Uokvirivanje prirode / Ozren Kecerin i Vladimir Novak
vrijeme: 11.03.2016. - 19.03.2016.20,00
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
UOKVIRIVANJE PRIRODE
U radu Uokvirivanje prirode fokus je na djelima koja iskazuju brigu za svoj postav i prisutnost koja u svojoj konceptualizaciji zahtijeva primisao prirode. Djela nam u prirodnim, propadljivim materijalima (ili prezentacije propadljivosti u materijalu koju s djelima veže izvjesna sirovost) bivaju reprezentirana kao poziv u misao. Ne radi se o pukom uokvirivanju kao procesu postava unutar galerije, nego o uokvirivanju kao osvjetljavanju mogućnosti zamišljanja na mjestu prezentacije, pokušaju izvođenja iz mjesta kako bi se istom pogledu ponudilo novo svjetlo (novi svijet) gledanja. Uokvirujući dio prirode u oblik izraza djela mi smo pozvani da je zamišljamo, podarujući djelima tako mjesto nove živosti.
Kecerinov rad očituje vezu s prirodnim na neposredan način, oblikovanjem onog danog u formu koja umjetniku odgovara na način koji nije potrebno eksplicirati da bi postigao sviđanje. Ispreplitanje, konstruiranje, procesualnost tri su autentična polazišta rada s prirodnim, njegovim uokvirivanjem, jer se prirodnost i njen izostanak ponavljaju i prezentiraju kao nepomirljivo supostojanje. Drvo i ilovača kao gradivni elementi prozivaju umjetnost u njenoj umjetnosti, a takvo postavljanje zaziva i heideggerijansko pitanje o bitku i njegovoj kući. Materijali, ovdje, u sebe zovu elementarne oblike omogućavanja života - toplinu, svjetlo, vlagu..., što je jasno, jer ih ovi zaista i omogućuju, te podaruju time našim osjetilima snagu ozbiljenja kroz uvid u tu banalnu korijenitost građenja.
Novakova djela dostižu jednaku poetičnost opisivanja u konceptualnom obliku promišljanja i premišljanja. Pokazuje se kod njega, naime, snažan ideologem koji u djelima očituje okupaciju organičkim, izvođenjem formi koje se zamišljaju u magnitudi dostojnoj prirodnom, nesrazmjernom i prozivajućem. Radi se ili o formama organičkog posvećenja kroz minimalne strukture koje momentalno prozivaju osjećaj prostora ili, s druge strane, o odlijevu i evokaciji formi u izdržljivijim materijalima, a kako bi se prizvao maksimalan osjećaj teksture kao znaka. Organičnost koju prožima ekspozicija strukture ističe se kao bitna točka autorskog interveniranja u prirodno. Ono nije tu zbog umjetničke težnje nego radi potrage za autentičnim. Ta je potraga, dakako, spletena u sadašnji trenutak, bez obzira promišljamo li je kao dar (prezent) samog djela ili kao proizvod; strukturu trske ili betonski preslik njene teksture jasno očituju eksperiment – a eksperiment kao i ekspozicija momenti su izmještanja koji uokviruju potragu.
Ovi radovi manifestiraju korjenitu volju da odsijecanjem doista zaključe djelo i prepuste ga suživotu sa životom samim. U samom prostoru i njegovu konceptualnom identitetu ovaj postav govori o jednakomjernosti razdvajanja i spajanja, o fugi kao pojmu harmonije čiji je sadržaj ispunjen prirodom. To suglasje priziva, dakle, sklad – a čija je etimološka sklonost posve jasna - kao spajanjem klada koje se oglasuje u skladanju, odnosno u kompoziciji toga samog čina. Ispitivanje mogućnosti prirode postavljeno je kao moć njene imaginativne snage, apeliranja na osjećaje kao pročišćeno estetičko razmatranje – umjetnosti kao prirode podarene sadašnjem trenutku.
Teško je, dakle, u pogledu ovdje izloženih djela pristupati opisu bez da se okoristimo terminima koji bi samoj recepciji mogli isuviše štetiti – i to na razini pojmova, kao najčešćem momentu umjetničkih diskrepancija. Težina naše svakodnevice obogaćena je opterećenjem pojmova koji isuviše lako postaju ispražnjeni i banalni. Stoga prirodno ili priroda na pojmovnoj razini promašuje bogatstvo njena konkretna i spekulativna sadržaja tek u puku apstrakciju koja se može nadjenuti bilo čemu ili kome. U potrazi za sadržajem pojma operiramo čistom ljepotom jezika, uopćeno: vrstom izraza. Kecerin i Novak daju sadržaj pojmu, otkrivaju transgresivnu snagu povratka. Taj povratak sam je u sebi sublimacija umjetničkih principa u potrazi za novim, a što tek imaju za izraditi, odnosno izraziti.
Dario Vuger
Izvor: http://www.sczg.unizg.hr/