Dora Bakek - ''U potrazi za nesvjesnim''
vrijeme: četvrtak 16. lipnja 2016. u 20:30h
mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4. Zagreb
Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja i može se pogledati radnim danom od 14 do 19 sati i subotom od 11 do 15 sati.
Fascinirana ljudskim umom Dora Bakek ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje. Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.
Dora Bakek rođena je 1990. u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.
Tijekom studija nagrađena je državnom stipendijom u kategoriji za nadarene redovite studente sveučilišnih i stručnih studija (2013.) te sveučilišnom stipendijom za izvrsnost (2012.), dok je u akademskoj godini 2012./2013. radila kao demonstrator za litografiju na Akademiji.
Prvu samostalnu izložbu grafika imala je u Velikoj galeriji grada Zaboka 2015. godine. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te u raznim kulturnim manifestacijama i likovnim radionicama. Dosadašnje umjetničko stvaralaštvo uglavnom bazira na tradicionalnoj grafici, no sve se češće upušta u eksperimentiranje i propitivanje granica same grafike, pretvarajući grafičke otiske u digitalni medij. Trenutno radi kao pripravnica iz likovne umjetnosti u Gospodarskoj školi Varaždin.
U POTRAZI ZA NESVJESNIM
Što je sve moguće iščitati iz jedne slučajne mrlje na zidu? Zašto takvi nedefinirani oblici pobuđuju asocijacije u nama, odakle one dolaze, kako uopće donosimo zaključke i koji dijelovi naše ličnosti sudjeluju u donošenju konačnog suda? Zbog čega nas pojedini miris, okus ili zvuk vraća u djetinjstvo ili priziva u sjećanje davno zaboravljene doživljaje? Dan danas je ljudski um jedna od najvećih misterija kojom se teoretičari i znanstvenici bave od davnih vremena pokušavajući proniknuti u srž ljudske ličnosti.
Magistrica likovne pedagogije Dora Bakek fascinirana ljudskim umom ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Svjesno je ono što nam je svima blisko, obuhvaća sve što možemo uočiti, prepoznati i razaznati, te nas dovodi do podsvjesnog kao iracionalnog dijela psihe koji voljom i koncentracijom možemo prizvati i dovesti u područje svjesnog. Međutim, nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje.
Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.
Uzimanjem motiva ploda oraha kao izraza onostranog, Dora Bakek započinje seriju vizualizacije slika podsvjesnog i nesvjesnog. Tamo gdje je potrebna maksimalna sloboda da bi se putem automatizma i prvobitnosti reakcije zašlo u područje onostranog, autorica svjesno odabire tehniku dubokog tiska koja zahtjeva izrazitu promišljenost i trezvenost prilikom izrade, čime dolazi do kontradiktornosti između namjere i realizacije odabranog motiva.
Doslovnost izražavanja dualizma psihe Dora Bakek napušta u sljedećoj fazi u kojoj se usmjerava na istraživanje tehničkih mogućnosti grafike s namjerom da potakne druge na osvještavanje vlastitog nesvjesnog. Od prvobitnog motiva oraha zadržava samo njegov kružni oblik prepoznajući u njemu golemu simboličku vrijednost kao elementa arhetipskog u području nesvjesnog kolektivnog. Napuštanjem tehnike dubokog tiska otvara se novo i daleko šire područje slobode u kojem Dora Bakek prilikom gradnje kružnih oblika na litografskom kamenu i kartonu odlazi korak dalje, te prepušta nesvjesnom tvorbu motiva koji su izgubili svoje realno tumačenje i prepoznatljivost i time zadobili, kako sama autorica objašnjava, još veću karakteristiku neodređenosti, polivalentnosti interpretacije i relativnosti tumačenja. Radovi nose naziv Asocijativne forme jer sadržavaju ono što promatrač želi vidjeti ili što sâm zamišlja. Ovisno o promjeni oblika ili okoline u kojoj radovi obitavaju mijenja se i sadržaj koji izbija na površinu. Viđeno i prepoznato unutar rada ovisi primarno o unutarnjem ustroju i nasljeđu samog pojedinca, pa se stoga razlikuje od osobe do osobe.
Dublje zadiranje u područje istraživanja mogućnosti grafike rezultiralo je nastankom jedinstvenih otisaka manjih dimenzija nastalih kombinacijom otiska s kolažem neodređenog oblika ili radova otisnutih u tehnici monotipije. Smještajem grafika u kutije radovi poprimaju značenje nečeg osobnog, zatvorenog i intimnog. Time se dodatno ističe doticanje osobnijih područja i veće otkrivanje nesvjesnih sadržaja. Kod istraživanja općih sklonosti iz strukture nesvjesnog prva reakcija je uvijek najiskrenija i najautentičnija. Tako i otvaranje kutije, te prvi susret s radom dodatno ističe individualan i krajnje neposredan pristup. Grafike smještene u kutiju nisu numerirane niti potpisane, pa se na taj način povećava sloboda interpretacije. Slijedeći nadrealistički koncept ne-slike Dora Bakek stvara ne-grafike. Kako bi im povratila status grafike autorica skenira jedinstvene grafičke otiske i pretvara ih u digitalne zapise, odnosno matrice, vraćajući im mogućnost reprodukcije.
Završni korak, koji tek očekujemo vidjeti, projekcija je skeniranih grafičkih otisaka na površinama zgrada, drveća i ljudi kako bi se završio krug spoja kolaža radova i realnosti, odnosno svjesnog i jasno vidljivog, te nesvjesnog koje je isplivalo na površinu. Svojim vizualnim i umjetničkim propitkivanjem sadržaja onostranog, autorica navodi promatrača, ali i samu sebe, na rušenje postavljenih granica i shvaćanja u životu kroz poticanje nesvjesnih procesa, te istraživanje nagona, potreba, emocija i stavova koji se kriju duboko u nama, samo je potrebno pronaći pravi put do njih.
Sonja Švec Španjol