Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba akademske umjetnice Ive Šarić "Krugorezi"

 

vrijeme: 13. rujna 2019. u 20 sati
mjesto: Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Na izložbi će posjetitelji moći razgledati izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina. Radovi ukazuju na nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju autorice.
Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje,
te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

Izložba akademske umjetnice Ive Šarić

KRUGOREZI

Krug nema početak ni kraj, on predstavlja univerzalni simbol potpunosti, vječnosti i savršenstva. Njegova beskonačnost, savršenost i homogenost poslužila je kao idealna polazišna točka u istraživanju beskrajnih likovnih varijacija u radu Ive Šarić.

Grafička tehnika linoreza tako postaje područje likovnog eksperimenta u procesu kontinuiranog istraživanja mogućnosti strukturiranja i restrukturiranja osnovnog elementa – kruga. Svođenjem prikaza na likovnu bît utemeljenu na odnosima linija, boja i ploha otvara se mogućnost percepcije i doživljaja likovnog djela na temelju vibrantnih struktura čiji dominantan ritmički element definira konačan karakter pojedinog djela. Kontinuirano istraživanje praćeno eksperimentima čini sâm proces rada i njegov konačan ishod krajnje nepredvidljivim što ostavlja slobodan prostor za izmjene koje povremeno mijenjaju i početnu ideju. Svaki rad u konačnici predstavlja zaseban vizualni doživljaj čiju dinamiku određuje rekomponiranje osnovne zamisli.

Izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina, ukazuje na njezinu nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju. Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje, te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

Unutar ciklusa pojedine serije radova dodatno razrađuju varijacije na temu kruga. Handoffset CMYK radovi sastavljeni od devet segmenata, izvedeni u grafičkoj tehnici linoreza i pečata definirani su jednom tematskom bojom: plavom, žutom, crnom ili crvenom. Podlogu čine kvadratni segmenti, dok krugovi predstavljaju akcente, ali ujedno i gradivne elemente obrisa kružnice čiju jezgru čini skup manjih krugova. Konačan karakter radu daje dominantna boja, dok ritam definiraju pečatom otisnuti manji krugovi koji čine strukturu kompozicije. Handoffset CMYK (C) i Handoffset CMYK (Y) zorno prikazuju kako djela sastavljena od istih gradivnih elemenata mogu rezultirati posve drugačijim ritmom i karakterom kompozicije.

Proces razmišljanja o novim kompozicijama sastavljenim od uobičajenih elemenata često rezultira radovima koji predstavljaju dvije varijante istog koncepta utemeljenog na sličnostima ili suprotnostima. Primjerice, manji akromatski linorezi kvadratne forme ostvaruju komunikaciju kroz ritam krugova u bijeloj, sivoj ili crnoj boji. Cijelo kretanje u radu Kompozicija A uravnotežuje bijela kružnica koja poput negativna prekriva dio unutar tamnog kvadrata. Manji bijeli krugovi se tek naziru kroz opnu kružnice, dok crni prodiru u prvi plan. Kompozicija B svojevrsni je antipod Kompoziciji A. Podloga kvadrata je svjetlija, veća je koncentracija bijelih krugova, a kružnica je pozicionirana ispod, a ne preko putanje crnih i bijelih krugova. Kompozicija B i Kompozicija R varijacije su istog koncepta utemeljene na sličnosti i zorno prikazuju koliki utjecaj boja i zasićenost podloge mogu imati na konačan karakter rada. Kvadrat sastavljen od četiri jednaka segmenta objedinjen je kružnicom u središtu kompozicije. Upliv jedne boje "oživljava" akromatsku paletu, pa tako plava boja dodatno potencira sivu podlogu što rezultira tonski usklađenom Kompozicijom B, dok u Kompoziciji R crvena boja akcentuira toplinu zemljanih tonova stvarajući dojam gušće zasićenosti rada.

