Izložba: Iva Habus – Machina
vrijeme: 16.- 26. 3. 2017.
mjesto: Galerija Prsten, Dom HDLU, Trg žrtava fašizma 16 10000 Zagreb
Oduvijek su me privlačili mehanika, strojevi i alati. Od vrtićkog doba pokazivala sam interes za čekiće i čavle, vijke, bušilice; iako nikada nisam imala talent i interes za studij strojarstva, k alatima i strojevima privuklo me ono estetsko, vizualno.
Kao dijete mislila sam da su svi ti strojevi živi. Kako to da su živi, a nemaju dušu? Rade, a ne rade? Upališ stroj pa ga ugasiš pa opet upališ i tako sve dok im ne prođe rok trajanja. Dok se ne ugase. Imaju li i oni svoj životni vijek, kao i čovjek? Pitala sam se imamo li nešto zajedničko?
Poveznica čovjeka i mašine mi je, s vremenom, postala jasnija: osim što ju je čovjek napravio, pojedini njezini dijelovi, u svojoj kompleksnosti i funkcionalnosti, podsjećaju na dijelove ljudskog tijela.
Na kraju, zaključila sam da je čovjek izumom elektromotora polako, ali sigurno, postao ovisan o strojevima i mašinama. Svijet kakav danas poznajemo nezamisliv je bez mašina. Tehnologija je napredovala do mjere da je stroj u mnogočemu zamijenio ljudstvo.
Taj suodnos čovjeka i stroja te uloga koju su u razvoju čovječanstva imale mašine teme su mojih radova. Kroz 6 platana velikog formata osvrćem se na ljepotu i estetiku mašina te se bavim pitanjima vezanim uz ovu svoju fascinaciju.
Odlučujem se za monokromatski pristup slici jer smatram da redukcijom boje i korištenjem chiaroscura postižem dodatnu dramatiku te potenciram vizualnu i realnu snagu i moć koju strojevi posjeduju.
Motivi mojih radova su mnogostruko uvećani dijelovi avionskih motora, slikani prema predlošcima za koje sam koristila vlastite autorske fotografije aviona snimljene u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Detalje mašina svjesno uvećavam kako bih istaknula njihovu snagu i moć, kao i svoje divljenje. Avionski motori su mi posebno fascinantni jer su upravo oni čovjeka vinuli u nebo. U svom radu – slično ideji futurista prema kojoj industrijski gradovi, automobili i avioni predstavljaju trijumf tehnologije nad prirodom – glorificiram taj ljudski izum i ističem njegovu estetiku.
Svaki dio motora – mašina – ima svoju funkciju, razlog zbog kojeg je baš na određenom mjestu, što posljedično utječe na to da i motor izgleda baš tako kako izgleda; estetika je ovdje posljedica funkcionalnosti.
Ovom izložbom istražujem upravo okosnicu tog odnosa između estetike i funkcije, ali i pitanje radi li se o estetskim preferencijama pojedinca (u ovom slučaju mene same) ili šire javnosti.
Iva Habus Iz diplomskog rada
Iva Habus je rođena 7.8. 1987. godine. 2007. godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek za animirani film i nove medije, a 2011. godine preseljuje studij na grafički odsjek. Od 2012. godine studira u klasi red.prof. Roberta Šimraka
U jesen 2013. odlazi na jednosemestralnu studentsku razmjenu Erasmus na University of Arts Poznan u Poljskoj, gdje studira na grafičkom odsjeku.
2014. upisuje diplomski sveučilišni studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb, klasa red.prof. Roberta Šimraka. Kontinuirano izlaže u zemlji i inozemstvu. Od 2016. godine, Iva je članica HDLUa. Živ i radi u Zagrebu.
Izvor: HDLU