Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Umjetnička instalacija Lucije Žuti "SADiti JE BITNO"

Izvor: https://thisisadominoproject.org




Umjetnička instalacija Lucije Žuti

“SADiti JE BITNO” je umjetnička instalacija Lucije Žuti koja će od 19. do 24. 5. biti postavljena na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu u okviru programa proslave 100. godišnjice rođenja Josepha Beuysa, jednog od najutjecajnijih i najkontroverznijih umjetnika 20. stoljeća. Ova instalacija nastaje u produkciji udruge Domino, a u sklopu projekta Vizualna konstrukcija političkog: 100 Beuysa koji su zajednički osmislili Goethe-institut Kroatien i Subversive Festival. Predstavljanje instalacije za zainteresiranu javnost i medije održat će se u srijedu, 19. 5. u 12 h uz prisustvo autorice i organizatora projekta.

Instalacija se referira na Beuysov happening koji je započeo 1982. na documenti 7 pod nazivom „7000 hrastova – gradsko pošumljavanje umjesto gradske uprave” (7000 Eichen – Stadtverwaldung statt Stadtverwaltung). Riječ je o jednoj od najpoznatijih akcija Josepha Beuysa, koji je uz pomoć građana Kassela posadio 7000 hrastova i stvorio, kako ju je nazvao, socijalnu skulpturu. Njegova akcija sadnje 7000 hrastova nam ostaje kao primjer javne intervencije u kojoj su građani vlastitim ekološkim djelovanjem uključeni u proces stvaranja društveno angažirane umjetnosti.

Lucija Žuti postavlja sedam hrastovih trupaca oko HDLU-a, a na svakom se nalaze dva natpisa. Jedan natpis je “SADiti JE BITNO”, a drugi natpis se sastoji od izmijenjene verzije logotipa Hrvatskih šuma kraj kojeg piše „Dolje s Medvednicom! Želimo nesmetan pogled na Alpe!“ Umjetnica parafrazira slogan studentske pobune protiv svojedobne vrlo skupe obnove zgrade opere u Zürichu, a koji je glasio: „Dolje s Alpama! Nesmetan pogled na Sredozemlje!”. Preuzimajući ovaj ciničan slogan i ubacujući u njega dijelove Hrvatske na kojima se trenutno odvija velika sječa šuma, Lucija Žuti osvještava da masovna sječa (Hrvatskih) šuma Medvednice, Bilogore, Velebita mijenja njihov identitet te se pita hoćemo li rušenjem izgubiti svoje prirodne vrijednosti i imati ogoljen i nesmetan pogled na Alpe, Karpate ili Sredozemlje.

Hrvatska ima relativno malu količinu šuma u privatnom posjedu, zbog čega se Hrvatske šume ističu kao jedan od glavnih aktera u njihovu očuvanju. Međutim, ovu državnu tvrtku mnogi prozivaju za neodgovorno gospodarenje, uz implikacije da bi neki njihovi potezi mogli rezultirati devaluacijom ovog prirodnog resursa te posljedično, deforestacijom. Činjenica ostaje da lanac sustavnih odluka može ugroziti opstojanje šuma, a time i bioraznolikost vrijednih staništa i stabilnost ekosustava.

Instalacija se postavlja u razdoblju između dvaju izbornih krugova. Građani Zagreba su upravo na Trgu žrtava fašizma pokazali da mare za nekolicinu magnolija koju je vlast htjela prešutno ukloniti ne razumijevajući da simbolika posječene magnolije postaje točka građanskog okupljanja. Tako i ovi trupci, polegnuti na lokaciji mnogih prosvjeda i ekološki angažiranog građanskog otpora, prizivaju svojom simbolikom tisuće trupaca koji su posječeni diljem Hrvatske.

Kako bismo potakli širu diskusiju i pružali svima mogućnost da izraze svoje stajalište, projekt ćemo zaključiti u ponedjeljak 24. 5. u 18 h u Dokukinu KIC okruglim stolom na temu gospodarenja šumama i mogućnostima direktnog građanskog aktiviranja, što uključuje i umjetničke akcije. Na okrugli stol koji će moderirati iskusni televizijski voditelj Mladen Iličković (EKO zona /HRT) pozvani su predstavnici Hrvatskih šuma, Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, Državni inspektorat, Udruga VIDRA te umjetnici koji provode zelene artivističke prakse.