Ritam likovnog djela smatra se najdirektnijom projekcijom umjetnikove ličnosti kazao je Matko Peić obrazloživši kako simetrija i proporcija svoju podlogu nalaze u racionalnom dijelu umjetnikove svijesti, dok ritam svoj korijen pronalazi u podsvjesnom dijelu umjetničke ličnosti i predstavlja osnovni puls ljudskog bića. Koliko je ritam doista važan kao najiskreniji dio likovnog djela govori rad Blue-S nastao u kombiniranoj tehnici linoreza i pečata. Djelo tonski objedinjuje crnu, sivu, plavu i bijelu boju, kvadrati su ispunjeni krugovima i kružnica je izmještena iz središta. Gusti ritam i blagi tonski prijelazi stvaraju vibrantnu višeslojnu površinu. Igra boja u kojoj su bijeli krugovi pozicionirani na crnoj pozadini, plavkasti tonovi na sivoj i crni na plavoj uravnotežuju cijelu kompoziciju dajući joj profinjenu i krajnje suptilnu, gotovo baršunastu notu vizualnog podražaja. Koliko je riječ o podsvjesnom osjećanju djela govori i činjenica da je autorica po završetku rada osvijestila poveznicu s istoimenim glazbenim stilom. Blue-S je sastavljen od 12 segmenata koji čine cjelinu kao što strukturu bluesa najčešće čini 12 taktova koji se ponavljaju. Kao što sâm naziv rada naznačuje, djelom dominiraju plavi tonovi, dok se blues temelji na uporabi "plavih nota". I kao što glazbenik osjećaje projicira u notne zapise, tako Iva Šarić koristi ritam kao izvornu projekciju vlastitog osjećanja koje prilikom stvaralačkog procesa prenosi u primijenjene likovne elemente.  

Zadržavajući se u polju istih gradivnih elemenata dolazi do promjene u samoj strukturi djela u radovima Red moves i Gra(y)vity of the rainy night. Podloga kvadratnog polja po prvi put ispunjena je gusto nanizanim linijama koje svojim međusobnim presijecanjem stvaraju jake nasuprotne silnice. Snažno gibanje unutar pojedinog kvadratnog segmenta uravnoteženo je formom kruga koji čini težište unutar kompozicije. Krugovi većih i manjih dimenzija, svjetlijih i tamnijih tonova određuju ritam stalnog kretanja unutar zgusnutog polja linija.

Stvaralački proces Ive Šarić iniciran istraživačkim nervom koji omogućuje izvornost u načinu izražavanja rezultirao je i mnogim interaktivnim radovima koji unutar sebe propituju mogućnost definiranja konačnog broja varijacija unutar jednog djela. Rad 27!4²⁷ je triptih sastavljen od tri metalne ploče i 27 kvadrata s grafičkim otiskom izrađenim u tehnici pečata. Naziv rada označava broj mogućih rekompozicija, a posjetiteljima je pružena mogućnost višestrukog preslagivanja segmenata unutar prezentiranih ploča. Početna pozicija prikazuje tri kruga u žutoj, crvenoj i plavoj boji koja su ispresijecana okomitim crnim linijama. Svaki krug je ispunjen mrljastim točkama boje. Većom ili manjom koncentracijom mrlja otvara se mogućnost oblikovanja volumena unutar kruga. Riječ je o interaktivnoj instalaciji koja je izvedena grafičkim postupkom, ali u konačnici poprima naglašeno slikarski karakter. Sličan primjer pronalazimo u radu RGB koji utjelovljuje vrhunac strpljivosti, ustrajnosti i dosljednosti u izvedbi sâmog djela. Široka lepeza boja zastupljena je kroz ponavljajući element kvadrata kao osnovnog gradivnog elementa slike. Obojeni kvadrati okomitim nizanjem razrađuju široku paletu tonskih raspona unutar jedne boje, dok objedinjeni u kružnicu unutar veće kružnice prekidaju očekivani kontinuitet, te tonski oblikuju volumen unutar volumena. Prezentacija nevjerojatne snage repetitivnosti, gustoće, kolorita, podražaja, optičke iluzije i bogatstva likovnosti koncentrirana je u ovom radu. Iva Šarić je djelo RGB u potpunosti izradila ručno, kvadrat po kvadrat, upotrebom grafičkih pomagala poput matrica i šablona. Ručni princip izrade čini ga jedinstvenim i neponovljivim umjetničkim djelom koje bismo mogli okarakterizirati kao sliku izrađenu klasičnim i eksperimentalnim grafičkim postupcima.

