Izložba crno-bijelih fotografija "U potrazi za gradom"
vrijeme: 15.12.2023.
mjesto: Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6
Monografija crno-bijelih fotografija osam autora okupljenih oko majstorske radionice umjetničkog fotografa Stanka Abadžića vraćaju nas, odnosno uvode u onaj nostalgični zanos kakav je obilježio fotografsku umjetnost prije digitalnog doba.
Sve je u maniri izbrušene klasike, u igri svjetla i sjena, u nastojanju da se slike života pretvore u umjetničko djelo i tako, onom viđenom i zabilježenom, doda i artističko proširenje stvarnosti. Ljudi i ulice, gradovi i kadrovi, arhitektura i događanja kao da su čarolijom iznikla iz vizura nekog vremeplova u kojem se sve obnavlja kako bi bilo i ostalo su - vremeno.
Uglavnom sve fotografije (osim nekoliko panorama) klasične su ulične fotografije, ali ne tek kao dokument koji bilježi samo što je ili tko je, nego posjeduju i onu dodatnu estetsku dimenziju koju im daje senzibilitet bezvremenosti.
Umjetničko oblikovanje ostvaruje se na počelima dojmljive likovnosti i živog ritma kompozicije slike kako bi se omogućio svakom razumljiv doživljaj. Ipak, slike grada nisu jednoznačne.
Kod Jasmine Bauman grafizam pojedinih fotografija postaje klasični uvod u fotografsko slikarstvo, iako su i druge izvrsne.
Portreti prolaznika Alena Čabrića (ne samo oni) ističu okupa - ciju autentičnošću kao glavnog umjetničkog motiva.
Ivan Čagalj i Milan Čekić zaokupljeni su kadrovima događanja na ulici i općenito u prostoru čvrstog estetskog dojma.
Hrvoje Filipović ponekad u sivim tonovima nastoji sugestivno zabilježiti situacije na ulicama i trgovima, dok Lars Fundberg svoju estetiku često koncipira na duhovitoj dosjetki koja se zabilježila u životu ulice.
Hrvoje Glamuzina i Zoran Kolarić često gotovo panoramski tema - tiziraju urbane paralele i linije (ulice, zidove, kuće) i prolaznike, kao da se pitaju što je posto - janije, geometrija ili čovjek.
Osam autora ovdje je okupljeno u upečatljivom nastojanju da svojim fotografijama potaknu memoriju ulice, grada i života. Naravno, ne tek u smislu svjedočenja ili neke romantične ikonografije, nego da u isprepletenosti kadrova i značenja svaki pojedinačni zabilježeni trenutak uzdignu prema nekom većem vremenu. Koliko su u tome uspjeli, ovisit će i o tome koliko ćemo se vraćati ovoj knjizi i njezinu sadržaju.
Ali i o tome kako će se razina dosti - gnutog umjetničkog pristupa odraziti na nas same kad budemo promatrali neke druge, buduće, možda još i nesnimljene fotografije.
Jer, ovdje postignuti dometi, a što je u prirodi svake, pa i fotografske umjetnosti, ne mogu ostati bez posljedica. Naravno, onih dobrih.
Marijan Grakalić