Samostalna izložba Laure Barić: "P je nesigurno R"
vrijeme: 20.07.2017. - 09.09.2017.
mjesto: Galerija Šira, Preradovićeva 13, Zagreb
'Rad "P je nesigurno R", kao što i sam naziv aludira je specifičan pogled na simbole unutar svakodnevice. Počevši od samog jezika i dekonstruiranja njegove namjene na vizualne simbole i specifičnosti unutar njihovog prikaza, bilo da se radi o slovima, plastici ili tijelu, rad se bavi rekontekstualizacijom previđenih pojmova i stvari čiju namjenu više i ne propitujemo i kojima pristupamo sa svojevrsnim automatizmom u percepciji i primjeni. Takve pojave nastojim istražiti i uprizoriti u širem smislu ističući njihove možda zanemarene ili neotkrivene potencijale. Kroz pokušaj redefiniranja granica objekata nastojim ispitati i izdvojiti granični prostor u kojemu jedno pronalazi svoju autonomiju.
Tu finu liniju nastojim proširiti u prohodni prostor u kojemu jedno još nije prešlo u drugo, ali više nije ni ono što je bilo ili bi trebalo biti. Opne objekata i pojava pronalazimo kao temu koja se proteže čitavim postavom. Bilo da je riječ o koži s fotografija koja omata tijelo omeđujući njegove granice ili skulpturama uvećanih pijavica koje se priljepljuju na kožu i time dekonstruiraju granicu objekta, od sveprisutne ambalaže do čupave perike, prostor je ispunjen membranama koje služe strukturiranju sadržaja i pojmova. Stvaranjem klasifikacije oblikujemo kostur naše rutine. Proizvodi rutine su namjenski ljudski, no odvojeni od ljudskog. Potencirani u svojoj plastičnosti i artificijelnosti kao da su svedeni na čistu formu, a njihova funkcija je samo koncept iz kojeg je kontekstualno izmještena. Na razini simbola u ono što objekti postaju unutar rada ulazi cijeli asocijativni niz i naše iskustvo tih predmeta. Sva njihova denotativna značenja i karakteristike u novom kontekstu dobivaju nova značenja i transformiraju se. Prostor instalacije je tu da ih zadrži na okupu kako bi ih promatrač doveo u odnos i pokušao protumačiti. Rad obuhvaća područje rubnog, onoga na presjeku iz jednog u drugo sa polazištem da izmjenom karakterističnih obilježja objekata mijenjamo i strukturu poimanja svakodnevnog. Predstavljeni objekti potiču ambivalentne odnose prema njihovim spojevima i odnosima unutar prostora koji dijele. Predmete povezujem asocijativno i u polju njihovog međuodnosa nastojim istaknuti specifičnost spojeva koji su u stanju proizvesti fizičke senzacije u tijelu. Kod izrade instalacije razmišljam o odnosima dijelova i cjelina kako bih postigla sklad. Stvaram prostorni kolaž koji se može čitati kao jedinice unutar jedinica, poput otvorenog sistema babuški gdje su granice transparentne. Korišteni predmeti služe kao pomagala u procesu obavljanja trivijalnih radnji, oni kao da su samo sredstvo na putu od većeg značaja. Isticanjem njihovih obilježja i obličja nastojim osloboditi kreativni potencijal takvih predmeta koji je često previđen budući da su oni fiksirani u određenom kontekstu unutar kojeg je način našeg ophođenja spram njih definiran. Bavim se onime što prianja, što je taktilno, što uspijeva aktivno podražavati naša osjetila u svojoj statičnosti. Ono u čemu slutimo pokret koji se zbio ili se tek treba ostvariti. Što izaziva poriv da ga opipamo jer svrha tog objekta u našoj memoriji nije aktivirana bez naše participacije ili uporabe koja mu daje život kroz kontekst.'
LAURA BARIĆ
Rođena je 1993. godine. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, smjer Animirani film i novi mediji gdje je magistrirala 2016. godine. U svom radu najčešće se izražava kroz multimedijalne instalacije u prostoru sačinjene od plastičnih predmeta, fotografija, kartona, teksta... Kroz njih istražuje koncept svakodnevnog, najčešće izmještajući predmete i situacije iz njihovog ustaljenog konteksta. Medijem fotografije bilježi sitne devijacije svakodnevice koje ju fasciniraju i tako stvara skicu za rad kroz koji nastoji istaknuti začudnost pojava koje uzimamo zdravo za gotov. Zanima ju tijelo i tjelesnost, kako fizičko, tako i virtualno te koristi Internet i njegove fenomene u radu. Istražujući potencijale spontaniteta, estetiku grešaka i granice objekata nastoji redefinirati sveprisutno.