Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

 

Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

vrijeme: 15.02.2018. - 13.03.2018.
mjesto: Galerija Kraluš – POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina

U četvrtak, 15. veljače 2018. u 18,30 sati, u Galeriji Kraluš - POU Zelina otvara se samostalna izložba akademskog slikara Alfreda F. Krupe, pod nazivom 'Boje vjetra'.
Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin. Na izložbi će govoriti i likovni kritičar Ante Vranković, a izložba se može pogledati do 13. 3. 2018. godine.

Boje vjetra u slikama Alfreda Freddyja Krupe

'Mudrost plovi vjetrom i vremenom. I da parafraziram staru izreku, gdje ni jedna pahuljica ne pada na pogrešno mjesto, tako i sumi-e umjetnik stavlja na papir linije i tonove dovoljne da uzrokuje oblik, teksturu, i svaki dodir s kistom mora biti napunjen smislom, a beskorisni detalji eliminirani, te spajajući sve dobre točke u takvoj metodi dobivamo osobine najviše umjetnosti. Zvuk “nježne tišine”, nakon što su svi gromovi i vjetar prošli, bit će posljednja Božja riječ.

U Kini govore o ”pisanju slikarstvom” i ”slikanju pjesmom”, gdje estetika haiku pjesama nije daleko od razmišljanja sumi-e slikara. Kaligrafski potez, riječi poezije i sposobnost slikara da hvata duh (Ch′i) prirode, a ne fotografsku sličnost. Teme iz prirode su poticaj, ali kistovi ne pokušavaju oponašati, kopirati ili upravljati prirodom. Umjesto toga, cijeni se i uživa u svakom prirodnom procesu. Ovi Zen umjetnici traže sklad sa svemirom kroz zajedništvo sa svime. Umjetnička ljepota najčešće leži u onome što je prirodno i ima osobnost. Ako se ove slike gledaju otvorenim srcem, njihovo unutarnje značenje polako postaje očito.

Umjetnost na Zapadu razvila je kompleksni jezični simbolizam, kroz koji umjetnik manipulira svojim materijalom. Umjetnost kao komunikacija osnovna je za zapadnu estetiku, kao uzajamni odnos oblika i sadržaja. Glazba se smatra jezikom osjećaja i sastoji se od ”zvučnih pokretnih oblika”.

Pejzažna slika u zapadnoj tradiciji nije samo estetski ugodna reprodukcija; umjetnik koristi svoje tehnike ravnoteže, perspektive i boje kako bi izrazio osobnu reakciju na krajolik, ali njegova slika je ”uslikano” ljudsko raspoloženje. Estetski objekt služi kao veza između publike i osjećaja umjetnika.

Zen umjetnik, s druge strane, nastoji najjednostavnijim sredstvima predložiti inherentnu prirodu estetskog objekta. Sve može biti obojano ili izraženo u poeziji, a svi zvukovi mogu postati glazba. Rad umjetnika je predlagati suštinu, vječne osobine objekta, koji je sam po sebi prirodni umjetnički rad, prije nego umjetnik stigne na scenu. Da bi se to postiglo, umjetnik mora u potpunosti razumjeti unutarnju prirodu estetskog objekta.

Ovaj koncept suštine za razliku od iluzije, temelj je Zen umjetnosti u svim fazama. U vremenu i prostoru gdje se istočni i zapadni vjetrovi miješaju, sve kvalitete koje su cijenjene kao ‘napredne’ u zapadnjačkom ekspresionizmu stoljećima su primjenjivane u istočnoj umjetnosti: gestualne metode; često ograničenje raspona boja, često crno-bijelo; kaligrafske slike, slobodni linearizam i agresivne ili brze poteze kista; visoko asimetrične kompozicije, često s velikim površinama praznih prostora; atmosferski ili ravna polja boje; spontani pristup umjetnosti koji uključuje prihvaćanje slučajnih učinaka; i pojam akta slikarstva kao samo-otkrivački događaj, psihički i somatski nabijen i implicitno povezan s umjetnikovim emocijama.

