Izložba Martine Grlić 'Kolektivni snovi
vrijeme: 26.01.2017. - 08.02.2017.
mjesto: Zagreb; Galerija Kranjčar, Kaptol 26
Martina Grlić pripada mlađoj generaciji hrvatskog slikarstva koje je usmjereno na figuraciju i narativni potencijal slike. U svome radu ona reflektira promjene koje su se dogodile i još uvijek se događaju unutar postsocijalističkog društva. U ciklusu Tvornica, središnje mjesto zauzima figura radnika koji u socijalističkoj mitologiji nosi oznaku heroja, a tokom tranzicije biva žrtvom marginalizacije. Ciklus slika Proizvod sastoji se od prikaza svakodnevnih predmeta, proizvedenih u pogonima starih tvornica, a pokušaj je rekolekcije osobnog i kolektivnog sjećanja iz vremena socijalizma.
U svojem najnovijem slikarskom ciklusu indikativna naziva "Kolektivni snovi" kao da, na jedan posve drugačiji i autorski prepoznatljiv način, neke već postojeće “slike” – riječ je uglavnom o fotografijama iz razdoblja jugoslavenskog socijalizma što ih pronalazi u starim žurnalima odnosno na internetu – lišava njihovih izvornih značenja te ih na taj način nedvojbeno radikalno mijenja. Martina u svom slikarstvu problematizira prošlost, ali to nipošto ne znači da je ono i okrenuto prošlosti. Naprotiv, izrazito je suvremeno, kako u konceptu tako i u izvedbi.
Prizorima političkih sastanaka, sletova, plesova ili nekih drugih kolektivnih manifestacija ili situacija snimljenima prije više desetljeća umjetnica prilazi kao slikarskim motivima te ih tako prisvaja; iz područja djelomične objektivnosti – jer fotografije ipak ne pružaju posve objektivnu informaciju - dislocira ih u sferu apsolutne subjektivnosti. Slikarica, zapravo, provodi proces aktivne slikarske dekontekstualizacije svojih motiva.
Ono što je nekada bilo javno poprima karakteristike intimnoga, dokumentarnost prelazi u fikciju, definirane pozadine postaju neutralne, a moguće ideološke konotacije radikalno se ukidaju ili barem drastično razgrađuju odnosno relativiziraju. Osim toga, kadrovi izvornih fotografija u pravilu se ne poklapaju s onim naslikanim; autorica radije odabire veće ili manje detalje te na taj način, postupkom selektivnog preuzimanja, uspostavlja posve nove kompozicijske zadatosti.
(iz predgovora kustosa Vanje Babića)