Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala
- iz opusa Ive Friščića – /Osijek, Koprivnica, Križevci, Opatija, Bjelovar/
U organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti i udruge Val kulture, u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku u petak 30. lipnja 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Ive Friščića pod nazivom Neću ravnalo, hvala.
Izbor radova koji će biti predstavljeni osječkoj publici prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.
Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala u 2017. godini moći vidjeti posjetitelji u Osijeku, Koprivnici, Križevcima, Opatiji i Bjelovaru.
Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama, a riječ je o sljedećim ustanovama:
1. Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
2. Muzej grada Koprivnice, Koprivnica
3. Gradski muzej Križevci, Križevci
4. Hrvatski muzej turizma, Opatija
5. Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar
"Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike." (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)
BIOGRAFIJA
Rođen je u Velikom Korenovu kraj Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a Učiteljsku školu završio u Križevcima. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine. Studij je nastavio na grafičkoj specijalki prof. Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968. do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Radio je kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću "Naprijed" u Zagrebu te bio urednik dječjeg časopisa "Radost". Na Akademiji likovnih umjetnosti od 1973. godine radi kao asistent, a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te sudjeluje na 39. biennalu u Veneciji.
Imao je oko četrdesetak samostalnih izložbi i sudjelovao je više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Atena, New Delhi, Venecija, Madrid, Kyoto, Carigrad, Dublin, Manchester, Peking, Haarlem, London, Bukurešt i drugdje). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku. O njemu su pisala velika hrvatska likovno-kritičarska imena: Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Josip Škunca, Kruno Prijatelj, Darko Schneider, Mladenka Šolman, Josip Depolo, Zdenko Rus i mnogi drugi, a od istaknutih imena iz književnih krugova Željko Sabol, Nikica Petrak i Branislav Glumac. Umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.