Izložba fotografija Davorke Trbojević i Karmen Stošić "Paralelni svjetovi"
vrijeme: 27.12.2019 u 19 sati
mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna ulica 3, Sv. Ivan Zelina
Izborom radova iz svojih opsežnih fotografskih anala Karmen Stošić i Davorka Trbojević predstavljaju vlastitu umjetničku praksu koja ima za cilj proširiti mehanikom svjetla dokumentarnost i autentičnost fotografije u širi likovni kontekst. U tom smislu radi se o nastojanju da se fotografija izrazi kao (s)likovna tema koja bilježi ono što je prije bilo nedostupno, možda i nepoznato ili tek naslućeno, da se vizualno ali i asocijativno približi autorsko viđenje (svakog) snimljena prizora, naravno, uz sugestiju da u njemu postoji još uvijek i nešto što se do tada nije vidjelo i upravo zato proširi mogućnosti percepcije. To nastojanje vidljivo je u gotovo svakom pojedinačno izloženom djelu svjedočeći kako eksperiment postaje trajnom praksom fotografskog izražavanja bez obzira radi li se o igranju duplom ekspozicijom, preklapanju ili čistoći svjetla i sjena, ili pak kadriranju koje mijenja kompoziciju postojećeg prizora čineći ga drugačijim od onog zatečenoga. I jednoj i drugoj autorici svojstvena je sloboda u pristupu iako su drugačije umjetničke naracije, ali ih povezuje upravo ta imanentna sklonost ili nastojanje da se ne drže uvriježenih fotografskih kanona kako bi ostvarile upravo ono što žele prikazati, odnosno, da ono što snime bude ujedno i izraz njihova umjetničkog habitusa, dakle, i osjećajnosti i znanja.
Karmen Stošić izložene je radove podijelila na svjetlosne, nebeske, zvučne, kamene i vodene, dakle elementarno, u suglasju s drevnim i metafizičkim odrednicama (vatra, voda, zemlja, zrak, apeiron/zvuk) koji su zabilježeni kao osnova svega kako kod pred sokratovaca tako i kasnijih mistika. Filozofičnost vizualnoga nema, međutim, tu tek namjeru posvjedočenja drugačijeg shvaćanja vidljivog (svijeta), već i osjećajnosti koja upravo u onom što vidi i konstruira prihvaća i traži oslonac putem kojeg bi bi i takav, izmješteni svijet, bio umjetnički moguć i zabilježen. Dakle, svjetlo, nebo, zvuk, kamen, voda temelj su izlaska iz mraka, njegovog ostavljanja iza sebe i rekonstrukcije (fotografske i likovne) onih primarnih stvari, orijentira umjetničke i moguće životne perspektive.
Davorka Trbojević svoje slikovno fotografsko istraživanje predočuje panorama krajolika i portretiranjem cvijeća, trava i drveća. S posebnim i finim lirskim osjećajem priroda i njene mijene ukazuju se ne samo kao prikaz vanjskog nego i kao dio unutarnjeg svijeta. Fotografski perfekcionizam doprinosi ugođaju melankolije i krhkosti koju posjeduju svi trenuci za koje znamo daće već idućeg trena nestati. Neke od fotografija ispituju same rubove autentičnosti vizualnoga na način da upućuju i na ono tog trena otkrivena, možda nejasnog, ali svakako proširena u odnosu na percepciju koju ima golo oko. Lirski subjektivizam u ovim je fotografijama gotovo intuitivan, i zato su one toliko delikatne i dekorativne. U nekim nas primjerima približava mogućem nesvjesnom prauzoru, grafikama izvedenih tušem. nježnih linija i fine kompozicije, gdje se bilježe igre magle i oblaka, a kakve nalazimo u srednjovjekovnom kineskom i japanskom slikarstvu (Doba pet dinastija).
Piše: Marijan Grakalić
Izvor: https://radiogornjigrad.wordpress.com