Marija Bertić-Štefanac - Izložba akvarela " Baština koja nestaje"
Biografija Marija Bertić-Štefanac
Marija Bertić-Štefanac rođena je i odrasla u Vinkovcima, gdje prvu poduku o slikarstvu dobiva u Gimnaziji u likovnoj grupi akademskog slikara Božidara Kopića.
Nakon završene gimnazije diplomirala je u Zagrebu i stekla zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture, danas umirovljenica, živi i stvara u Jaskanskom kraju u kojem nalazi bezbroj prekrasnih motiva za svoje slike.
Slikanjem se bavi od srednjoškolskih dana, a intenzivnije posljednjih tridesetak godina. Izlaže od 1993., članica je Udruge željezničara slikara Plavo svjetlo Zagreb i Likovnog društva “Ljubo Babić” u Jastrebarskom.
Samostalno je izlagala 17 puta i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionica je na više od stotinjak likovnih kolonija i donatorica brojnih humanitarnih akcija diljem Hrvatske.
„Ovu izložbu posvećujem mom suprugu i najboljem prijatelju, Željku! Tvoja Marija.”
Baština koja nestaje
Ljepota krajolika u kojemu živi i ruralne arhitekture koja je u tom krajoliku dominirala ali nažalost danas nestaje nagrižena godinama, klimatskim nedaćama a ponajviše gubitkom žitelja koji su toj ruralnoj arhitekuti davali svoj pečat stilom i načinom ruralnog života. Upravo su to motivi ove izložbe pod nazivom “Baština koja nestaje”.
Marija Bertić-Štefanac slikarica je koja zna gledati i uočavati, prepoznati sklad prostora, teme i senzibiliteta. Njezini izleti, likovne kolonije, česti boravci u ambijentima kojima odiše povijest i starina u mnogim detaljima a ovoga puta to je arhitektura seoskih dvorišta i drvenih hiža, daju Mariji prigodu da viđeno kistom prenese na papir, upravo tehnikom po kojoj je prepoznatljiva, akvarelom.
Svaki krajolik pa tako i njegova ahitektura – hiže, kleti i dr., nosi svoje posebnosti kroz karakter oblika. Te posebnosti Marija svojim prepoznatljivim rukopisom i likovnom izražajnosti otima od gubitka i kistom ih bilježi za sve buduće naraštaje kao da nam želi reći “pogledajte to je baština koja nestaje”.
Zajednička crta svih radova je realističan prikaz motiva koji kroz prozračnost tehike avarela uravnotežuje ukupni odnos dojma i detalja. Tako nastaju mnogi karakteristični kadrovi arhitekture u krajoliku oteti vremenu jer su zabilježeni.
Umjetnost je ovoga puta Marija stavila u službu zaustavljanja od zaborava. Na taj način nastao je ciklus radova “Baština koja nestaje”. Mogučnošću da svoje radove izloži u Gradskom Muzeju Jastrebarsko, Marija Bertić-Štefanec svrstala se u slikare koji kistom otimaju povijest, a gledatelje senzibiliziraju svojim zanosom za baštinu koja nestaje.
Tanja Horvat