Projekt je podržala Požgaj Grupa donacijom drvnog materijala. Realizaciju instalacije podržao je i europski projekt ACT: Art, Climate, Transition koji kroz produkcije, edukacije, angažirane umjetničke radove i razmjenu s lokalnom zajednicom kreativno propituje odnos ljudi s njihovim prirodnim i društvenim okruženjem.

Lucija Žuti rođena je 1994. u Varaždinu. Godine 2014. upisala je Grafički odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završila je 4. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Grafika s pohvalom cum laude, u klasi prof. Mirjane Vodopije te je 2018. godine upisala diplomski studij Grafika na ALU u istoj klasi. Do sada je imala dvije samostalne izložbe i jedan performans: 2017. Štitovi predrasuda, Lauba u prostoru Bistroa u Zagrebu, 2018. Podvlačimo crtu, Galerija VN, Zagreb i performans Križni put umjetnika. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, radionica i likovnih kolonija. Dobitnica je nekoliko nagrada: 2017. druga nagrada za plakat FSK, 2018. dobitnica 14. Erste stipendije, 2018. Rektorova nagrada za „veliki“ timski znanstveni i umjetnički rad, projekt Skica.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba "Female correspondence"

Izložba

U četvrtak 20. svibnja 2021. u 19 sati u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga otvara se izložba međunarodnog projekta "Female correspondence" (Žensko dopisivanje) koji objedinjuje čak 17 umjetnica iz cijelog svijeta. Izložba se održava povodom Međunarodnog dana muzeja 2021. godine. Autorice projekta su hrvatske umjetnice Tihana Karlović i Mateja Rusak, a na projektu sudjeluju: Anna Trojanowska (Poljska), Raquel Amat (Sj. Irska), Ana Salopek (HR), Kristina Pongrac (HR), Dora Bakek (HR), Raluca Iancu (SAD), Iva Gobić (HR), Gloria Sellan (HR), Irena Kečkeš (SAD), Maja Zemunik (HR), Carmen Bačura Potočić (HR), Maja S. Franković (HR), Svetlana Jakimovska – Rodić (SLO), Monika Jurić (Švicarska), Yoshimi Teh Soo Mei (Havaji).

FEMALE CORRESPONDENCE

U životu pojedinca komunikacija je temeljna podloga za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Osim što omogućuje razmjenu informacija i ideja, ona je neophodna za izražavanje misli, emocija i psiholoških stanja. No, što i kako danas komuniciramo? Iako je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas. Razgovor je sveden na osiromašen vokabular prepun skraćenica i znakovlja koje bi trebalo iskazivati naše osjećaje, a u srži ne izražava i ne govori ništa. Pisanje rukom zamijenile su tipkovnice, a upravo se kroz pisanje moglo otkriti je li piscu zatitrala ruka prilikom bilježenja najintimnijih misli i emocija. Sâm proces pisanja pisma bio je posveta vremenu, posveta pisanju i posveta drugoj osobi. S druge strane, riječi su vrlo često jasno definirane, koncizne i ne ostavljaju puno prostora za slobodnu interpretaciju, dok likovni tekst dopušta višeznačnu interpretaciju misli, stanja i emocija baziranu na intuitivnom doživljaju percipiranog.

