Izložba - loci aesthetici
vrijeme: 25.01.2018. - 05.03.2018.
mjesto: Zagreb, Muzej Mimara
url: http://www.mimara.hr
Međuprostori (usp. Lessing, Raum als eigentliches Gebiet der Malerei / Prostor kao temeljna kategorija slikarstva) „poetske šutnje“ (usp. ...pictura poema silens, Horaz i Schweigen u Wittgensteina) mjesta su susreta (loci occursus, τόποι υσνάντησης) umjetnosti, glazbe i filozofije u kojima protagonisti tog suzvučja (intermissas) tvore zajednički estetski topos (αἰσθητοῦ τόπος, Arist. Met. 1010a.25).
U estetskom toposu u kojemu se ozbiljuju poietske (ποίησις) igre „ikonske i pikturalne razlikovnosti“ (usp. ikonische, bzw. pikturale Differenz, Gottfried Boehm) ambivalentnost simulacra (usp. simulacra et imago, Lukrecije, De rerum natura) pospremljena je u „prostor čekanja“ da bi stvaralac umjetničkoga djela „oblikovanjem i promatranjem“ stabilizirao dobivene estetske pozicije i unutarnju strukturu slike približio deskripcijskom kontekstu promatrača. Komunikacijskim procesima nositelja slikovnosti i slikovnog objekta tematizira se korespondentnost motrišta imago i pictura, koji u postupku vidljivosti predmetnoga (usp. Sichtbarwerden u Husserla) postaju fenomeni slike za nekoga. Slikovna prezentnost, koja iz zapalosti prostora izvlači „tu-prisutnu daljinu“ slikovnoga, traži protočna mjesta susreta umjetničkog djela, umjetnika i promatrača koji rečenost slike prepuštaju „stihovima“ (Kandinski) sliko-objekta.
Teksture tih „razlikovnosti“ (usp. Heidegger: ontologische Differenz, Derrida:
différance, Deleuze: Différence et Répétition) utkane su u brojne umjetničke cikluse i umjetničko-filozofske simpozije koji se u organizaciji Likovne akademije im. Jana Długosza iz Čestohove, osim u europskim zemljama, prezentiraju i na prostorima Amerike, Japana, Kine, Australije i Afrike.
Izložbom otvorenom 25. siječnja 2018. u Muzeju Mimara profesori Likovne akademije iz Čestohove – Włodzimierz Karankiewicz, Beata Bebel-Karankiewicz, Bartosz Frączek, Jarosław Kweclich, Justyna Warwas, čestohovsko-bečki kipar Robert Puczyński – i hrvatska umjetnica Barbara Raič osluškuju „šutnju“ slike te u kontekstu vizualnih varijacija, skulpturalnih metafora i glagoljivih počinaka sliko-objekata „logikom očiju“ (Cézanne) reflektiraju „ono što žele vidjeti“ (Jean Paul).
dr. Božo Raič