Svi predstavljeni radovi sadrže više vizualnih doživljaja temeljenih na suptilnim promjenama koje nisu uvijek na prvu vidljive, a često ovise o svjetlosti i kretanju promatrača. Pojedini radovi djeluju poput binarnih sustava, spleta matrica i kodova, odnosno tajnog pisma koje ostaje na promatraču da ga dekodira. Ovisno o angažmanu pojedinca samostalnom analizom niza detalja i optičkih podražaja moguće je u okviru kompleksnog i višeslojnog gledanja otkriti očekivanja i razočaranja, jednostavnosti i složenosti, ali i maksimalnu predanost i posvećenost autorice prilikom izrade prezentiranog ciklusa. U konačnici, "stvarnost slike je zrcalo misli", pa tako predstavljeni radovi zrcale život pretočen u vječnost prizora na grafikama koje su univerzalni odraz svevremenog.

                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“



Muzej Mimara
10. – 22. rujna 2019. godine
Izvor: http://www.mimara.hr

Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“

Izložba slika „Relacije“ u Muzeju Mimara od 10. do 22. rujna predstavlja zagrebačkoj publici slikarstvo Marija Tomasa koji već četrdeset godina djeluje na hrvatskoj i europskoj likovnoj sceni. Tomas je predan slikarstvu i kao stvaraoc i kao učitelj koji darežljivo prenosi svoje znanje mladima na Academie Royale des Beaux Arts u Liegeu u Belgiji.

Jedini je Hrvat koji je predstavio svoje umjetničko djelo u jednoj od vodećih svjetskih aukcijskih kuća Dorotheum u Beču gdje je 2017. godine sudjelovao na skupnoj izložbi. Više od stotinu samostalnih i oko tristo skupnih izložbi u desetak europskih zemalja i SAD-u dalo je prigodu brojnim likovnim kritičarima da upoznaju Tomasov rad. Tako je renomirani talijanski likovni kritičar Achile Bonito Oliva, umjetnički direktor Venecijanskog bijenala 1993. godine, naglasio ljepotu lirike Tomasovog likovnog izričaja.

Za ovu prigodu izbor od tridesetak radova umjetnikovog djelovanja posljednjih nekoliko godina, napravio je prof. Stanko Špoljarić koji je i autor teksta kataloga izložbe.

***
Životopis / Biography
Mario Tomas rođen je 10. srpnja 1943. godine u Marinima. Slikarstvo i slikarske tehnike specijalizirao je kod prof. Mare Van der Brooma na Academie Royale des Beaux - Arts de Liege u Liegeu (Belgija). Član je HZSU-a (Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika) od 1972. godine, od kada ima staus samostalnog umjetnika. Također je i član HDLU-a (Hrvatskog i društva likovnih umjetnika). Od 1972. godine do danas priredio je više od 100 samostalnih i oko 300 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Belgija, Francuska, Italija, Srbija, SAD, Makedonija, Njemačka, Švicarska, Australija, Engleska).

Za svoj umjetnički rad dobio je niz velikih priznanja, a svakako je važno istaknuti „Plaketu grada Zagreba za slikarstvo", koja mu je uručena 1987. godine. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama i muzejima diljem svijeta. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Živi i radi u Zagrebu.

Mario Tomas was born on 10 July 1943 in Marini. He has been painting continuously since 1975. Ha acquired technique whilst studying under Prof. Marc Van der Broom at the Academie Royale des Beaux-Arts de Liege in Liege-Belguiqe.

He has been a member of the Union of Croatian Artists - ZUH and a professional artist since 1972. Since 1976 until present days has had about 100 autonomous exhibitions in Croatia and abroad (London, Freiburg, Geneva, Rosdorf, Liege, Frankfurt...). He has also participated in numerous group exhibitions. He has been received a number of awards for his painting, e.g. the Certificate of the City of Zagreb for painting in 1987. Inserted in the Encyclopedia of the Croatian Art. His works are present in numerous private collections and Museums of Zagreb, Croatia and abroad. He lives and works in Zagreb.

Atelje:
Donje Svetice 79c // HR-10000 Zagreb
Ilica 13/1 // HR-10000 Zagreb
Telefon: 01/233 04 20 // Mobitel: 098/213 535
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

***
Godinama smo svjedoci likovne stvaralačke plodnosti Marija Tomasa, koja je odraz njegova opredjeljenja za slikanje kao vlastiti usud. Nesebično dijeleći ljepotu stvaralačkog s nama, dopušta nam uvid u svoj svijet. Često se u njemu pronađemo, s njim poistovjetimo, zahvalni što nas u svijet stvaratelja domaćinski prima.

Tomas ne podilazi trendovima, on traje i stvara u ozračju svoga nerva. Za njega umjetnost nema granice niti ograničenja, ali niti alternative. Ne svodeći umjetnost na spektralnu jedinicu, on u svakom novom ciklusu interpretira nove vrijednosti svojim prepoznatljivim rukopisom.

Za njega je umjetnost beskompromisno ustrajanje na postojanju, dakle slikanju. Ne može, niti želi, odvojiti sebe od sebe da bi se svidio krugovima koji ga žele uokviriti (ograničiti), pa bili to i kritičari, koji se lakše izražavaju pišući recenzije umjetnicima koji cijeli vijek slikaju ravne crte.

Srećom, ljudi ne znaju snijeti jaje, ali znaju što je mućak. Tomas se ne zadovoljava plošnim ziheraškim životarenjem, već vertikalno stremi visini. Ukratko, za Tomasa je slikarstvo (kako reče velika Vesna Parun) đinđa (turc.), dakle igra, ali ozbiljna igra.

Na slikama Maria Tomasa svjedoci smo toga. Boje plešu, ljube se i mire, zvone. Svaka povučena crta veseli se novoj, a svaka naredna grli prethodnu, i tako u beskraj. Sposobnost da na promatrača prenese silinu svojih emocija, posebno dolazi do izražaja u onim rješenjima gdje, odstupajući od realiteta vizije, ponire u subjektivnost duhovnih vrijednosti.

Tomas je lirik boje, pjesnik svjetla, znalac linije, majstor oblika, skladatelj harmonija. On je neizgovorenom dao oblik, naslućenom stvarnost, rastrganim emocijama pružio azil u prostorima mira, a povrijeđenim osjećajima otkrio sklad optimizma. Po riječima uvaženog Stephena Cranea (američkog pisca 1871. - 1900.), umjetničko djelo od stvaratelja čini stvoritelja, pridonoseći time konačnom stvaranju svijeta, vjerujući da svijet bez umjetnosti nije potpun. Kao što smo svi pozvani na svetost, pozvani smo i na stvaranje. No, samo se rijetki u tome okušaju, i pritom uspiju. Kao Tomas.

Zato, hvala Mariju Tomasu što se ne zatvara incestuozno u često viđene cehovske umjetničke svjetove, već nam dopušta s njegova izvora piti do utaženja, vjerujući u njegovu nepresušivost.

prof. Stanko Špoljarić

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

 

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

O izložbi:

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

O autoru:

Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

web stranica: www.eugenvarzic.com

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

DJ Marc Grabber:

poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

 

LUDUS

Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                               Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.