Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa - "Susret generacija"

vrijeme: 8. veljače u 19:00
mjesto: Europski Dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

Prva u nizu ovogodišnjih izložbi u organizaciji HDLU Zagreb, na koju vas pozivamo: u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1 /1, Zagreb), u četvrtak, 8. veljače 2018. u 19 sati otvara se izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa, pod nazivom ”Susret generacija: Antonija Cesarec i Krešimir Radas” - dobro došli ste svi. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 23. veljače 2018.

Susret generacija

U slikarskom susretu Antonije Cesarec i Krešimira Radasa iskustvo se susrelo sa mladošću, introspektivno likovno promišljanje sa ljubavlju prema baštini, nudeći nam prvorazredni likovni doživljaj.

Antonija Cesarec iskusna je slikarica, koja je kroz vrijeme izgradila svoj osebujni i prepoznatljivi slikarski izraz, temeljen na ekspresivno – lirskim zapisima svakodnevice, njezinih unutarnjih promišljanja i istraživanja, ali i maštovitih putovanja kroz vrijeme i različite prostore. Radoznalog duha i bistre percepcije, Antonija upija slike i dojmove oko sebe i prevodi ih na svoj specifičan likovni govor, gdje hipnotički plava boja u mnogobrojnim nijansama i vrtložnoj igri gradi pozornicu za njezine likove, dajući im bajkovito ozračje starih priča. Spretnom gestom i sa ljubavlju prema eksperimentu, ona savladava različite tehnike i kroz različite materijale oblikuje ustalasali, živi Univerzum, u kojem vibriraju tek ovlaš naznačena lica, svojevrsni ''energetski portreti'' njezinih znanaca, oko kojih aura boje dočarava njihov emocionalni naboj. Često su to i žene, one mitske i drevne, ali i svakodnevne znanice i prijateljice, interijeri, cvijeće, ptice - motivi i ljudi, koji u filteru njezine imaginacije postaju magično zaigrani u privlačnoj, iskričavoj duhovnoj modrini.

Likovni pak zapisi Krešimira Radasa vezani su uz njegov dalmatinski zavičaj, naslijeđe predaka utkano u kamen, izbrazdan teškim radom naroda koji je gradio suhozide – kamene ograde, građene tehnikom ''u suho'', a koji na njegovim slikama postaju strukture nepravilnih linija, plavetno – sivkaste površine kamena ispranog od kiša, išibanog vjetrovima, dočaravajući nam zidove sa zabačenih oranica i hladnu svježinu malih bunara. To su i svojevrsni apstraktni putopisi kroz baštinu nagriženu od zuba vremena, da nas podsjete na naše korjene, isprepletene u dubinama škrte, žilave i lijepe šibenske pokrajine, gdje su ljudi morali naučiti živjeti sa prirodnim datostima, koje su iziskivale ručnu i umnu vještinu. Drugi motiv koji intrigira Krešimira je šibenska katedrala sv. Jakova, oslikana decentnim koloritom, stamena i očuvana kroz brojne povijesne nedaće, kuge, požare i vlast tuđinaca, da bi posvjedočila o težnji naroda za duhovnom nadgradnjom i kristalizacijom njegovog i skustva. Te duboke likovne impresije asociraju nas i na ponosni temperament šibenskog čovjeka, koji se isklesao u suživotu prirode i kulture, neraskidivim nitima duha i materije. (Krešimira Gojanović)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Tome Zidića - Dreamcatcher

vrijeme: 29.01.2018 u 20:00 sati
mjesto: Greta, Ilica 92, Zagreb

Dreamcatcher

Izložba „Dreamcatcher“ rezultat je intenzivne umjetničke rezidencije „K.O.Z.A.
Siparis“ koja se održala u rujnu i listopadu 2017. na Sipru pokraj Umaga. Toma
Zidić individualno je boravio više od mjesec dana na imanju obitelji Pirnat gdje je
radio uz mentorstvo Blaža Pirnata i kreativno savjetovanje Lovre Čepelaka. Rad
je uključivao obradu drva, metala, ručnu pripremu i zatezanje platna te
naposljetku slikarsku tehniku akrila. Prvo javno izlaganje održano je 6.-22.X. u
galeriji Dnevni Boravak Društvenog Centra „Rojc“ u Puli.
Iz intenzivnog iskustva rezidencije javila se potreba za snimanjem, te je u
prosincu u ponovnom, dvotjednom boravku na Sipru snimljen dugometražni
autobiografski, ispovjedni dokumentarni film koji je trenutno u post-produkciji.

Četiri slike koje čine ovu izložbu nastale od naplavnog drva koje je obrađivano
ručno, prikaz su hvatača snova. Četiri hvatača kao četiri strane svijeta i četiri
ishodišna elementa koji povezuju našu stvarnost. Slike su napinjane inspirirane
starim tibetanskim tehnikama. Motivi na slikama intuitivna su reakcija na
podsvjesne simbole. Oni u simbiozi s materijalom izdvojenim iz prirode i
prirodnog okruženja govore o onoj skrivenoj, unutarnjoj prirodi.

„... Zlatorog. Hodali smo preko stijena. Gazili smo preko ovčjih i kozjih puteva u
potrazi za naplavnim drvom. sivo-BIJELE svilene izrasline nekoć ŽIVOG tijela. To
će biti okviri. Gledao sam zalazak i poželio naći „TU“ naplavinu – bijeli magični
štap. Našao sam ga samog nakon što sam se otklizaooo po maloj litici na dupetu.
obradit ću ga i obući u šareni konac i perje.

Nakostriješen galeb – Ptica Mila
Gledao se prizemljen s jednim leptirom
Vidio je , , vidio je – vidio sebe
I ostavljenu ljepotu.
Pomanjkanje bjeline. Spust.
Mandala od djeteline. - . - . . –„

Toma Zidić rođen je u Zagrebu, 1988. Filmski je redatelj i scenarist, autor
kratkometražnih filmova i dvije kazališne predstave. Suosnivač je festivala „Kratki
na brzinu“ i njegov umjetnički direktor od 2014. do 2017. Poeziju piše više od
desetljeća, objavljivan u časopisima i publikacijama širom Hrvatske i u
inozemstvu. Član je Kinokluba Zagreb i Saveza Scenarista i pisaca izvedbenih
djela.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba slika Lydie Patafte - Skilled Sweetheart

vrijeme: 01.02.2018. - 14.02.2018.
mjesto: Zagreb, Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
url: http://www.mimara.hr

Otvorenje izložbe slika Lydie Patafte pod nazivom 'Skilled Sweetheart' održat će se u zagrebačkom Muzeju Mimara, u četvrtak 1. veljače 2018. u 19 sati.

Lydie Patafte

Za slikarstvo Lydije Patafte možemo bez ikakva ustezanja konstatirati da se plodno nadovezuje na postmodernistička slikarska strujanja začeta tijekom druge polovice sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je, dakako, o različitim ali i uzajamno nadasve srodnim pojavama kao što su talijanska transavangarda, američka new image, njemački novi divlji ili – u kontekstu bivše Jugoslavije - hrvatska odnosno slovenska nova slika. Usporedimo li, međutim, Lydijino slikarstvo s ovim ranijim pojavama, u njemu ćemo zapaziti i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz - u Hrvatskoj trenutno osobito popularnih ali sada već i pomalo ″uniformiranih″ - neorealističkih odnosno ekstremno narativnih tendencija. U Lydijinim slikama nećemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

Ali osim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

U današnjem svijetu mnoge su vrijednosti posve relativizirane, a virtualno se prožima sa stvarnim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u ahistorijskome vremenu nesposobnom da izgradi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tome; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažno iskazanim neoegzistencijalističkim nabojem. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je suvremeno.
(Vanja Babić - iz predgovora kataloga izložbe)

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA