Izložba akademske umjetnice Tee Bičić "Karbon"
vrijeme: petak 27. rujna u 19 sati
mjesto: Galerija "Idealni grad" Argentinska 5/I, Gajnice, Zagreb
Radi se o slikarskim radovima u kombiniranoj tehnici akrila i ugljena na platnu velikih i srednjih formata. Dio radova iz ciklusa "Karbon" bio je izložen ujesen 2017. godine kao popratni program Venecijanskog bijenala u prostoru Arsenale Docks.
KARBON
Oduhovljeno likovno djelo jest ono djelo koje prenosi osjećaj putem likovnih elemenata poput crte, plohe ili boje. Napuštanjem imitacije vanjskog svijeta javlja se beskrajna mogućnost izričaja i interpretacije onog što se nalazi ispod površine. U području nefigurativnog likovni tekst ostaje otvoren tj. neopterećen motivom što daje umjetniku slobodu stvaranja vlastitog individualnog svijeta – svijeta koji nije tek puki privid stvarnosti, već nudi mogućnost jedinstvene interpretacije polazeći od same srži umjetnika. Apstraktno postaje subjektivno u trenutku kada eliminiramo reference iz vidljivog svijeta. Suvereno vladajući poljem apstraktnog Tea Bičić minimalizira sredstva vlastitog izričaja te oblikuje likovni tekst crtom, plohom i bojom na natur platnu.
Elementi duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog koje umjetnica unosi u materiju slike transformiraju se u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Proporcije te ritam ploha i linija definiraju karakter i atmosferu samog djela. Cijeli ciklus poprima formu glazbene partiture u kojoj se umjesto notnih zapisa izmjenjuju plohe bijele boje s gusto zasićenim crnim plohama dok linije u ugljenu igraju dvojaku ulogu. Ukoliko je riječ o jednoj liniji ona preuzima funkciju stanke, dok gusti snop crnih linija ubrzava ritam, potiče žustrinu te djeluje kao glavni akcent unutar kompozicije slike. Okomita stremljenja izmjenjujućih ploha i linija na platnima u formi položenih pravokutnika variraju od krajnje minimalističkih, preko organskih do ekspresivnijih varijacija. Beskrajnim mogućnostima nizanja, preklapanja i ispreplitanja pojedinih elemenata unutar kompozicije umjetnica ostvaruje komunikaciju i gradi autonomni sadržaj slike. Takav pristup oblikovanju potvrđuje misao kako je prikaz same materije možebitno prikaz najkonkretnije stvarnosti jer istovremeno utjelovljuje vizualni i duhovni doživljaj umjetnika.
Tea Bičić za oblikovanje svojih pročišćenih likovnih kompozicija svjesno odabire jedan od najstarijih crtačkih materijala - karbon. Rodni kraj umjetnice obilježila je duga povijest ugljenokopa, te sve pozitivne i negativne konotacije koje ugljen nosi u sebi zabilježene su kao dio kolektivne i individualne memorije u ciklusu "Karbon". Istražujući povijesnu dokumentaciju otkrivamo kako je od samih početaka pronalaska pravog ugljena na području istočnog dijela Istre sredinom XVIII. stoljeća pa sve do danas "ugljen duboko uronjen u tlo Labinštine, izranja iz njezinih njedara i ostavlja sve dublji trag u njezinoj povijesti, prožimajući sve segmente života". Dualitet koji nosi pojam karbona: strah, neizvjesnost, muka i strepnja s jedne strane, te nada, marljivost i izdržljivost s druge strane; prisutan je i u samim radovima kroz dihotomiju likovnih elemenata: crno-bijelo, svjetlo-tama, prozirno-neprozirno, puno-prazno. Različitost formata unosi dodatnu dinamiku u sâm ciklus te postav izložbe. Radovi većih dimenzija posjeduju snažniji upliv boje i naglašeniji ritam linija, dok manji formati nude sažetiju i intimniju priču. Djela variraju od krajnje minimalističkih poput radova "Trag Karbona" i "Black, Karbon & Black again" pa sve do slojevitih i zasićenih djela "Black, White & Šiblje", "White in the evening" i "Bijela kula". Red, strukturu i naglašenu organizaciju pronalazimo u posve malim formatima, a često je riječ o kvadratnoj formi s jednobojnim poljem čije središte dijeli okomita linija. Srednji formati povremeno su bazirani na kontrastima bijele i crne plohe ili transparentnog i zasićenog polja boje, dok veliki formati posjeduju daleko veću slobodu izraženu u nepravilnim i asimetričnim kompozicijama. Neovisno o dimenzijama, cijeli ciklus baziran je na bilježenju čistih likovnih vrijednosti.
Nakon dva desetljeća neumornog crtanja i slikanja Tea Bičić je ujedinila svoj grafički i slikarski duh te oslobodila kompoziciju suvišnih likovnih elemenata. U vremenu prezasićenom informacijama često se javlja nužnost distance te povratak bazičnim vrijednostima. Poput onog prijeko potrebnog trenutka tišine u svijetu nerazumljive buke. Postizanjem sklada i harmonije likovnih elemenata unutar kompozicije kroz beskrajnu igru kombinacija i kontrasta crne i bijele plohe s linijom ugljena Tea Bičić stvorila je svojevrsni "slikarski psihogram". Što su reduciranija likovna sredstva to je izražajnost slike jača. Maksimalnim potenciranjem vrijednosti gradivnih likovnih elemenata gdje se u apstraktnom i akromatskom očituje mekoća linije, te prirodni obrisi ploha, dolazi do stapanja i preklapanja koja definiraju karakter djela. Psihičko, emocionalno i mentalno u liniji, plohi i boji počiva na suodnosu koji potencira međusobne vrijednosti.
Eliminiranjem suvišnog i svođenjem na bitno, te upotrebom industrijskih materijala i čistih nemoduliranih boja Tea Bičić iskazuje unutarnja previranja i percepciju sadržaja kroz odnos prema osnovnom izričajnom sredstvu. Slojevitost i kompleksnost emocija prema materiji koju svjesno koristi u svom umjetničkom radu autorica iskazuje ostavljajući trag na površini platna, bilježeći pritom trag koji je Karbon ostavio na nju. Osobno i naglašeno individualizirano pretočeno u univerzalni jezik lišen motiva i figurativnosti dokida jednostrano čitanje sadržaja te ostavlja slobodu individualnih interpretacija i konotacija ovisno o karakteru, iskustvu i memoriji samog promatrača.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.