Ivan Paulić - MODERNA MITOLOGIJA

vrijeme: 18. LIPNJA 2021. U 20:00
mjesto: Galerija Alvona, Giuseppine Martinuzzi 15, Labin

Gospodar mitologije

„O beata solitudo, o tu sola beatitudo“
Pamtim zapis otkriven na venecijanskom otočiću Torccello koji govori o blagoslovu ili blagoslovima samoće. Kako sve češće čujem pitanja o smislu takozvanog štafelajnoga slikarstva, odgovor nalazim u „blagoslovima samoće“ što je sintagma-sinonim za susret sa sobom. Odgovora je, dakle, koliko i umjetnika, i više, a jedan od najuvjerljivijih odgovora nalazimo u „Modernoj Mitologiji“ slikara Ivana Paulića koji, u susretu sa sobom, oponira besmislu, matrici bez aure. Ako prostor Paulićeve slike odredimo (kako ga prvotno i doživljavamo) kao sferu, jednu razinu do beskonačnosti, ondje, na pola puta k vječnosti, nalazimo iste a drukčije likove određene starim ikonografijama s pridodanim novim atributima „muke“, od ljepote do sile i jada slikane „na starinsku“. Proživljena je tema, motiv i način slikanja.
Paulić oponira matrici bez aure. Jer, što je „Bildung ohne Bilder“, arheologija bez fotografije, mit bez aure? Što je ostalo „dan poslije“, poslije „postmoderne“ (umjetnicima uopće i onima s interesom, sa željom da govore o umjetnosti)? Što je ostalo nego plutanje sferama mogućnosti gdje na pola puta nalazimo ili nailazimo na manje ili više prerađene mitove koji se „kompakiraju“ u arhetipove. Postmodernu nazivamo još i grobljem mogućnosti, grobljem “optimalne projekcije avangardi“ (A. Flaker). Iz njih proizašle stilske inačice u 20. stoljeću, „izmi“, nove metode i tehnologije određuju inflaciju, fundus nemogućnosti... Sve dok Paulić nije stao za štafelaj razrađujući ideju za novu ili prvu sliku. Ovo je doduše metafora koja želi ukazati na proživljenost mita o slikarstvu, od Caravaggia do Balthusa. U tome vremenu „blagoslova samoće“ oponira ikonografskim hrpama, nagomilanom imaginariju na odlagalištima postmoderne koja je zapečatila vrata spoznaje pod izlikom masovne kreativnosti. Paulić otvara vrata: koristi imaginarij s postmodernog odlagališta i svi su njegovi likovi i situacije (Mars, Afrodita, Bahus, Krist, wc školjka, kemijska olovka iz 21. stoljeća) slikani u kombiniranim tehnikama ulja. U cijelosti i detalju, uvijek dvostruki likovi, uzdignutih glava, otvorenih usta s atributima „muke“, atributima djelatnosti koju obavljaju, onoga čime su u svakodnevnici određeni, sudbinski određeni, kako ih je odredio mit. Paulićeva anakronistična kreacija podastire sliku i spoznaju. Zapis na zabatu ne može postati slogan: „O beata solitudo, o tu sola beatitudo“.
Paulić je, birajući i tematizirajući matricu i auru, svoje slikarstvo odredio rasponom značenja, od komentiranja suvremenih mitova, multikulturalnosti, u ulozi „kozmičkoga šetača” i tako unazad do interpretiranja naslijeđene mitologije. U prepoznatljivom nizu pod nazivom "Moderna mitologija", introspekivnim pogledom u tišinu spoznaje Paulić ulazi u povijest ovodobne umjetnosti kao slikar opčinjen klasičnim mitom kojega razrađuje na tragu proživljene svakodnevnice. U fundus Imaginarnoga muzeja (Malraux) Paulić ulazi slikama koje sabiru arhetip, antički mit sa svim reinterpretacijama, mit o slikarstvu. Jer postoji/opstoji mit o slikarstvu zapisan u vječnom osvrtanju za aurom.
Lilijana Domić

BIOGRAFIJA:
Ivan Paulić, mag.art.
2. rujan 1989. , Rijeka, Hrvatska
Galerija/Atelje "Paulić", Primorje BB, 51222 Bakar, Hrvatska
2008. završio Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, industrijski dizajn
2008. upisao Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci
2013. završeni dodiplomski studij likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti
Sveučilišta u Rijeci
2014. završeni diplomski studij primijenjene umjetnosti na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci
Smjer: Slikarstvo u klasi Damira Stojnića
Član HDLU Rijeka od 2016.