U svom radu Alfred Freddy Krupa ide i dalje, te kaže: “Neki ljudi su fokusirani, ili čak opsjednuti, ”ljepotom” linije i njezinom gracioznošću. I to je legitimna intencija i neophodna u kaligrafskom pisanju, ali to nije moj put. ”Na kraju dana”, ja ću stvoriti moj vlastiti oblik, moju vlastitu crtačku teksturu i moju vlastitu morfologiju linije. Ja se ne brinem ukoliko je ona ”ružna”, što je gotovo uvijek subjektivan opis, ili ”nesavršena”, ili ukoliko ju ne održavam u skladu s tradicionalnim pogledom i razmatranjima ”zanata”. Ona mora biti izvorna, direktna materijalizacija i ”otisak stope” tijeka mojeg uma i njegove strukture, kao i mojih osjećaja koji prate taj tijek. I kada se takav događaj ”desi”, on po svojoj prirodi sadrži ”jasnoću” i umjetničku iskrenost. Ovim pristupom vjerujem da ću stvoriti izvornu umjetnost, izvornu u samom korijenu, moju vlastitu umjetničku gramatiku.”

I to je stav izravnosti i nezavisnosti u kreativnom djelu.

Zato podržimo slikara Alfreda Freddyja Krupu u izražavanju njegova unutarnjeg svijeta , gdje energija i gibanje vremena i prostora na suvremenoj umjetničkoj sceni daje još jedan osoban i autentičan umjetnički rukopis'.
(Iz predgovora Danka Merina)

Biografija autora

Alfred (Freddy) Krupa rođen je 14. 6. 1971. u Karlovcu. Osnovnu školu završava u Karlovcu, a srednju u Zagrebu. Diplomirao je na ALU Zagreb 1995. godine. 1998. odlazi u Japan kao dobitnik istraživačke stipendije Japanske vlade.
Bio je ili jest član niza strukovnih udruga u svijetu i Hrvatskoj, uključujući HDLU Zagreb. Dobitnik je niza odlikovanja, priznanja i nagrada za svoj rad, te je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim žiriranim izložbma u zemlji i inozemstvu.

likumzg.wordpress.com



Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba: Dodirni čaroliju od papira

vrijeme: 16. veljače u 11:00 do 25. veljače u 19:00
mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

Izložba: Dodirni čaroliju od papira

Majstori quillinga i Udruga slijepih Zagreb

Radilo se sve u 16. Tehniku quillinga su uz pomoć naše Karoline savladali i članovi Udruge slijepih Zagreb. Kakva su sve čudesa iz tog druženja nastala provjerite na našoj zajedničkoj izložbi na kojoj će uz članove Udruge izlagati i majstori quillinga Karolina Brukner, Branka Miletić, Gordana Mudri, fra Željko Mesaroš i Irena Gornik.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

4 fragmenta

vrijeme: 19.02.2018 u 19.00 sati
mjesto: Fotogalerija Dubrava 51a. Zagreb


4-fragmenta


Značenje riječi fragment odgovara osjećaju koji poput sjene prati suvremenog čovjeka.
Bez mogućnosti sagledavanja cjeline, ostavljen djelomičnoj istini, zaveden lažnim predodžbama, rastrgan suprotstavljenim informacijama, u nemoći povezivanja svojih vitalnih dijelova: srca, uma i tijela, čovjek današnjice vidi fragmentalno.

Fotografija sama po sebi bira fragment iz sveukupnosti svijeta koji nas okružuje i gledati kroz okvir fotoaparata postupak je čuvanja procesa percepcije. Blježimo ono što vidimo, vidimo ono što znamo. Vid i uvid tijesno su povezani i izraženi u mediju fotografije.

U svom Eseju o fotografiji Susan Sontag upravo piše o složenoj ulozi fotografske slike kojom stvaramo „duplikat“ svijeta i čini nam se dostupniji nego što je. „Sakupljati fotografije znači sakupljati svijet“. Dakle, želimo tražiti i potvrditi stvarnost, iskusiti svijet (i sebe) kroz sliku. A upravo smo više nego ikada do sada preplavljeni i ovisni o slikama („image-junkies“).
U tom istraživanju stvarnosti i sebe mogu li se spojiti 4 različita svijeta, uvida i pogleda? Mogu li se u razbijenom svijetu pronaći dodirne točke? Trebaju li? Jesmo li fragmenti istog ili sličnog viđenja?
Autori se predstavljaju crno bijelom digitalnom fotografijom. I upravo ta ne-boja govori o njihovom osvještenom opažaju i doživljaju: od trenutaka u svijetu koji nas okružuje do ljepote prirode, od trenutaka predstava do predstavljanja predstava. Od figurativnog (slikarski rečeno) do apstraktnog autori progovaraju slikovno jer „mogu komunicirati samo slikama“ (Van Gogh). U trenutku kojeg bilježi fotografija otvara se jezik mišljenja i likovnosti izražen kroz – suprotnosti. I to je ono što priča priču bez riječi.

Na fotografjiama Maria Kocipera suprotnosti su naglašene fotografiranim riječima. Njegovi prizori pronalaze dva pola tik jedan do drugog (mladost-starost, mladenka-časna, staro-novo, nježnost –grubost itd.) i baca nas u dubinu procjepa i u potragu za izgubljenom ravnotežom. Ono što tamo nalazimo je svjež i duhovit uvid. Na utabanom tragu Bressonovog „odlučujućeg trenutka“ Kociper bilježi život oko sebe govoreći o prepoznatljivom svijetu koji se tiče ( i dotiče) nas samih.

Ljudski lik (muški, ženski, dječji) nalazimo na fotografijama Željka Plašča. Lik je često sam, možda usamljen u svojoj okolini, a možda i ne. Blizu ili daleko likovi ne gledaju prema fotoaparatu kao da fotogaf nije primijećen niti su svjesni njegovog prisustva . Dakle, u tom samotnom svijetu Plašč nalazi mjesto svjedoka bivajući s njima u toj situaciji (kiše, mećave, odmora, šetnje, posjete...) i takav trenutak postaje „mjesto“ (dokazanog) prisustva i kao da govori „bio sam tu“. Naizgled slučajan prizor dobiva opće značenje proživljenog doživljaja, ali i dublje simbolike.

Svjedočeći trenutke čovjek će pogledati prema nebu tražeći ili nalazeći odgovore. Davorka Trbojević upravo je to učinila u novom ciklusu fotografija „Dodir neba“. Hodajući prirodom otkrila je krošnje od oblaka i oblake nalik krošanjama. Naglašena grafička izražajnost nastavak je fotografija „Kad priroda slika“ u akromatskoj skali. Kako je motiv prirode stavljen kraj motiva arhitekture tako se (ra)stvara poveznica (ne)vidljive strukture koja ih povezuje. Bez čovjeka u kadru pogled u nebo zapravo je pogled unutra simboliziran u cvijetu.

Nevenka Miklenić bilježi fotoaparatom motiv scenografske mreže od žice. Prostorni crtež koji je imao svoju primjenu u predstavi sada postaje nosioc poruke u foto grafskom mediju. Iz jednog svijeta u drugi prenosi se poruka životne mreže koja prepliče, zapliče, slaže i petlja naše životne trenutke. Naglašen likovni govor crne, bijele i sive nosi u sebi autoričino iskustvo grafičkih tehnika. Izdvajajući detalje likovno scenografskog rada (raz)otkriva se „stvarnost“ fotograske slike u prepletu crta, ploha, tonova, svjetla i sjene puštajući promatrača da se zaplete u vlastiti svijet asocijacija.

Ulomci i detalji u svakom od pojedinih svijetova čine novu cjelinu izložbe. Bez ustupaka drugima, svojim radovima autori su doprinjeli zajedničkom događaju. Iako su „prisvajali“ motive svijeta oko sebe autori su odškrinuli vrata onom nevidljivom kojem fotografija može biti samo putokaz.
Nevenka Miklenić, prof


/fragment (lat. fragmentum), ulomak, odlomak, krhotina, sačuvan ostatak (npr. skulpture, slike, natpisa, književnog teksta, glazbene skladbe). – Fragmentaran, nepotpun, djelomičan, u ulomcima sačuvan; rastrgan, nepovezan./

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA