Enkaustika - umjetnička tehnika slikanja voskom

enkaustika 24
Autor slike: Sonja Papuga
Enkaustika je drevna slikarska tehnika koja fascinira umjetnike i ljubitelje umjetnosti svojom dugovječnošću, tehničkom zahtjevnošću i nevjerojatnim vizualnim efektima. Iako se njezini počeci daleko u prošlost, enkaustika je kroz povijest zadržala svoju prisutnost u različitim kulturama i umjetničkim pokretima, sve do suvremenih umjetnika koji ponovno otkrivaju njezine prednosti i mogućnosti u modernom kontekstu. Ono što enkaustiku izdvaja od drugih slikarskih tehnika jest činjenica da se pigmenti miješaju s rastopljenim pčelinjim voskom, a zatim nanose na podlogu dok je vosak još topao. Nakon što se ohladi, vosak se stvrdne i stvara sloj boje koji je iznimno otporan na vremenske uvjete i propadanje. Ova karakteristika čini enkaustiku jedinstvenom, jer njezini pigmenti ostaju živahni i postojani kroz stoljeća, što je jasno vidljivo u nekim od najpoznatijih primjera ove tehnike.

Najraniji dokazi o upotrebi enkaustike dolaze iz helenističkog Egipta, gdje su umjetnici stvarali Fajumske portrete, realistično oslikane portrete pokojnika koji su bili postavljeni na njihove mumije. Ovi portreti, izrađeni između 1. i 3. stoljeća poslije Krista, predstavljaju izvanredne primjere tehničke i umjetničke vještine enkaustike. U Fajumskim portretima, boje su očuvane do danas zahvaljujući vosku koji je štitio pigment od vanjskih utjecaja. Realizam i detaljnost lica na tim portretima zadivljuju umjetničke povjesničare, a njihova sposobnost da prenesu emocionalnu dubinu i identitet pokojnika čini ih jednim od najdojmljivijih primjera drevnog slikarstva. U antičkom svijetu, enkaustika je bila vrlo cijenjena i korištena ne samo za portrete, već i za dekoraciju arhitektonskih struktura, kipova i brodova, osobito u Grčkoj i Rimu. Plinije Stariji, rimski pisac i povjesničar, u svojim djelima opisuje kako su grčki umjetnici koristili enkaustiku za ukrašavanje brodova, ukazujući na otpornost voska na vodu i vanjske uvjete, što je dodatno potvrđivalo trajnost ove tehnike.

S padom Rimskog Carstva i pojavom srednjeg vijeka, enkaustika je postupno pala u zaborav, prepuštajući mjesto tehnikama poput freska i tempera, koje su bile jednostavnije i manje tehnički zahtjevne. Fresko slikarstvo, koje uključuje slikanje na svježe pripremljenom žbukanom zidu, postalo je dominantna tehnika zidnog slikarstva, osobito u sakralnim građevinama diljem Europe. Unatoč tome, enkaustika nikada nije potpuno nestala. Ostala je prisutna u marginalnim oblicima, a povremeno su je umjetnici koristili za specifične projekte.

U 20. stoljeću, s pojavom modernizma i apstraktnog ekspresionizma, enkaustika je ponovno otkrivena. Umjetnici su se okrenuli istraživanju novih medija i tehnika, a enkaustika je postala privlačna zbog svojih jedinstvenih svojstava. Jedan od ključnih umjetnika koji je oživio ovu tehniku bio je Jasper Johns, čiji su apstraktni radovi, kao što su serije zastava i meta, postali prepoznatljivi simboli modernističkog eksperimentiranja. Johns je koristio enkaustiku kako bi stvorio teksturirane površine i slojeve boje koji su dodatno obogatili njegov konceptualni pristup slikarstvu. Vosak je omogućio stvaranje transparentnih slojeva boje, dok je zadržavao teksturu i omogućavao manipulaciju površinom, što je dodatno proširilo tehničke mogućnosti umjetničkog izraza. Johnsova upotreba enkaustike također je otvorila vrata drugim umjetnicima da istraže ovu tehniku u suvremenom kontekstu.

Jedna od ključnih prednosti enkaustike u suvremenoj umjetnosti jest njezina sposobnost da kombinira različite medije. Umjetnici često koriste enkaustiku u kombinaciji s kolažem, akrilnim bojama, uljem ili drugim materijalima, čime stvaraju mješovite tehnike koje unose dodatnu slojevitost u njihove radove. Vosak omogućuje integraciju različitih elemenata u samu površinu slike, čineći enkaustiku izuzetno fleksibilnim medijem za suvremene eksperimente. Umjetnici mogu manipulirati slojevima voska, stvarajući reljefne teksture ili čak urezivati linije u osušen vosak, čime dobivaju jedinstvenu kombinaciju slikarstva i reljefa. Ova plastičnost omogućuje stvaranje djela koja djeluju trodimenzionalno, dok istovremeno zadržavaju kvalitetu slikarskog izraza.

Iako enkaustika nije tehnika koju koriste svi umjetnici zbog njezine tehničke složenosti i zahtjeva za specifičnom opremom, ona i dalje ima poseban status među onima koji se bave eksperimentalnim i inovativnim pristupima u umjetnosti. Vosak, zbog svoje prirodne transparentnosti i sposobnosti da zadrži pigment u gotovo netaknutoj formi, nudi mogućnost stvaranja bogatih, vibrantnih boja koje se rijetko mogu postići s drugim tehnikama. Enkaustika je također vrlo postojana, jer vosak štiti boju od vanjskih utjecaja, što znači da djela izrađena ovom tehnikom mogu zadržati svoju svježinu i nakon više stoljeća, kao što je to slučaj s Fajumskim portretima.

Iako je enkaustika drevna tehnika, njezin povratak u suvremenu umjetnost ukazuje na trajnu vrijednost i univerzalnost ovog medija. Umjetnici su kroz povijest uvijek tražili nove načine kako bi izrazili svoje ideje i osjećaje, a enkaustika, sa svojom jedinstvenom kombinacijom boje, teksture i trajnosti, pruža upravo to – neograničene mogućnosti za eksperimentiranje i stvaranje. Za razliku od drugih slikarskih tehnika, enkaustika zahtijeva specifičan, gotovo zanatski pristup, pri čemu umjetnik mora biti istovremeno slikar i tehničar, sposobnost da kontrolira vosak dok je još topao i da precizno nanese pigmente prije nego što se stvrdne. To je tehnička vještina koja zahtijeva strpljenje i poznavanje materijala, ali i nudi jedinstveno iskustvo stvaranja koje se razlikuje od tradicionalnog slikanja na platnu.

Enkaustika je, dakle, više od samo slikarske tehnike – ona je spoj umjetnosti i znanosti, medij koji spaja povijest i suvremenost, i tehnički proces koji od umjetnika zahtijeva duboko razumijevanje materijala s kojima radi. Bez obzira na to radi li se o stvaranju realističnih portreta, kao što su to činili drevni Egipćani, ili apstraktnih kompozicija, kao što to rade suvremeni umjetnici, enkaustika nudi beskonačne mogućnosti za istraživanje i izražavanje, čime se potvrđuje njezin status jedne od najstarijih, ali i najinovativnijih tehnika u povijesti umjetnosti.

Kreativnosti izvan akademskih okvira


Henri RousseauIzvor ilustracije: https://www.theartlifegallery.com/ 

Slikarstvo amatera zauzima posebno mjesto u širem kontekstu umjetnosti, premda je često bilo zanemarivano ili smatrano manje vrijednim u odnosu na radove akademski obrazovanih umjetnika. Iako se amaterski slikari bave slikarstvom bez formalne umjetničke edukacije i u većini slučajeva ne teže profesionalnoj karijeri u svijetu umjetnosti, njihov doprinos kulturnoj sceni ne može se zanemariti. Amatersko slikarstvo, motivirano osobnim zadovoljstvom, hobijem ili kreativnim istraživanjem, često odražava autentične i neočekivane estetske vrijednosti, a povijest je pokazala da su neki od najpoznatijih slikara u povijesti bili amateri.

Kada govorimo o amaterskom slikarstvu, važno je razumjeti kontekst i karakteristike koje ga izdvajaju od profesionalne ili akademske umjetnosti. Amaterski slikari nemaju formalno obrazovanje u umjetničkim školama ili akademijama, ali to ne znači da im nedostaje talenta ili tehničke vještine. Štoviše, neki amateri pokazali su izvanrednu kreativnost i inovaciju u svojim radovima, često neobuzdani pravilima i tehnikama koje su naučene u akademijama. Slikanje izvan institucionalnih okvira daje amaterima slobodu da istražuju različite stilove i tehnike na način koji je možda nepristupačan profesionalnim umjetnicima, čiji rad može biti ograničen zahtjevima tržišta ili umjetničkih konvencija.

Povijesno gledano, termin "amater" dolazi od latinske riječi "amator", što znači ljubitelj. Time se implicitno sugerira da se amateri bave nekom djelatnošću iz ljubavi prema njoj, a ne iz potrebe za zaradom ili priznanjima. U slučaju slikara amatera, slikanje je često strast kojoj se posvećuju u slobodno vrijeme, bez obveze ili pritiska da od toga stvore karijeru. Ova sloboda često omogućava amaterima da izraze osobne ili intuitivne estetske osjećaje na način koji je potpuno autentičan, bez potrebe da slijede akademske kanone ili kritičke standarde.

Jedan od najvažnijih aspekata amaterskog slikarstva je njegova raznolikost. Budući da amateri dolaze iz svih sfera života i slikarstvu pristupaju na različite načine, njihovi radovi često obuhvaćaju širok spektar stilova, tehnika i tema. Neki amaterski slikari inspirirani su prirodom, drugi osobnim iskustvima, dok su neki vođeni apstraktnim idejama ili emocijama. S druge strane, akademski slikari, s formalnim obrazovanjem i iskustvom, češće su skloni poštovanju ustaljenih pravila umjetničkog stvaralaštva, ali su također često ograničeni kriterijima koji dolaze s time. Ta se razlika često očituje u formalnim aspektima njihovih djela, od kompozicije do uporabe boja i oblika.

Akademski slikari kroz svoju obuku prolaze rigorozan proces usvajanja različitih umjetničkih tehnika i teorija. Njihova djela često odražavaju duboko razumijevanje umjetničke povijesti, teoretskih koncepata i tehnoloških inovacija u umjetnosti. Također, često su obučeni za rad unutar specifičnih stilova ili škola, kao što su realizam, impresionizam, ekspresionizam i drugi, te njihovi radovi mogu odražavati sofisticiranost koja proizlazi iz takve obuke. Međutim, akademski slikari mogu biti podložni utjecaju tržišta umjetnosti, galerija i kritike, što može ograničiti njihov kreativni izražaj ili ih prisiliti da se prilagode ukusu publike ili sponzora.

Nasuprot tome, slikari amateri oslobođeni su tih institucionalnih ograničenja i često stvaraju iz osobnih pobuda ili unutarnje potrebe za kreativnim izražavanjem. Mnogi amateri nisu vezani za konvencije niti osjećaju pritisak da slijede trendove ili udovolje zahtjevima tržišta. Ta sloboda izražavanja često rezultira jedinstvenim i autentičnim radovima, u kojima se mogu vidjeti spontani potezi, emocionalna dubina i iskrenost. Ova vrsta spontanosti može biti ključna karakteristika amaterskog slikarstva, dajući im autentičnu kvalitetu koja često nedostaje u radovima formalno obučenih umjetnika.

Jedan od najpoznatijih amaterskih slikara je Henri Rousseau, koji je bio potpuno samouki umjetnik. Poznat po svojim fantastičnim i naivnim slikama džungli, Rousseau je radio kao carinik, a slikarstvom se bavio isključivo u slobodno vrijeme. Njegov rad bio je isprva ismijavan od strane akademskih kritičara, ali kasnije su ga prihvatili i cijenili modernistički umjetnici poput Pabla Picassa i Wassilyja Kandinskog. Rousseau je primjer kako amater može postići globalno priznanje i revolucionirati umjetničke konvencije, iako mu nedostaje formalno obrazovanje.

Još jedan iznimno poznat amaterski slikar bio je Alfred Wallis, engleski ribar koji je postao slikar u poznijim godinama. Njegove naivne i gotovo primitivne slike brodova i morskih pejzaža privukle su pažnju avangardnih umjetnika poput Bena Nicholsona i Christophera Wooda, koji su ga smatrali pionirskim talentom. Wallisovo djelo karakterizira jednostavnost i iskrenost koje proizlaze iz njegova neposrednog iskustva života na moru, a njegova se djela i danas smatraju važnim doprinosom naivnoj umjetnosti.

Amaterski slikari često se nalaze u sjeni svojih profesionalnih kolega, ali njihova djela mogu biti izrazito vrijedna i inovativna. Uzmimo, primjerice, slikare naive, koji često rade izvan formalnih akademskih okvira i oslanjaju se na svoju intuiciju i osobno iskustvo. Naivna umjetnost, iako tehnički jednostavnija, često odiše dubljim emocionalnim i simboličkim značenjem. U ovom kontekstu, slikari poput Ivana Generalića, Miroslava Kraljevića ili Nikifora Krynickog mogu se smatrati amaterskim slikarima, jer nisu prošli formalnu umjetničku obuku, no ipak su stekli svjetsku slavu zbog svoje unikatnosti.

Ipak, nije samo u naivnoj umjetnosti prisutno amatersko slikarstvo. Postoje brojni moderni i suvremeni umjetnici koji su započeli kao amateri i kasnije postali prepoznati. Ovaj fenomen možemo promatrati u kontekstu sve veće demokratizacije umjetnosti. U današnje vrijeme, pristup umjetničkim materijalima i platformama za izlaganje radova, poput društvenih mreža, omogućio je amaterima da svoje radove podijele s mnogo širom publikom. Umjetnici poput Stevea Hanksa, poznatog po svojim realističnim akvarelima, ili Bill Traylor, afroamerički umjetnik koji je slikao prizore iz ruralnog života u Alabami bez ikakve formalne izobrazbe, dokazuju da talent može cvjetati i izvan akademskih institucija.

Suvremeni trendovi u umjetnosti također sve više prepoznaju i cijene rad amatera. Amaterski umjetnici često unose svježinu i inovaciju u umjetnički svijet jer nisu ograničeni pravilima ili očekivanjima. Njihovi radovi mogu biti nepredvidivi, eksperimentalni i lišeni komercijalnih kalkulacija, što često dovodi do neobičnih, ali i vrlo originalnih rezultata. U tom kontekstu, amaterski slikari postali su važan dio suvremene umjetničke scene, unoseći raznovrsnost i izazivajući ustaljene norme.

Pitanje koje se postavlja je i status i identitet amaterskih slikara. Da li ih možemo smatrati jednakima akademski obrazovanim slikarima? Gledajući povijest umjetnosti, vidimo da je ta podjela često proizvoljna. Brojni umjetnici koji su postali ikone umjetničkog svijeta počeli su kao amateri, a njihovi radovi ne zaostaju ni po kvaliteti ni po inovaciji u usporedbi s radovima akademskih slikara. Umjetnost je, u svojoj srži, osobni izraz, a razlika između amatera i profesionalaca često je zamagljena kada se promatra kroz prizmu estetske vrijednosti i utjecaja na publiku.

Amatersko slikarstvo nudi važno dopunu općem kanonu likovne umjetnosti. Unatoč tome što su amateri često izvan glavnih tokova umjetničke produkcije, njihovi radovi mogu biti jednako inovativni, emocionalno snažni i estetski vrijedni kao i radovi akademski obrazovanih slikara. Amaterski slikari donose osobnu perspektivu, često oslobođenu akademskih pravila i tržišnih pritisaka, što rezultira unikatnim umjetničkim djelima koja obogaćuju širu umjetničku scenu. Poznati amateri, poput Henri Rousseaua, Alfreda Wallisa i mnogih drugih, pokazuju da je slikarstvo univerzalni jezik izražavanja koji nije ograničen formalnim obrazovanjem. Na kraju, granica između amaterskog i profesionalnog slikarstva često je nejasna i ovisi o perspektivi promatrača. Umjetničko djelo procjenjuje se po svojoj sposobnosti da izazove reakciju, prenese poruku ili pobudi emocije, a u tome su amateri često jednako uspješni kao i akademski slikari.

Željko Bedić

Samostalna izložba akademskog umjetnika Vice Glibote "Fallout"

vrijeme: 24.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Zilik,Ul. Vladimira Nazora, 47000, Karlovac
Pozivnica ViceGlibota

Vici Gliboti pripala je čast da svečano otvori jesensku sezonu ZILIK izložbi, a predstavit će se svojim recentnim ciklusom radova inspiriranih američkim majstorima fikcije, kozmičkog i filozofskog horora. Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 14 radova odnosno reljefa, skulptura i prostornih instalacija izvedenih u kombiniranoj tehnici uz primjenu assemblage i upcycle tehnike. Nakon što se u prethodne dvije godine predstavio na izložbama u Zaprešiću, Samoboru, Zagrebu i Rabu, Vice Glibota izložbom u Karlovcu zaključuje predstavljanje svog recentnog ciklusa radova, nakon kojeg će se posvetiti produkciji novih radova.

O izložbi je izbornica ZILIK-a i viša kustosica Sonja Švec Španjol zapisala:
"Akademski kipar Vice Glibota u recentnom ciklusu "Fallout", koji je prirodni nastavak prethodnih izložbi "Future Dire", "Fracture Terminal" i "Deliverance from Chaos", kroz medij skulpture, reljefa i instalacije intuitivno progovara o nizu katastrofičnih situacija koje smo proživjeli (potresi, poplave i požari, ali i svjetske pandemije i ratovi), ukazujući pritom i na našu potencijalnu budućnost. Inspiraciju za rad autor pronalazi u dugogodišnjem istraživanju i čitanju literature američkih majstora fikcije, kozmičkog i filozofskog horora. Sve proživljeno i spoznato umjetnik pretače u niz radova prikazanih u stadiju propadanja, urušavanja i kopnjenja. Iz predstavljenih djela možemo iščitati njihovu prošlost (kako su nekada izgledali), ali i predvidjeti njihovu budućnost zbog tendencije ogoljivanja ili rastakanja forme. Upravo ova faza prikaza omogućava uvid u njihovu unutrašnjost, strukturu i jezgru odnosno dopušta nam da se približimo i promotrimo detalje. Cijevi, tube, žice, pločice, kugle, vijci, matice i ostali dijelovi mehanizama, fragmenti su nekadašnjeg svijeta iznova sastavljenog u nove slojevite kompozicije koje ukazuju na dotrajalu stvarnost potrošačkog društva i konzumerističkog svijeta u kojem živimo.
Iznimno impresivnim, ludičko osmišljenim i pomno realiziranim djelima, akademski kipar Vice Glibota zaokružuje priču započetu u ranijim radovima objedinjenim kroz izložbe "Future Dire", "Fracture Terminal" i "Deliverance from Chaos", dodajući ciklusu nijansu mračnijeg i zlokobnijeg tona od ranije interpretiranog. Naime, izložba "Fallout" svojevrsni je završetak aktualnog ciklusa, ali i neminovni početak odnosno naznaka nečeg novog. U kojem smjeru će Vice Glibota razvijati novi koncept i manifestaciju istog u vizualnom svijetu ostaje za vidjeti. Do tada pozivamo namjernog ili slučajnog promatrača da uživa u studioznim i krajnje minuciozno izvedenim djelima Vice Glibote začudne distopijske atmosfere koja se istovremeno čini tako bliskom i poznatom, a opet tako dalekom i nedokučivom, ostavljajući nas u neizvjesnosti konačnog ishoda."

Biografija autora:
Vice Glibota, rođen 09. travnja 1988. u Splitu gdje 2008. godine završava srednju likovnu školu Fausta Vrančića - smjer kiparstvo. Magistrirao kiparstvo 2013. godine u klasi prof. Stjepana Skoke na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. Sudjelovao na kiparskoj koloniji na Braču 2012. godine koja je rezultirala izvedbom jedne javne skulpture u kamenu u Bolu na Braču. Sudjelovao na jubilarnom 50. ZILIK-u gdje je u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor održao likovnu radionicu za djecu pod nazivom "Odiseja u svemiru 2024.". Sudjelovao u realizaciji umjetničkog segmenta projekta "Astropark Makarska" - edukacijskog centra za djecu i odrasle otvorenog 2017. godine u sklopu Makarske zvjezdarnice. U sklopu projekta realizirao je sedam javnih skulptura koje predstavljaju nebeska tijela sunčevog sustava: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Asteroidni pojas, asteroid Makarska, Kuiperov pojas. Cilj projekta je pobuditi interes za znanost i umjetnost kod svih naraštaja, poboljšati znanstvenu pismenost te približiti znanost općenito, a poglavito astronomiju i astrofiziku naraštajima koji dolaze. Voli raditi u različitim medijima poput drva, kamena, gipsa, betona, metala i sl. Trenutno u svom radu koristi kombinaciju tehnika assemblage i upcycle, a formu gradi koristeći se otpadnim materijalom u svrhu reciklaže. Medij u kojem trenutno radi je kombinacija različitog otpadnog materijala: metal, drvo, elektroničke komponente, te beton, gips i epoxy smola. Sudjelovao na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Član HDLU-a u Zagrebu i HULU-a Split. Živi i radi u Makarskoj.

Izložba u Galeriji ZILIK ostaje otvorena do 7. studenoga 2024. i može se pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati, te utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.