Osjetni gubitak kvalitetne međuljudske komunikacije, višestoljetno percipiranje žene isključivo kao objekta odnosno motiva inspiracije, a ne aktivnog stvaralačkog subjekta te česta neadekvatna valorizacija medija grafike u svijetu likovnosti, potaknuli su hrvatske umjetnice Tihanu Karlović i Mateju Rusak na realizaciju projekta pod nazivom "Female correspondence". Projekt je nastao iz potrebe za stvaranjem, razmjenom misli i ideja te poticaja na međusobnu podršku što je u konačnici rezultiralo i stvaranjem mreže umjetnica. Inspiriran ženskom književnošću koja je započela u salonima u XX. stoljeću kada su tekstove pisale žene za žene, projekt je zadržao koncept komunikacije isključivo između žena, ali je tekst zamijenjen likovnim djelom. Projekt je započeo u siječnju 2019. godine i baziran je na dopisivanju umjetnica u parovima. Svaki par se dopisuje četiri ili šest puta godišnje na zadanom formatu dopisnice/razglednice (10,5 x 15 cm), dok je izbor grafičke tehnike, teme i papira u potpunosti slobodan. Svaka autorica tiska ediciju od 10 primjeraka s time da 3 primjerka ostaju autorici, 3 primjerka autorica šalje umjetnici s kojom se dopisuje, a preostala 4 primjerka šalje u arhivu za zajedničko izlaganje na izložbama. Od 2019. godine sudjeluju Mateja Rusak (HR), Tihana Karlović (HR), Anna Trojanowska (Poljska), Raquel Amat (Sj. Irska), Ana Salopek (HR), Kristina Pongrac (HR), Dora Bakek (HR), Raluca Iancu (SAD), od 2020. godine Iva Gobić (HR), Gloria Sellan (HR), Irena Kečkeš (SAD), Maja Zemunik (HR), Carmen Bačura Potočić (HR), Maja S. Franković (HR), Svetlana Jakimovska - Rodić (SLO) i Monika Jurić (Švicarska), a od 2021. Yoshimi Teh Soo Mei (Havaji). Nit vodilju projekta predstavlja kontinuirano dopisivanje idejnih začetnica Mateje Rusak i Tihane Karlović, koje se istovremeno dopisuju s još nekoliko autorica, dok ostale sudionice spajaju u parove. Svake godine u projekt se uključuju nove umjetnice koje autorice projekta međusobno povezuju i izmjenjuju u dopisivanjima.

Umjesto slova, riječi i rečenica, umjetnice linijom, bojom, plohom, teksturom i volumenom u mediju grafike izražavaju i bilježe vlastite misli, osjećaje i stanja dok završna kompozicija definira karakter utjelovljenog sadržaja. Prepoznatljiv likovni rukopis pojedine autorice korespondira s rukopisom umjetnice s kojom se dopisuje, a ovisno o temama, stanjima i emocijama likovno utjelovljenim u grafikama rađa se jedinstvena dinamika, ritam i karakter izmijenjenih radova koji može poprimiti posve drugačije likovne osobnosti i akcente kada dođe do razmjene tj. promjene parova u dopisivanju. Svaka autorica unosi vlastitu energiju te neminovno u korespondenciji dolazi do sinergije dvaju individualnih rukopisa. Cijeli projekt dodatno je obogaćen uključivanjem autorica različitih generacija i životnih iskustava iz cijelog svijeta (Japan, Malezija, Havaji, Španjolska, Poljska, Sjeverna Irska, SAD, Kanada, Makedonija, Švicarska…). Pojedine autorice rođene su u jednoj zemlji, školovale se u drugoj, a žive i rade u trećoj čime se unutar projekta javlja nevjerojatan splet različitih kultura, nasljeđa i utjecaja objedinjenih u individui koja kroz likovnu formu komunicira i dijeli osobno iskustvo s drugim autoricama. I dok pisani tekst podrazumijeva konkretiziranje misli i namjera, likovno dopisivanje ostavlja puno širi raspon interpretacija i doživljaja te se često bazira na intuiciji i subjektivnom doživljaju viđenog. Valja istaknuti kako grafički proces zahtijeva vrijeme i koncentraciju - od promišljanja poruke i ideje, preko izrade skice pa do samog procesa otiskivanja, slaganja, pakiranja i slanja rada. Dopisivanje u parovima otvara mogućnost upoznavanja, povezivanja i produbljivanja odnosa te iskrenu razmjenu misli, dok izmjena parova i uvođenje novih autorica na godišnjoj razini unosi novu energiju, ritam i dinamiku te vizualno obogaćuje i potiče razvoj daljnje komunikacije.

Kako se autorice projekta Tihana Karlović i Mateja Rusak dopisuju i s drugim umjetnicama, upravo promatrajući njihove radove dobivamo konkretan uvid u postojanost likovnog teksta, te odgovor na pitanje u kojoj mjeri i na koji način se on mijenja i varira ovisno s kime se umjetnice dopisuju. Prilikom svakog novog uparivanja, prvi poslani rad šalje impuls/poruku koja definira komunikaciju, a odgovor na njega potvrđuje ili potiče daljnju razradu započetog vizualnog razgovora. Sagledavajući sva izložena djela možemo pratiti prepoznatljive likovne rukopise pojedinih autorica, kod nekih i omiljene grafičke tehnike, dok je vrelo tema u potpunosti neograničeno. Izrazi naglašeno variraju od figurativnih, apstraktnih, ekspresivnih ili minimalističkih rješenja, dok se koloritska lepeza kreće od posve akromatskih varijacija pa sve do djela s izraženom bogatom paletom jarkih boja, a česte su i intervencije kolažem i perforacije papira. U analizi zasebnih dopisivanja primjetna je dosljednost kod određenog broja autorica, dok su druge spremne na eksperiment i istraživanje. Također je moguće pratiti gdje, kada i kako su autorice tijekom dopisivanja pronašle zajednički jezik, misaono se dotakle da bi potom svaka poentirala ono što je osobno prepoznala kao ključno u njihovoj korespondenciji. Kada bi ovu vrstu likovnog govora preveli u verbalni razgovor mogli bismo reći da interpretacije variraju od situacije u kojoj ostanemo maksimalno suzdržani ili tek suptilno naznačimo sugestiju i iznesemo prijedlog, pa sve do ozračja u kojem ulazimo u žustru raspravu. Tako se vizualno mijenjala i grafička korespondencija: od potpune individualnosti preko doticaja i/li refleksije u pojedinom području pa sve do naglašenog kontrasta između razmijenjenih grafičkih ostvarenja.

Svako novo uparivanje iniciralo je posve drugačiju zajedničku energiju. U pojedinim dopisivanjima i razmjenama misli i emocija radovi se naglašeno razlikuju. Primjerice, dok jedna autorica koristi jako pigmentirane boje kojima jednolično ispunjava površine ploha, druga odgovara pastelnim tonovima i linijski oblikovanim lirskih formama, a upravo se u navedenim suprotnostima dodatno ističu i potenciraju vrijednosti pojedinog rada. Zanimljive su i direktne reference odnosno reinterpretacije pojedinih poruka pri čemu jedna umjetnica prima i usvaja dobivenu poruku, integrira ju u svoj odgovor te povratno šalje informaciju u vidu nadogradnje i vlastite interpretacije zaprimljenog rada. Prateći razvoj i promjene unutar parova moguće je zamijetiti kako pojedini trag, dojam ili impresija iz prethodnog dopisivanja biva usvojena i nastavljena u novom ciklusu dopisivanja s drugom partnericom. Sličnosti, suprotnosti, ali i zadivljujuća i nadasve intrigantna povezanost pojedinih autorica u paru samo potvrđuje kako svako novo uparivanje navodi umjetnice da izađu iz vlastite komfor zone čime neminovno zalaze u područje istraživanja i vlastitog razvoja. Posebno je dojmljiva fluidnost i pretapanje koje se javlja u pojedinim korespondencijama. Primjerice, svaka autorica započinje komunikaciju u svom prepoznatljivom stilu čime istovremeno čine opozicijski par (akromatsko i geometrijski vs. koloritski i organsko) da bi se u središtu povezale i likovno izmijenile misli u tolikoj mjeri da je teško u konačnici raspoznati koji je čiji rad. Povremeno se dogodi i prirodno nadopunjavanje djela u naglašeno individualiziranim rukopisima što bi mogli usporediti sa situacijom kada dvije osobe u razgovoru spontano dovršavaju rečenice jedna drugoj jer intuitivno osjete što je sugovornica htjela reći.

