Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

ŽELJKO LESAR

Bodyspace  – 14. 2. – 10. 3. 2022.

 

Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače 2022.

ŽELJKO LESAR Bodyspace

Savršenstvo erosa

Istinska umjetnost je iskrena. Nije okovana verigama niti jednog predznaka: političkog, aktivističkog, nacionalnog ili vjerskog. Istinska umjetnost proizlazi iz čista srca i genija umjetnika te često pliva kontra struje. Beskompromisna je. Rijetki takvi, beskompromisni umjetnici, bivaju prepoznati za života, što je očigledno velika nepravda, ali možda im je u neku ruku i velika usluga, jer „ovozemaljska slava zna uspavati i umrtviti kreativni genij“. Ponekad im je teško izdržati i samo oni najjači ustraju do kraja te s vremenom i sazrijevanjem stvaraju sve bolja i kvalitetnija umjetnička djela. Takav je i Željko Lesar, naše veliko ime, veliki čovjek i veliki karakter. Njega volite ili ne volite, nema sredine, ali to sve više govori o vama, nego o njemu. Lesar ne dozvoljava kompromise i ne pušta se onoj nesretnoj struji da ga nosi. Grčevito se bori i stvara, znajući svoj pravi i jedini put, ljudski i umjetnički.

Bodyspace

Nekidan sam na Google-u ukucao njegovo ime i prezime te mi je pretraživač izbacio slikovne rezultate, od kojih me je jedan istinski zapanjio. U pitanju je bila jedna veduta Dubrovnika, manjeg formata, naslikana u tehnici ulja na platnu, njegov raniji rad. Poznajem Željka kao velikog majstora crteža, čovjeka koji ne koristi boju prečesto, jer se ugodnije osjeća u crtežu i s crtežom, u monokromiji, a naletim na sliku koja je, za mene, možda najbolje ostvarenje štafelajnog slikarstva s temom veduta Dubrovnika kojega sam ikada vidio, a vidio sam quasitutto, uz jednu malenu vedutu Dubrovnika Atanasija Popovića (dubrovački slikar, 1885.-1948.), slikanu između dva rata, negdje na obroncima Srđa. Te dvije slike su, koliko potpuno drugačije, toliko i slične. Obje su slikane s dušom i s velikim i neprijepornim genijem. Nisam mogao vjerovati da netko kome boja nije primarni likovni aspekt može naslikati tako jaku kolorističnu sliku, toliko kompozicijski i stilski dobru, da mu se ne može ni nadaleko približiti niti jedan dubrovački slikar, a bilo ih je zbilja mnogo u posljednjih 150 godina. Pišem tekst o Lesaru, kao jednom od najvećih hrvatskih majstora crteža uopće, a na početku teksta spominjem njegovu klasičnu štafelajnu sliku, koja je od teme ove izložbe dijametralno toliko udaljena kao i crno od bijelog. Zašto? Želim skrenuti pažnju na Željka kao svestranog likovnog umjetnika koji je jednako dobar u svakom mediju, kako slikarskom, tako i crtačkom. Lesar je uistinu hrvatski Picasso.

ŽELJKO LESAR Bodyspace

U suradnju sa Željkom krenuo sam pred nekoliko godina kada se spremao za izložbu u Bratislavi s temom konja. Nismo se previše viđali u tom razdoblju, ali smo stalno bili u kontaktu. On potpuno razumije mene, a ja potpuno razumijem njega. Jedna moja vizita njegovom ateljeu dovoljna je da vidim koliko je napredovao, a njemu da mu moje mišljenje i savjet budu dovoljan podstrek da dokraja ustraje u nečemu što je ionako njegov zacrtani likovni put. Slovačka izložba bio je moj prvi kritički tekst o Željku.

Ovom prilikom i s ovom izložbom, a riječ je o njegovim aktovima, započinjemo novu suradnju, svakako na samom vrhuncu Lesarovog „crteža u slikarstvu“. Nakon ptica i konja, ovo je njegov apsolutni, veliki likovni skok u puno slobodniji crtež u kojemu se, za razliku od „Ptica“, ali i puno slobodnijih „Konja“, osjeća izrazita „muška ruka“. Svaka linija ima svoj život u kojem Željko ne pati za apsolutnom akademskom i crtačkom točnošću te prirodnim omjerima. Ta linija ima svoj život, kao da prati tok slikareve svijesti, svijesti jednog jakog slikarskog, pomalo nesmirenog genija. Ptice su bile nježne, iznimno dekorativne i besprijekorne, u pomalo „školskom“ crtežu, što je bila nužna faza u prijelazu s Lesarovog slikarstva prema crtežu, dok su aktovi puni erotske i stvaralačke snage umjetnika, ne koketirajući s preširokom likovnom publikom, već davno oslobođeni svih sprega i veza s razmišljanjem o komercijalnom uspjehu. Oni su tu sami za sebe, a tko shvati poantu, bit će sretnik. Čisti larpurlartizam. Bohumil Hrabal crteža.

Ove slike nikako ne može na ovakav način nitko drugi ni naslikati. Suveren i jednostavan crtež, oštar, jak, besprijekorne, erotske, ali ipak gotovo čedne kompozicije, pomalo ekspresionistički odrezan kadar, dodatni je korak dalje u odnosu na sve prethodne faze, čak i one ponešto ranijih aktova iz nekoliko prošlih godina. Lesar ide još dublje u meditativno i refleksivno, udaljavajući se sve više od uvriježenog „lijepog“ i dekorativnog. Čak i ta, nekoć ispolirana, savršena ženska lica, tendiraju u apstrahiranje pojedinih njihovih elemenata, ali i čitavih lica, čime se ta lica izjednačavaju u crtačkoj tehnici s prikazima tijela. Sve se sažima u jedno, Lesarovi modeli, u svojoj ljudskoj i zemaljskoj nesavršenosti, s prolaznom ljepotom, na njegovim slikama (crtežima), približavaju se, barem u tom uhvaćenom i zamrznutom trenutku u umjetnosti, svojevrsnoj perfekciji, gotovo idealu antičke božanske i nikada pronađene savršene ženske ljepote. Njegovi modeli, u svojoj nagosti, u kojoj nema apsolutno ništa prosto i prostački, približavaju se gotovo apoteotičnom savršenstvu erosa, u ujednačen i praktički „savršen“ crtež.       

Boja, koja je već kod „Konja“ reducirana, kod aktova zadire u još radikalniju redukciju, ostajući samo u naznakama. Osim medija platna, Lesara više ništa ne drži za pojam slike. Sve više to postaje crtež.

I bi crtež…

Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.

  Popis izloženih radova:
  1. Cecilija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  2. Irma, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  3. Jana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  4. Julija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  5. Julijana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  6. Kitty, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  7. Klara, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  8. Luiza, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
  9. Lula, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
10. Magda, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
11. Mona, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
12. Pepa, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
13. Ruby, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
14. Veronika, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm

Željko Lesar rođen je 1961. godine u Čakovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana 1985. godine. Ima status slobodnog umjetnika. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
2022. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
2021. Galerija E, Zagreb
2018. Galerija Savoy Gallery, Bratislava, Slovačka
2018. Centar za kulturu Čakovec, Izložbeni prostor IMAGO, Čakovec
2018. HDLU, Kula stražarnica Starog grada, CIRCUS IMAGO, Varaždin
2018. Galerija i Salon Laval Nugent, Zagreb
2016. Pučko otvoreno učilište Krapina, Galerija grada Krapine, Krapina
2015. Crteži Varia Animalia, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2014. Crteži Varia Animalia, Galerija Canvas, Zagreb
2014. Varia animalia, Gradski muzej Varaždin, Salon palače Sermage, Varaždin
2013. Varia animalia, Muzej Međimurja, Čakovec
2010. Galerija AZ, Hrvatsko slovo, Zagreb
2010. Centar za kulturu, Čakovec
2010. Galerija Kula, Split
2009. Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2009. Galerija svetog Krševana, Šibenik
2009. Galerija Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Zelina
2008. Galerija Turnac, Novi Vinodolski
2005. Galerija Kula, Split
2005. Galerija EE, Zagreb   
2004. Art Point Centar, Zagreb
2004. Muzej Međimurja, Čakovec
2004. Galerija Zlati ajngel, Varaždin
2003. Galerija Citroën, Zagreb
2002. Galerija VernissaGE, Osijek
2001. Galerija Alata Vista, Dubrovnik
2000. Galerija Milna, Milna
1998. Galerija Ulrich, Zagreba
1997. Centar za kulturu, Čakovec
1997. Zavičajno društvo Međimurja, Zagreb
1997. Galerija Kordić, Velika Gorica
1996. Galerija Garestin, Varaždin
1995. Gradska galerija, Krapina
1995. Galerija INA-trgovina, Zagreb
1995. Galerija Ulrich, Zagreba
1994. Galerija INA-commerce, Zagreb
1992. Galerija Spektar, Zagreb
1990. Galerija Arhgall, Čakovec
1989.Galerija Kavran, Čakovec

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN

Crteži i slike – 14. 2. – 10. 3. 2022.

Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače u 18 sati

JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN Crteži i slike

Sinergija različitosti

Točno se sjećam dana kada su se, krajem rujna 2019. godine, na radionici crtanja i slikanja po prvi puta pojavile nove polaznice, Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan. Obje su bile jako željne znanja i učenja o novim tehnikama, ne znajući gdje će ih ta uzbudljiva avantura usmjeriti. Nisu ni slutile da će u bliskoj budućnosti imati priliku izlagati svoja djela na samostalnoj izložbi u Galeriji Kontrast Narodnog sveučilišta Dubrava.

Jasenka Smrekar je tada bila otvorenija, s nešto više likovnog iskustva od Ljiljane Tršan, koju je krasila sramežljivost i samozatajnost. Što god da sam predložio Jasenki da nacrta, ona nikada nije odbila, iako je motiv znao biti težak i kompliciran. Takvu sigurnost u sebe još nisam kao mentor imao prilike vidjeti među svojim polaznicima. S vremenom je, i to vrlo brzo, i Ljiljana zablistala, otkrivši nove svjetove i mogućnosti u likovnom izražavanju, koji će je neprestano nadahnjivati i upotpunjavati, uspješno se odmaknuvši od plošnog pristupa kreiranja crteža, nalik fragmentiranom mozaiku, prema složenijoj slojevitosti linije i teksture.

Umjetnost i služi da bogatstvo različitih ideja uspijemo pretočiti u određeni medij na sebi svojstven način. Što su djela originalnija, ona nas više oplemenjuju svojim neponovljivim formama i kompozicijama, bez obzira na to radilo se o figurativnoj ili apstraktnoj temi.

Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan upravo svojim radom potvrđuju navedenu tvrdnju. Teško je u svim tim okolnostima i danim mogućnostima pronaći i otkriti „pravoga“ sebe. Često nam se u tom kompleksnom, kreativnom procesu nameću određena htijenja, predrasude i strahovi, ne bi li nas odvukli od te egzistencijalne potrage. Svaki umjetnik na ovaj način puno otkriva o svom karakteru, neprestano se suočavajući s nekim novim likovnim problemom ili izazovom. Virtuoznost linije ne ovisi samo o urođenoj nadarenosti, već i o mukotrpnom radu u kojem se ostvaruje usklađena povezanost uma, srca i ruke. Stjecanjem radnih navika postajemo samokritičniji, a i naša vizualna opažanja se izoštravaju, što je preduvjet za uspješan kreativan rast.

Fascinantno je kako Jasenka Smrekar koristi olovku i ugljen, s osjećajem za cjelinu, ne bi li s lakoćom stvorila tonsku gradaciju dubine, tj. efekt magle. Iz zadanog materijala izvlači maksimum, tako da joj raznoliki pejzaži odišu akademskim senzibilitetom u kojem, uz raznovrsne linije, prevladavaju tonovi koji se pretvaraju u ekspresivne mrlje, dajući cijelom radu neopisivu snagu, naglašene igre svjetla i sjene. U akrilima na platnu pažnju joj privlači proljetno cvijeće, kao simbol prolaznosti, dajući toj veseloj temi dozu ozbiljnosti.

Ljiljana Tršan je stvorila dva zanimljiva, ali različita opusa. Jedan je apstraktni, koji je izložen na ovoj izložbi, dok je drugi inspiriran motivom grada u tehnici tuša, i kojeg je publika imala prilike vidjeti na prošlogodišnjoj „Izložbi polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava“. Ako upitate većinu ljudi bili mogli nacrtati apstraktnu sliku, dobili bi potvrdan odgovor. No, samo rijetki mogu u toj tematici iznjedriti autentičnu umjetnost. Ljiljana je u ovoj temi pronašla plodno tlo u kojem je neprestano varirala simetrične i asimetrične geometrijske forme, koje bi minimalistički istaknula s nekoliko ploha u boji i tankih linija. Njezine apstrakcije odišu posebnom nježnošću u kojoj je istaknut karakter same autorice. Zanimljivo je pratiti Ljiljaninu likovnu evoluciju od jednostavnijih, u kojima vlada „duhovna“ harmonija, prema onim složenijim, ritmiziranim formama, koje na simboličnoj razini prikazuju društveni kaos tehnološkog doba.

Jasenka i Ljiljana, potaknute svojim uspjehom, ohrabrile su se i počele izlagati na pojedinim žiriranim izložbama, ravnopravno s profesionalnim autorima, shvaćajući da na radionici crtanja i slikanja u Kulturnom centru, nisu dobile samo djelić iskustva koje mogu hobistički koristiti, već i dublji smisao, nadišavši sva svoja iščekivanja, te razvivši na tom trnovitom putu veliko prijateljstvo i ljubav prema umjetnosti.

Iako su obje autorice zakoračile u treću životnu dob, ovom hvalevrijednom izložbom dokazale su nam da nikada nije kasno za razvijanje specifičnih sposobnosti i vještina, čime se stvaraju bolji preduvjeti za psiho-fizičko zdravlje. Narodno sveučilište Dubrava na tom tragu promiče cjeloživotno učenje kao kontinuirani proces koji omogućuje nadarenim pojedincima da ostvare svoj puni životni potencijal na korist cjelokupne zajednice.

Svebor Vidmar

 Jasenka Smrekar

Jasenka Smrekar rođena je 1960. godine. Školovala se i radila kao medicinska sestra u Zagrebu. U mirovini, od 2019. godine, započinje pohađati radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava kod profesora Svebora Vidmara. Za to vrijeme ostvaruje više skupnih i žiriranih izložbi te tri samostalne. Izlagala je na 9. zagorskom likovnom salonu, međunarodnoj žiriranoj izložbi “Oni vole slikati” u galeriji MORH-a, 3. Zagrebačkom festivalu crteža u galeriji InArt, Trnsko, te na skupnim izložbama članova i prijatelja HDLU-a Zagreb, pod nazivom “Život umjetnika”. Prvu samostalnu izložbu slika i crteža imala je u Hrvatskoj udruzi kreativnih amatera 2021. godine. Članica je udruge Hrvatska udruga kreativnih amatera (HUKA) i Hrvatskog sabora kulture (HSK). Živi u Zagrebu.

Ljiljana Trsan.


Ljiljana Tršan
 rođena je u Zagrebu 1954. godine, gdje je pohađala osnovnu školu, gimnaziju te diplomirala na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu. Tijekom radnog vijeka, u radu s djecom i odraslim osobama, često je koristila i elemente Art terapije. U slobodno vrijeme organizirala je i provodila razne programe likovnih i kreativnih radionica. Odlaskom u mirovinu počinje se intenzivnije baviti crtanjem i slikanjem. Godine 2019. upisuje radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava, koju vodi profesor Svebor Vidmar. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, te četiri samostalne. Bila je uključena i u više humanitarnih likovnih kolonija. Članica je Hrvatske udruge kreativnih amatera (HUKA), Ludvig dizajna, Hrvatskog sabora kulture (HSK), Art Croatie, te Arte – Mostra Aqui o Teu Talento. Živi u Zagrebu.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Slikarska radionica Nedeljka Tintora

Slikarska radionica Nedeljka Tintora

vrijeme: 05.02.2022g. (svake prve subote u mjesecu) od 15-17 sati
mjesto: Mjesni ogranak August Šenoa, Pavla Hatza 8, Zagreb

Crtamo: ugljenom i kredom gipsani odljev, glava Afrodite

Ponesite; bijeli ili tonirani papir sa podloškom i lak za kosu.

Svi su dobrodošli

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA