Pavao Toth - Izložba fotografija "Iran – Persia - ljudi"

U Iran sam otišao slučajno, pridruživši se grupi putnika u kojoj je svatko imao neki svoj cilj. Moj je bio da doživim zemlju o kojoj se malo zna i o kojoj postoje mnoge predrasude. Drevna Perzija je bila kolijevka brojnih civilizacija i mjesto gdje su se kasnije naselili različiti narodi, a svaki od njih je utisnuo svoj pečat u uglavnom škrto iransko pustinjsko tlo.

Tako je nastala i ova izložba, čiji je radni naslov „obični ljudi Irana“, a prenosi nam svakodnevicu jedne, nama fizički i mentalno udaljene zemlje. Ljudi su ono najvrijednije u svakoj zemlji, zbog njih države i postoje i to kao da je zaboravljeno u današnjem kaotičnom svijetu. Mali čovjek u svakoj zemlji je isti – nastoji živjeti život dostojan čovjeka i tek kada upoznamo te nama daleke pojedince, shvatimo da oni žive iste živote kao i mi, neki lakše, a neki teže.

Iran sam prešao javnim prijevozom i pješice. Uvijek sam bio okružen domaćim ljudima, koji su ljubazni i komunikativni. Bilo je veliko zadovoljstvo upoznati ih i fotografirati, a oni su spremno pozirali. Iran je deklarativno islamska republika. U njoj su zakonom propisani način odijevanja i ponašanja ljudi na javnim mjestima. Ovisno od mjesta do mjesta, taj se zakon provodi više ili manje restriktivno, a vrijedi i za posjetioce iz drugih zemalja.

Fotografski put me je proveo kroz Teheran, Shiraz, Isfahan i Persepolis. To su drevni Perzijski gradovi smješteni u iranskoj pustinji prepuni zanimljivih arheoloških i suvremenih islamskih lokaliteta vrijednih posjete. Izdvojio bih Isfahan zbog velikog broja mladih ljudi – studenata – koji rado pričaju engleski, a razgovor s njima upotpunjuje sliku Irana. Isfahan ima i drugi po veličini najveći trg na svijetu – Meydan Naghshe Jahan (nakon kineskog Tien an Men-a). Jedan cijeli dan, od svitanja do sumraka sam proveo na trgu, puštajući da Iran prolazi pored mene, fotografirajući ljude i arhitekturu i vodeći duge razgovore s mladim i starijim Irancima, pa i sa djevojkama koje su uvijek u društvu prilazile i prve započinjale razgovor – što je jedno od pravila ponašanja u ovoj osebujnoj državi.

Na jugu pored Hormoza, posjetio sam Minab, malo mjesto između oceana i pustinje, poznato po svojem Panjshambe bazaru. Sajam se održava četvrtkom, a poseban je po tome što su žene odjevene u šarenu odjeću, a lice pokrivaju jedinstvenim maskama u veselim bojama, ostavljajući vidljive jedino oči. S obzirom da nitko ne govori nijedan strani jezik, osim lokalnog Farsi dijalekta, potrebno je ostvariti kontakt pogledom, prijateljskom gestom ili jednostavno nešto kupiti. Čim se uspostavi komunikacija, lakše je napraviti snimak koji neće izazvati negativnu reakciju.

Iran je raj za fotografe. To je zemlja neizrecivih tehnoloških i prirodnih kontrasta. Način odijevanja i život ljudi se razlikuje kako se mijenja i prirodni okoliš, a uglavnom je vrlo različit od naše "zapadne civilizacije".

http://pavtoth.wix.com/pavaototh