Izložba slika "Eppur si muove" Morane Jugović
vrijeme: 21. rujna 2020. u 18:00
mjesto: Narodno Sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb
PREDGOVOR
EPPUR SI MUOVE
meditativno slikarstvo Morane Jugović
Slikarski ciklus Morane Jugović pod nazivom Eppur si muove, likovna je posveta jednom duhovnom putovanju, kroz koje se boja reflektira u krivuljama unutarnje potrage za esencijom bića u stalnom gibanju energetskih tokova. U tom traženju, cilj je put sam: daleko od svih neplodnih sumnji u poslanstvo suvremene umjetnosti, slikarstvo ovdje postaje intimni čin samospoznaje, terapeutsko sredstvo koje bilježi rast vitalne sile, emocionalnu bujnost koja se transformira u nadilaženju krutih konvencija te poput toka divlje rijeke preplavljuje poznate granice, ponire u dubine i u plesu složenih ritmova stvara mistična obzorja.
Ispod površine ega, kao i ispod površine zemlje, postoje svjetovi neuhvatljivi u dnevnom viđenju i rutinama, tiha prisutnost svijesti u vibraciji kroz svoje opažaje, prepleteno korjenje koje poput krvnih žilica crpi duhovnu hranu iz raznolikih doživljaja prirode, potreba da se bude u jedinstvu sa svim svojim dijelovima, nijansama prozirnosti koje se pretapaju u slojevima razvodnjene boje, u oblim ribljim tijelima i skrivenim snatrenjima. Pokreti na tim slikama ponegdje su meki i razlomljeni, u spiralama niti koje se razmotavaju u suprotstavljenim smjerovima, nagovještavajući kreativni proces kao zaigranu avanturu koja se počinje događati onoga trenutka kada si dopustimo biti što jesmo, bez težine prosudbi, svojih i tuđih. Slikarstvo kao meditacija i duhovnost, ali i ples prirodnih sila tako postaje drugačiji put učenja, daleko od autoritativnih zapovjedi ‘svetih’ knjiga, ova staza vraća se k izvorima majčinske duše svijeta, samoobnavljajućim drevnim misterijima Zemlje i blijedom sjaju mjesečine, koji se probija kroz oštre rubove svijeta.
Priroda, prividno kaotična, odbija se podrediti u crno-bijelim dualnostima, ona od umjetnika koji žele biti kroničari njezinih transformacija, prije svega traži hrabrost da se prođe kroz podzemlje unutarnjeg bola, nakon dezintegracije lažnih slika koje smo imali o sebi. I u tom limbu između društvenih očekivanja i onoga što mi stvarno jesmo i želimo biti, porađa se vizija iscjeljenja u kreativnom procesu, kao što se sva mladunčad u prirodi porađa iz bola svojih majki i u prvom plaču izražava bol suočavanja sa prodornim svjetlom novoga života. U kontrastima crvenog i plavog, u svjetlucavim jezgrima odmotavaju se klupka unutarnjih silnica, ljubičasto se prožima sa žutim u krošnji mitskog drveta koje nas zove da se uspravimo sa punom sviješću o sebi, da od sebe pustimo tkanja energetskih ticala, upijemo njima elemente gibljivog zraka, žilavost stijene, vodene vrtloge i pročišćeni plamen najdubljih želja. Da se emancipiramo u izražajnom individualnom rukopisu koji povezuje djelove tajanstvenog labirinta, da se rasteretimo od iskustva koje nas je prikovalo u nepomičnoj prošlosti i zadržimo samo ono što nas oživljava iznutra, maštu oplođenu voljom do smisla.
Kao ples shakti, naše učiteljice žive u slikama gdje se zmijolike strukture preobražavaju u mnogostrukim oblicima, elegantno i bestidno istovremeno napuštaju zacrtane okvire i usuđuju se biti nepredvidive u svojim putanjama, električnim neuronskim mrežama gdje se formiraju klice novih ideja ispod površine netrajne svakodnevice.
U oblikovanju svoga svijeta, Morana u mrežolikom gibanju slijedi intuitivne impulse, ne znajući unaprijed gdje će je odvesti ta spiritualna potraga, dočarava nam intenzitet unutarnjih previranja, onkraj materije nagovještava težnju da se spozna i obuhvati nevidljiva tapiserija kompleksnih međuodnosa u nama i oko nas. U bučnoj civilizaciji koja nas zaslijepljuje dovršenim značenjima korporacijskih indoktrinacija, ispod nestvarno uljepšanih slika gdje ljudsko biće biva prisiljeno da se sakrije od sebe samog i priguši svoju bol, postoje prostori u nama gdje živi bezvremenost i zrcale se drevna znanja kao odsjaj palih zvijezda u vodi, iscjeljujuća mudrost prirode koja se samousmjerava u stvaranju i samospoznaje u svim svojim tvorevinama, bez straha od sebe same. Gibajući se usprkos svemu što ju je pokušalo zaustaviti, slikarica je tako zaronila u nepoznatu zemlju, razgrnula njezine koprene i ispunila je novim plodnim značenjima.
Krešimira Gojanović
BIOGRAFIJA
Morana Jugović (rođ. Zubak) rođena je 1972. u Zagrebu. Završila je klasičnu gimnaziju 1991. godine, a potom Studij dizjana pri Arhitektonskom faklutetu u Zagrebu. Diplomira 1996. otkad radi u struci kao dizajner.
Od ostalih obrazovanja završava: školu fotografije “Super Studio 13”, Milano (1995. - 1996.) te seminare art terapije u Bilbau i Münchenu od 2012. godine kod ak. slikarice Meere Hashimoto (Primal Painting, Nature Painting, Portrait, Art of Working with People) u kojima 2015. godine postaje asistent. Nakon nenadane smrti učiteljice nastavlja slikarski rad povezivati s meditacijom. Priroda ostaje kao vječna inspiracija, a podršku nalazi i u prakticiranju tai chija (od 2010. u školi “Art du Chi”) i radu s tibetanskim zdjelama (prema metodi Mojce Malek od 2004. godine).
Član je HDLU-Zagreb od 2015. godine.
Izvor: https://www.facebook.com/events/402718227359248