom podlogom lokaliteta, Tvrtko Burić je morao slijediti prirodne zadatosti i specifičnosti prostora prilikom osmišljavanja i realizacije jedinstvenog site-specific rada. Dok je manji dio sastavnih dijelova instalacije pripremljen unaprijed, veći dio rada nastao je na licu mjesta pri čemu je prostorni raspored elemenata novonastale konstrukcije realiziran unutar konteksta vizualnog sadržaja kojeg poimamo kao totalitet povijesnog nasljeđa.

Tvrtko Burić osmislio je linearni crtež koji je materijalizirao u prostoru gradeći rasplinutu strukturu naizmjeničnih organskih formi i grafičkih akcenata. Linija, kao ključna nit poveznica svih dijelova instalacije, definira dinamiku cjelokupnog prostora. Ona objedinjuje, razjedinjuje i rasplinjuje vodeći pogled promatrača od razvedenih formi, preko stanovitih pauza u prostoru, pa sve do krajnje minimalističkih akcenata. Instalacija izdaleka poprima dojam trodimenzionalnog skiciranja po zraku, no njezina prostorna slojevitost poziva promatrača da zakorači u njezinu unutrašnjost kako bi pobliže promotrio bogatstvo detalja konstrukcije, te stekao sveobuhvatni dojam prostornog crteža. Kretanjem kroz prostor promatrač postaje sastavni dio instalacije spoznajući pritom beskonačan broj točki gledišta koje se mijenjaju svakim daljnjim korakom. Sagledavanjem djela iz više mogućih perspektiva promatrač gradi cjelovitu interpretaciju umjetničkog djela koja otvara različite mogućnosti evaluacije. Upravo se promatračevom aktivacijom postiže konačno ostvarenje instalacije te ona poprima svoj puni smisao.

4 fotomontaa kakvu e instalaciju napraviti u Podrumima

Uz osnovni dijalog ostvaren između prostora, umjetničkog djela i publike, instalacija sadrži nekoliko ključnih slojeva značenja koje je moguće iščitati analizom pojedinih detalja. Ako pažnju obratimo na upotrijebljene materijale uvidjet ćemo kako je riječ o direktnom srazu prirodnih i umjetnih elemenata – sasušenih grana stabala povezanih s komadima plastike i metala u jedinstvene razvedene forme. Kombinacija prirodnog i umjetnog izravna je referenca na suvremeni izričaj realiziran u povijesnom prostoru. S druge strane, Burić spajanjem nespojivog ukazuje na dominaciju čovjeka nad prirodom koja je neminovna za naš opstanak, a koju sustavno uništavamo gomilajući nerazgradivi otpad. Pronalaskom ravnoteže između organskog i neorganskog možemo ostvariti i ravnotežu između čovjeka i prirode, industrije i prirode, tehnologije i prirode.

Daljnjom analizom detalja dolazimo do idućeg višeznačenjskog umjetničkog momenta. Svi dijelovi instalacije zajedno s prostorom u kojem se nalaze tvore zaokruženi i definirani prostorni entitet. No, ako razlomimo elemente i sagledamo ih kao jedinke uvidjet ćemo da je riječ o grupaciji različitih materijala koji djeluju poput nakupine beskorisnog otpada. Kada ih umjetnik transformira u jedinstvenu instalaciju koja je ostvarila dijalog s prostorom, ujedno se ostvaruje i maksimalni potencijal predmeta koje bismo u suprotnome odbacili. S druge strane, oslobađanje prostora podruma od nagomilanih predmeta kojima su se od srednjeg vijeka supstrukcije Dioklecijanove palače postupno zatrpavale ilustrira obrnuti proces: oduzimanjem dolazi do oslobađanja prostora čime je ostavljena mogućnost izgradnje mentalne slike, odnosno preispitivanja percepcije nas samih i naših postupaka. Oba primjera ukazuju kako spontano građenje i upotreba naizgled bezvrijednih predmeta, kao i čišćenje natovarenog prostora, mogu zajednički oformiti jedinstvenu energiju i dinamiku, te poprimiti smisleno obličje.

Upoznavanjem jedinstvene instalacije prostornog crteža promatrač spoznaje dinamiku i karakter samog autora kao i prostora u kojem je instalacija smještena. Linija tumači glavnu fabulu, no osim što se povremeno materijalizira u konkretnije natruhe figurativnih formi, ona ujedno ustupa mjesto pauzama, tj. prazninama u prostoru koje pružaju promatraču mogućnost da sâm dovrši priču i na taj način aktivno sudjeluje u radu.

Tvrtko Burić je svojim individualnim pristupom i razumijevanjem nematerijalnih vrijednosti pojedinog prostora ostvario komunikaciju između povijesnog i suvremenog, osobnog i kolektivnog, te ukazao na važnost i raznolikost poimanja vrijednosti umjetničkog djela i njegove trajnosti, kao i na mogućnost uspostavljanja dijaloga između prirodnih suprotnosti. Tako su materijalizirane bilješke umjetnikovih razmišljanja o neostvarivom, ali i potencijalnom postale svojevrsni poziv za višeslojno iščitavanje dinamika i varijabli suvremenog života, te traženja mogućih korektiva i čovjekove uloge u njemu.


Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

4 fotomontaa kakvu e instalaciju napraviti u Podrumima

BIOGRAFIJA

Tvrtko Burić rođen je 1982. godine u Bjelovaru. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a nakon srednje škole seli u Genovu gdje nastavlja svoje obrazovanje. Diplomirao je industrijski dizajn na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Genovi 2010. godine. Trenutno živi i radi u Chiavariu, Genova.
Njegovi brojni radovi, ponajviše instalacije, nalaze se u muzejima i u javnom prostoru u različitim gradovima Italije i Europe (Hrvatska, Španjolska, Portugal, Norveška, Litva, Francuska, Nizozemska, Engleska).
Djela Tvrtka Burića rezultat su složenog sustava mišljenja koji se oslanja na kulturne i umjetničke pojmove različitih izvora. Njegova djela, bilo instalacije, slike ili jednostavni crteži, savršena su trodimenzionalna točka suradnje između poezije i tehnologije s jedne strane, te energije i strasti za životom i truda prema boljoj budućnosti s druge strane.


IZBOR REALIZIRANIH PROJEKATA:

2018. Personal exhibition, Galleria Conceptual, Milan (Italy)
2018. Art Fair Verona (Italy)
2017. Site-specific installation Human landscape "Creadores Europeos", Valladolid (Spain)
2016. Site-specific installation in public space “The sign after”, Aveiro (Portugal)
2016. Site-specific installation “Human landscape” Art Nouveau Museum, Aveiro (Portugal)
2016. Site-specific installation “Human landscape”, Kristiansand (Norway)
2016. Site-specific installation in public space “The sign after”, Kaunas (Lithuania)
2016. Personal exhibition, pwc space, Milano (Italy)
2015. "From energy to energy", Museum Galata, Genova (Italy)
2015. "From energy to energy", MED - 3R, Maison de l'Environnement, Nice (France)
2015. "From energy to energy", Green Palace, Genova (Italy)
2015. Site-specific installation, Gallery Cerruti Arte, Genova (Italy)
2014. Personal exhibition, Cerruti Arte, Genova (Italy)
2014. Site-specific installation “Crowd” Route du nord light, Rotterdam (Holland)
2013. Site-specific installation “Landscape”, Delft (Holland)
2013. Site-specific installation "Life Line", Sala Dogana, Genova (Italy)
2013. Site-specific installation “Historical Landscape”, Museum White Palace, Genova (Italy)
2013. Site-specific installation in public space “Post Human”, Palazzo Ducale, Genova (Italy)
2012. Personal exhibition “Product Human”, Palazzo Ducale, Sala Dogana, Genova (Italy)
2011. Site-specic installation in public space “Continuum”, Aquila (Italy)

Tvrtka Burića prezentira galerija Conceptual, Milan

Kontakt:
www.tvrtkoburic.com
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba Tvrtka Burića  ‘’Line memories''

 



 

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’


vrijeme: 19. srpnja u 21:00

mjesto: Salon Galić, Marmontova 3, Split



Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

ARHIVIRANJE MEMORIJE


Sposobnost pamćenja jedna je od najvažnijih tekovina čovjekovog razvoja koja ga razlikuje od ostalih živih bića, te predstavlja osnovu za stjecanje raznolikih znanja i ovladavanja njima. Pojam ljudskog sjećanja ili pamćenja evocira nešto što je zaustavljeno u vremenu i što pobuđuje reminiscenciju na prošlo zbivanje ili događaj. Na taj način sjećanje na nešto što se dogodilo u prošlosti itekako djeluje na našu sadašnjost i utječe na našu budućnost. Utoliko je čovjek skup osobnih sjećanja, a upravo nas naša iskustva čine onakvima kakvi jesmo. Memorija tako predstavlja sintezu vremena i identiteta.

Maštu Mirana Šabića još od djetinjstva zaokupljaju doživljaji i sjećanja koja je upijao kroz pripovijedanja najbližih članova obitelji dok su mu nesebično prepričavali zanimljive povijesne i obiteljske priče. Prateći autorov umjetnički rad od samih početaka do danas uviđamo kontinuiranu preokupaciju pitanjem identiteta, memorije i života poslije smrti. Navedene teme Miran Šabić interpretira unutar pojedinih ciklusa, pritom izbjegavajući doslovnu interpretaciju i ilustraciju teme, ljudi ili događaja. U prikazima jednostavnih svakodnevnih trenutaka u životu koje često zaboravimo (iako nas možda upravo oni nesvjesno definiraju), te bilježenju naizgled običnih predmeta koji nose izražena sjećanja na voljenu osobu koju smo izgubili, autor pronalazi sličnosti i poveznice s vlastitim životom. Pojam pamćenja, sjećanja i memorije zastupljen je i u doktorskom radu Mirana Šabića unutar kojeg je autor proveo kompleksno istraživanje na temu arhiviranja memorije na granici života i smrti.

Izložba Arhiviranje memorije predstavlja vizualni dio doktorskog rada čije je polazište istraživanje pojma memorije na granici života i smrti, odnosno preispitivanje načina na koji vizualna memorija zdravog ljudskog bića, koja se pojavljuje kao refleksija upravo na toj granici, definira čovjekove vrijednosti prema životu. Budući da sjećanje i pamćenje grade čovjeka i njegov identitet, Miran Šabić je svoje istraživanje bazirao na osobnim sjećanjima kroz slike koje pojedinac pohranjuje tijekom života, a pojavljuju se skupno u trenutku prijelaza u kliničku smrt. Ponukan teškim trenucima proživljenim prilikom bolesti i smrti djeda i bake Miran Šabić odlučio je istražiti kakav i koliki utjecaj imamo na svoju okolinu, tj. koliko svojim životom i djelima ostajemo zapamćeni u svijesti drugih ljudi.

Izvedba likovnog dijela rada koncipirana je kao multimedijska instalacija vizualne rekonstrukcije vlastitog života umjetnika koju su ispričali njegovi bliski prijatelji. Pojam arhiva u Šabićevom radu referira se na proživljeni trenutak zabilježen i potkrijepljen određenom dokumentacijom, čime se stvara čitava mreža događaja vezana uz taj trenutak. Prostorna instalacija sastoji se od tri jednakovrijedne cjeline. Svaku cjelinu čini video rad i grupa crteža koji se direktno referiraju na sadržaj pojedinog video rada. Snimke su iskazi osoba bliskih autoru o događajima koji su, prema njihovom mišljenju, definirali odnos s autorom. Dokumentaristička snimka u kojoj je intervjuirana osoba smještena u središte kadra ispred neutralne pozadine omogućuje promatraču da gradi priču kroz sadržaj koji sluša, ali i popratne elemente poput načina govora, tona i emocija koje prima od naratora, a koje izlaze na površinu prilikom prisjećanja određenog trenutka iz prošlosti. Video rad je prikaz individualne memorije kroz prezentaciju vlastitog sjećanja uključenog pojedinca, dok se u dijelu s crtežima nadopunjava znanjem i prisjećanjem autora na isti događaj čime je formiran skup različitih sjećanja o istom iskustvu. Karakter događaja iščitavamo kroz mimiku lica, fokusiranost na detalje, raspoloženje i emocije intervjuirane osobe, što zaokružuje priču i daje cjelovit doživljaj situacije interpretirane iz dvije različite pozicije dvaju aktera uključenih u isti događaj.

Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

Tri predstavljena video rada polazišna su točka instalacije, dok glavni praktični dio čine grupe crteža predmeta koje autor ističe kao dokaze priča ispričanih u video radovima. Prikazani predmeti svojevrsni su tragovi podijeljenog trenutka. Umjesto doslovnog narativnog prikaza samog događaja Miran Šabić odabire portretirati predmete koji su bili sastavnim dijelom ispričanog događaja. Crteži većih dimenzija izvedeni laviranim tušem i perom omogućili su autoru autentičan prikaz predmeta. Zgužvanost košulje i namještenost rukava pridonosi životnosti i realnosti samih predmeta koji djeluju kao da su prošli cijelo ispričano iskustvo, pa se promatrač s njima lako povezuje i poistovjećuje. Predmeti koje umjetnik interpretira svima su bliski i poznati, te vizualnim jezikom prate priču iz video zapisa. Prikazani u prirodnoj veličini s mnoštvom detalja djeluju poput obilježja određenog vremena, što dodatno potencira tonski crno-bijeli prikaz koji potiče ideju stvaranja simbola od određenog predmeta kao važnog sjećanja koje je u filmovima redovito bilo diferencirano od realnog protoka vremena izdvojenim crno-bijelim kadrovima. Određene predmete na crtežima spomenula je osoba iz video zapisa, dok je pojedine predmete dodao umjetnik i oni čine dio njegovog osobnog sjećanja na isti događaj. Na taj način uviđamo kako je riječ o subjektivnom i krajnje individualnom dojmu svakog uključenog pojedinca, dok svi zajedno pružaju zaokruženiju priču jednog sjećanja. Izlaganjem video rada i crteža dolazi do sinteze sjećanja osobe koja događaj opisuje, te sjećanja autora koji je i sam bio dio tog događaja. U kontekstu rada crteži preuzimaju funkciju fotografija i u formi mentalnih slika prate određena sjećanja iz prošlosti. I dok svaki predmet može biti direktna asocijacija i poveznica s autorom u kontekstu ispričanog događaja, on ujedno predstavlja i univerzalni simbol, pa ostaje na posjetitelju hoće li pomoću predmeta vizualizirati trenutak koji je ispričan u video radu ili će prizvati vlastita sjećanja inicirana percipiranim predmetom, te tako zaći u područje osobnog iskustva.

Zanimljivo je kako Miran Šabić najčešće odabire prikaz predmeta, a ne ljudi uključenih u priču. Iako su bliske osobe ključni nositelji sadržaja ovog i mnogih drugih ciklusa, predmeti u njegovom radu preuzimaju funkciju čuvara određenog sjećanja i trenutka. Svaka osoba na poseban način doživljava određeni događaj i pohranjuje ga u svoje sjećanje, a sa svakim gledateljem predstavljeni rad dobiva jedinstvenu interpretaciju, doživljaj i završetak, čime izložba ostaje kontinuirano otvorena i stalno mijenjajućeg karaktera unutar osnovnih smjernica i postavki zadanih video iskazima i pratećim crtežima. Uključenjem većeg broja gledatelja koji prizivaju vlastita sjećanja dolazimo do pojma kulturne memorije kao jedne vrste kolektivne memorije koju dijeli određeni broj ljudi u istom društvu, te se odnosi na kulturni identitet svakog čovjeka.

Daljnjom analizom prikupljenih i interpretiranih materijala Miran Šabić spoznaje kako su njemu dragi ljudi umjesto, možda logično očekivanih, važnih događaja, spontano izabrali i prepričali svakodnevne zajedničke trenutke obilježene pozitivnim ozračjem što je navelo umjetnika da se zapita je li moguće da ta mala sjećanja od kojih se naš život sastoji, ukoliko ih se tako često i lako sjećamo, zapravo čine ključna sjećanja koja oblikuju naš život?

Dijeljenjem vrlo osobne priče i iskustva Miran Šabić u svom radu dokida iluziju nedodirljivog umjetnika te omogućuje promatraču da osjeti bliskost i poveže se s njim na temelju sličnih proživljenih svakodnevnih iskustava lišenih velikih očekivanja. Kontekstualizacijom događaja iz vlastitog djetinjstva, evociranjem tradicije pripovijedanja i objedinjavanjem svojih sjećanja, kao i sjećanja bliskih osoba na isti događaj unutar multimedijalne instalacije Miran Šabić ukazuje kako su sjećanja, proživljena iskustva i trenuci bit samog života čime potvrđuje misao španjolskog filmskog redatelja Luisa Buñuela s kojom je i zaključio svoj doktorski rad: "Trebamo početi gubiti sjećanja, makar i djeliće, da bi shvatili kako su sjećanja ono što čini život. Život bez sjećanja, zapravo nije život, isto kao što inteligencija bez mogućnosti izražavanja nije zapravo inteligencija. Naša sjećanja su naša koherentnost, naši osjećaji, čak i naše djelovanje."

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

Životopis

Rođen 1986 godine u Brežicama, Slovenija.
2010. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof.Frane Para.
2017. godine doktorirao na Poslijediplomskom doktorskom studiju pod mentorstvom red.prof.art. Ante Rašić i izv.prof.dr.sc. Leonida Kovač.
Sudjelovao je na rezidencijalnim programima VCCA Residency Virginia u SAD-u, St. Marys College of Maryland u SAD-u, u Frans Masereel Centrumu u Belgiji, te u I-A-M Residency Berlin u Njemačkoj.
Držao je predavanja o vlastitom radu u Južnoj Koreji (Seul), SAD-u (Maryland, Leonardtown, New York), u Latviji (Riga), Belgiji (Kasterlee, Arendonk), Njemačkoj (Stuttgart) te Hrvatskoj.
Od 2009 kontinuirano izlaže u Hrvatskoj i svijetu. Izlagao je na 15 samostalnih te preko 100 skupnih izložbi od kojih su najznačajnije: World Youth Art Festival, Seoul, Južna Koreja 2017. / The 22nd Seoul International Festival, Chosunilbo museum, Seoul, Korea 2014. / Neo Print Prize 2014, Neo: Gallery, Bolton, Engleska, UK / 8th International Printmaking Bienal Douro 2016, Douro, Portugal / The 3rd and 4th Graphic Art Biennial of Szeklerland, Sfântu Gheorghe, Rumunjska / 1st Expression of World Art (NEWA) 2011, Henan Museum, Zengzhou, Kina / T- ht nagrada, MSU, Zagreb, Hrvatska / 7. Biennale of Drawing, Muzeum of West Bohemia, Plzen, Češka / Print art fair, FMC, Kasterlee, Belgija / DI CARTA/PAPERMADE, Schio, Italija ...
Dobitnik je više nagrada i priznanja od kojih se ističu Nagrada Vlade Republike Južne Koreje - Congresman Award, World Youth Art Festival, Seoul, Južna Koreja 2017. / Nagrada Muzeja suvremene umjetnosti, 33. salon mladih, Dom HDLU, Zagreb, 2016. / IMAF award, OSTEN Bijenale crteža, Makedonija 2012. / Velika nagrada za grafiku, INTERBIFEP, Međunarodna galerija portreta, Tuzla, BiH, 2011. / Nagrada HDLU-a, 6. Hrvatski trijenale grafike 2012.
Od 2012. radi kao asistent, a od 2018. kao docent na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

Stranica 1 od 132

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.