Kronološki pregledavajući grafike i pomnije upoznavajući umjetnice kroz njihova djela postaje vidljivo kako su se neke autorice od samog početka prirodno povezale inicirajući i razrađujući u međusobnoj komunikaciji gradivne elemente treće sudionice projekta što samo potvrđuje misao kako međusobna komunikacija i razmjena parova, te upoznavanje i razmjena misli neminovno širi utjecaj, informacije i impulse neovisno o činjenici jesu li autorice bile direktno povezane u dopisivanju. Naime, projekt komunicira i dodatno povezuje autorice putem zajedničkih izložbi pri čemu sudionice mogu aktivno pratiti dopisivanja koja se odvijaju paralelno uz njihovo. Izložbu prati i stop animacija Monike Rusak putem koje posjetitelj može podrobnije upoznati sudionice (koje su im najdraže tehnike, kako je biti žena umjetnica, kako je biti profesorica i umjetnica, kako je biti majka i umjetnica) te saznati što sudjelovanje u projektu "Female correspondence" znači za uključene umjetnice odnosno što ovaj projekt čini posebnim.

Potaknute marginaliziranom ulogom i mogućnostima žena u prošlosti Mateja Rusak i Tihana Karlović razvile su ideju koja je prerasla u višegodišnji međunarodni projekt objedinivši 17 autorica različitih generacija i životnih priča iz cijelog svijeta. Objedinila ih je predanost i želja za stvaranjem, razvijanjem i međusobnim povezivanjem što je u konačnici rezultiralo bogatim i raznovrsnim fundusom grafika koje pričaju vizualno, karakterno i sadržajno različite ženske priče. Projekt "Female correspondence" utjelovljuje, njeguje i potencira valorizaciju izgubljenih i zaboravljenih vrijednosti poput posvete vlastitog vremena drugom ljudskom biću, važnosti umjetničkog stvaranja, iskrenog komuniciranja vlastite osobnosti, strahova, težnji, želja i mogućnosti, te relevantnosti razgovora, povezivanja, razmjene iskustava i istinske sposobnosti da saslušamo, ali i čujemo što drugo ljudsko biće ima za reći. Svi navedeni procesi i aktivnosti objedinjeni su i inicirani snažnom pričom ženskih individua koje u fokus stavljaju važnost umjetničkog djelovanja, adekvatnu percepciju i valorizaciju umjetničkog izričaja (u ovom kontekstu medija grafike), kao i samostalnost, kvalitete i sposobnosti žena umjetnica.  

Možemo li kroz likovni govor otkriti i spoznati nečije životno iskustvo, obiteljsko i kulturno nasljeđe, karakter, brige, strahove, želje i težnje ostaje na pojedincu da zaključi. No, pritom treba voditi računa kako zaključak uvelike ovisi o tome koliko smo i sami spremni odvojiti vrijeme i istinski ući u svijet prezentiranih grafičkih ostvarenja te se i sami otvoriti prilikom upoznavanja snažnih ženskih individua koje su svoj život, osobnost te umjetničke težnje i spoznaje prezentirale svijetu na krajnje autentičan način – kroz otvoreno likovno pismo.

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Tags:
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba “Women (RI)visible” u Galeriji Vladimir Filakovac

Izložba
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 17. svibnja u 20.00 sati međunarodna izložba grafika i ilustracija pod nazivom “Women (RI)visible”. Izložba je otvorena do 27. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
Izvorhttps://ns-dubrava.hr/2021/05/11/izlozba-women-rivisible-u-galeriji-vladimir-filakovac/

Povijest formiranja antologije društvenih spoznaja jest ona koja dalje formira društvene vrijednosti te čini ljudska djela jedinstvenima. Jedinstvenost žene, umjetnice, ujedno i medija umjetnosti, odrednice su nedovoljno istraženog teritorija nerijetko skrivene antologije koja se odnosi na ženu, a na nju valja upućivati, promovirati je i valorizirati.

U trogodišnjem razdoblju aktivnosti EU projekta "Wom@rts"-a (2017.- 2021.) pomno je zaokružen zbir vrijednosti kojima se projekt uključuje u poticaj neposrednog, kreativnog (raz)rješenja te propitivanja zastupljenosti žena u umjetnosti. Jer, kad sve zakaže, slika (bila to predodžba, interpretacija djela ili virutalna projekcija) otvara šifre novih komunikacijskih razina i svjedoči zornije od tisuću riječi i ustaljenih, pomalo "zastarjelih" retorika.

Osim navedenoga, tijekom 2018. godine, u sklopu programskih aktivnosti vezanih za umjetničke rezidencije u Angoulemeu, Avilesu i Lomericku, EU projekt "Wom@rts" odabranim je autoricama (od strane svakog od 10 partnera projekta) stvorio platformu za interpretaciju djela Simone de Beauvoir, „Drugi spol“. 2020. godine, projektom se obilježila 70. obljetnica prvog izdanja toga osebujnoga književnog remekdjela odvažne i smione autorice.

Breda Kolar Sluga, kustosica izložbe partnerske institucije projekta Umetnostne galerije Maribor, inaugurirala je prvo otvorenje u nizu izložbi te konceptom naziva inicirala da se partneri priključe dijalogu provokacije zastupajući temelje neispisane antologije. Za svaku novu izložbu osmišljava se sličan, ali opet drukčiji i prepoznatljiv naziv u ime introspekcije žene i njenog društveno-vremenskog portreta. Nakon Maribora („Women, (Be) Coming“), izložba je inaugurirana u Vilniusu („Women (In) Between“) te Santiagu de Composteli („Women (In)visible“), a trenutno se postav prikazuje u Rijeci. Dakle, naziv kao subverzija metaslogana nalazi svoju akustiku i ekstenziju izložbe u Rijeci „Women (RI) visible“.

Izložba 50 umjetničkih djela trideset dviju umjetnica, u Zagrebu se prikazuje u tri medijska segmenta te je prethodno odgovorila na nekoliko većih izazova koje kulturni događaji mogu doživjeti: inauguraciju izložbe u vrijeme pandemije; postav izložbe u netipičnom prostoru kojeg umjetnost, inicijalnom interakcijom, transformira u galeriju; postavljanje izložbe u kontekst Europske prijestolnice kulture koju je 2020. godine nosio grad Rijeka. U drugom dijelu, izložba se prezentira u sklopu galerije visokoobrazovne institucije Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci te sveučilišnog Kampusa. Objedinjena je svim trima medijima u klasičnom kulturnoinstitucijskom prostoru, čime se paradigme umjetničke prakse proširuju dodatnim istraživačkim pravcima.

Ima li umjetnost, poput žene, svoje mjesto u društvu, okrenutog izazovima opstanka i sveopćeg iscrpljujućeg konzumerizma? Pod krinkom "reprodukcije" i "Reprodukcije", taj opstanak nikako ne bi smio slabjeti tako da se žarišna nit problematike pozicioniranja žena zagubljuje.

Tijekom posljednje tri godine osobno svjedočim i sudjelujem u umjetničkom semgentu i stvaranju dviju grafičkih edicija, upoznajem umjetnice (autorice radova) te istovremeno vodim dijaloge u nekoliko organiziranih panel diskusija u sklopu putujuće izložbe. Osmišljavanjem i ugošćivanjem znamenitih umjetnica i umjetnika putem "Meet the Master" na Akademiji, shvatila sam kvalitetu i dodatni značaj projekta, njegovu punoću vrijednosti te neporeciv trag koji nam ostavlja u nasljeđe.

Temeljni cilj izložbe je dosegnut, ali se svakim novim otvorenjem putem publike nadograđuje novim inicijalnim ili dodatnim spoznajama ljudi dok su dragocjeni podatci već implementirani putem istraživanja iznesenima u samom projektu. Baš kao što svaki umjetnik, svojstveno unutarnjem porivu, bira, čak i mijenja ili kombinira medij izražavanja, tako na izložbi svatko može naći svoj unutarnji dijalog kroz emisiju poruka i svjetova u koje tek trebamo ući – svjetova koji se tek trebaju emanirati. Oni su već tu! Bilo da se radi o ilustracijama i stripu, grafičkim listovima ili digitalnim radovima i instalacijama, sva djela drže nit delikatnog, složenog tijela "Drugog spola", transformiranog kroz interpretaciju umjetničke ženske intuicije.

Drugim riječima, ovdje medij više nije poruka, već alat (heroine?) za kretanje u strujama dezorijentiranosti kada umjetnički trag (zapis) stvara rekonekciju sa suštinom, intuicijom i istinom.

U zvjerinjaku reprodukcijskih spinova, „Women (RI)visible“ poziva nas na povratak u budućnost.

One bolje za žene, zasigurno!

Melinda Kostelac, umjetnička voditeljica projekta "Wom@rts"

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA