Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Alema Korkuta 'Tijelo' u zagrebačkoj Laubi

vrijeme: 11.01.2018. 19 sati

mjesto: Zagreb; Lauba – Kuća za ljude i umjetnost, Prilaz baruna Filipovića 23A

Izložba Alema Korkuta 'Tijelo' u zagrebačkoj Laubi

Serija samostalnih izložbi objedinjena nazivom 'Hrvatska umjetnost danas'u Laubi, predstavlja jednog od najznačajnijih kipara srednje generacije - Alema Korkuta, samostalnom izložbom naslovljenom „Tijelo“, u četvrtak 11. siječnja s početkom u 19 sati.

Promišljanje skulpture Alema Korkuta kreće se između prostornog, taktilnog i materijalnog do dematerijalizacije skulpture. Bez obzira koje materijale, žanrove i metode koristio, ostaje vjeran propitivanju medija kiparstva, prolaznosti i skulpturalne procesualnosti u smislu raspadanja same materije ili namjerne izmjene stanja u određenom periodu.

Izložbom pod nazivom „Tijelo“ Korkut predstavlja seriju dvanaest skulptura varijabilnih oblika, koje čine jedinstvenu tematsku i oblikovnu cjelinu koju možemo promatrati i kao „kiparsku instalaciju”. Riječ je o svojevrsnim „maketama bivanja“ koje nam se nižu pred očima poput kakve antropomorfne slikovnice. Slika „tijela“ svedenog na izobličenu geometrijsku strukturu alegorija je erodiranog oblika tjelesnog i duhovnog postojanja. One nemaju primarno informativnu vrijednost, već služe oblikovanju određenih asocijacija o promjenjivosti i prolaznosti. Izdužene skulpture koje kao da se otapaju pred očima promatrača, simbol su tjeskobe, nestalnosti, prolaznosti i propadanja.

Ove vitalne forme fizička su manifestacija fragilnih organizama - jednostavni organički oblici koji svojom ogoljelom formom, omeđenim unutrašnjim prostorom, naglašenim osjećajem punine i praznine postaju kompaktne organičke cjeline. Geometrizirani šuplji blokovi tijela izražavaju esenciju prirode, fizičke egzistencije, koja nezaobilazno stremi ka propadanju, ali i duhovne dimenzije svijeta koja teži uzdizanju, širenju i napredovanju.

ALEM KORKUT
Rođen 1970. u Travniku. Studirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i u Zagrebu gdje diplomira 1997. godine. Autor je više javnih skulpura: u Pazinu, spomenika biciklu u Koprivnici (2005.), spomenika palim braniteljima Domovinskog rata u Šibeniku (2006.), Karlovcu (2009.) i Koprivnici (2016.). Dobitnik je Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu, godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, te treće nagrade na izložbi T-HT Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 2011.. Izlagao na više od trideset samostalnih i oko sto i pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1998. do 2007. član HZSU. Od 2004. član Umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak. Od 2007. predaje kiparstvo na ALU u Zagrebu.

Lauba – Kuća za ljude i umjetnost Prilaz baruna Filipovića 23A

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

vrijeme: 28.12.2017. godine u 19 sati.

mjesto: Galerija Kranjčar, Zagreb

Marina Stoponja poznata je po svom izričaju u mramoru, tradicionalnom materijalu kojeg pretvara u suvremenu skulpturu obrađujući razne društvene i autobiografske teme. Izložba u Galeriji Kranjčar dio je posljednjeg ciklusa "Pilllow talk" a ujedno i istraživačka izložba u sklopu njenog doktorskog rada na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica ovdje istražuje međusobni odnos publike i skulpture sa ponuđenim ili uskraćenim informacijama o samoj temi. Prezentirane skulpture naizgled jednake, uz različiti ponuđeni opis i opremu koja ih prati tjera posjetioca da stalno mijenja svoju percepciju o značenju samog umjetničkog dijela.

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

Marina Stoponja živi i radi na dvije adrese, Zagrebu i Dubaiu. U Arapskim Emiratima je prošli mjesec imala čak dvije samostalne izložbe. U Dubaiu pod kustostvom Rebie Naim direktorice International Emerging Artist Award organizacije i u Ras Al Khaimahu u organizaciji Sheik Saud bin Saqr Al Qasimi fondacije od koje je ranije ove godine dobila i prestižnu nagradu na RAK Fine Art Festival za svoju skulpturu "Animar"

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

SAME SAME BUT DIFFERENT

Ako umjetnost percipiramo kao duhovno stvaralaštvo pomoću kojeg čovjek istražuje i izražava vlastita skrivena bogatstva i osvještava dijelove podsvijesti, moramo razmotriti umjetničko djelovanje i percepciju te iste umjetnosti kao elemente koji otkrivaju sposobnosti usmjeravanja vlastite spoznaje i njezine evolucije kroz usporedbu različitih stanja svijesti i logike. Umjetnost i njezino značenje manifestiraju se unutar složenog komunikacijskog procesa koji se odvija između umjetnika, umjetničkog djela i publike, dok sam doživljaj umjetnosti obuhvaća put od vizualne percepcije do mentalne konstrukcije slike doživljenog u umu promatrača. Priroda samog umjetničkog rada i njegov sadržaj ovise o kontekstu, prostoru, postavu i pridodanom sadržaju, odnosno umjetnikovoj namjeri i značenju utisnutom u samo djelo. Različiti mehanizmi prenošenja značenja ili pružanja informacija o radu uključuju različite spoznajne procese putem gledanja, čitanja i slušanja, ali uključuju i neminovno iskustvo promatrača o predmetu koji je postavljen pred njega.

Izložba "Same same but different" hrvatske kiparice Marine Stoponje istražuje područje poimanja umjetničkog djela i njegovog značenja. Umjetnica prepoznatljivim rukopisom oblikuje figurativne motive u koje usađuje vlastitu simboliku. Tri od ukupno četiri izložene skulpture čine nenametljive i fluidno oblikovane forme jastuka na koje autorica smješta po jednu jabuku purpurno crvene boje. Hladan, težak i krut makedonski sivec omogućuje stvaranje jasnih i jednostavnih linija napetih i pročišćenih formi čija savršeno zaglađena površina naglašene bjeline dodatno ističe pridodan element jabuke. Tri identične skulpture postaju platforma za istraživanje mogućnosti transformacije značenja umjetničkog djela, odnosno ispitivanje koliko naziv rada i ostali popratni sadržaji mijenjaju percepciju i sam doživljaj skulpture. Izgled skulpture nužno ne određuje i ono o čemu ona govori, a dualitet privida i istine mijenja se ovisno o pratećim elementima kod svakog djela. Primarna simbolika figurativnih pročišćenih oblika ostaje pritajena, dok umjetnica promatraču nudi određene sadržaje istovremeno analizirajući povratne reakcije. Umjetnost kao čin propitivanja tako otvara mogućnost oslobađanja od jednoznačnog odgovora.

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

Prva skulptura autonomno je umjetničko djelo oslobođeno bilo kakvih popratnih informacija ili usmjeravanja promatrača u interpretaciji vizualno percipiranog. Odluka o izostavljanju osnovnih informacija koje obično prate izložene radove autoričin je izbor koji promatraču daje potpunu slobodu u pristupu likovnom djelu. Ono ostavlja pojedincu da na temelju viđenog izgradi vlastiti sud doživljenog.

Druga skulptura nosi naziv "Eva", čime prezentirani rad poprima novi kontekst i otvara cijeli niz mogućnosti različitih interpretacija. Sam naziv posjeduje ikoničko značenje koje upućuje na širu priču u odnosu s prezentiranom formom. Spoj viđenog i pročitanog kod promatrača rezultira "AHA momentom", odnosno prizivanjem ranije usvojenog znanja iz kolektivne memorije smještene u području nesvjesnog, koje se asocijativnim elementom budi i prepoznaje predstavljeno djelo kao arhetipski sadržaj. Fokus s jabuke preusmjerava se na simboliku lika Eve i konotacije koje ona nosi sa sobom poput istočnog grijeha, vjere, iskušenja, te u konačnici seksualnosti. Doživljaj dodatnog sadržaja ovisit će uvelike o kulturno-sociološkom nasljeđu, psihologiji i interesima promatrača, čime se potvrđuje teza kako je svaka komunikacija između djela i pojedinca jedinstvena kao i percepcija, interpretacija i spoznaja s kojom posjetitelj odlazi.

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

I dok prve dvije skulpture nose obilježja koja očekujemo kod izloženih radova, treća skulptura "Marble dream pillow" nudi iznenađenje. Prilikom posjetiteljevog prilaska skulpturi senzor pokreta aktivira audio snimku koja je parodija na jedan od glavnih sadržaja prisutnog u suvremenom potrošačkom društvu – TV prodaju. Audio reklama u vrlo tipiziranoj formi umjetničko djelo stavlja u kontekst potrošne robe koju je moguće kupiti za, u pravilu, precijenjeni iznos uz niz krajnje nepotrebnih dodatnih poklona koji umiruju ljudsku savjest prilikom kupovine još jednog u nizu nepotrebnih predmeta. Dok je kod druge skulpture postojala mogućnost različitih interpretacija baziranih na nizu asocijacija koje skulptura u simbiozi s nazivom pobuđuje kod promatrača, audio snimka vrlo jasno i usmjereno vodi promatrača u tumačenju ponuđene priče. Efekt iznenađenja i postavljanje umjetničkog djela u kontekst suvremenog kapitalističkog društva i potrošačkog doba dodatno potiče vječno pitanje – što umjetničko djelo predstavlja?

Sva tri rada definira neminovna tehnička vještina, poznavanje materije i virtuoznost izvedbe, dok sadržajni dio karakterizira višestruka slojevitost jasnih i vidljivih, ali i prikrivenih značenja. Marina Stoponja izlaganjem identičnih skulptura otvara mogućnost mnoštvu pitanja, interpretacija, doživljaja i spoznaja koji zajedno kreiraju stvarnost umjetničkog djela. Umjetnica nudi, kontrolira i dozira razinu informacija o predstavljenom radu, a percepcija i usvajanje djela istovremeno ovisi o promatraču, njegovom porijeklu, nasljeđu i iskustvu. Svakim novim pridodanim elementom rad doživljava nove inkarnacije, te otvara pitanje koliko značenja može posjedovati jedna forma. Istovremeno umjetnica istražuje percepciju i reakcije publike na ponuđene sadržaje, te se unutar dvosmjernog istraživanja odvija proces ponuđenog, percipiranog, procesuiranog i pohranjenog.

Tri različita konteksta i tri različite mogućnosti pristupa interpretaciji istog, a opet različitog umjetničkog djela, ukazuju i potvrđuju kako stvarni sadržaj umjetničkog djela ostaje u području spoznaje same autorice. Odluka hoće li iskonski sadržaj svog rada podijeliti s ostatkom svijeta ostaje na umjetnici, a time ispitivanje prirode umjetničkog djela postaje glavna preokupacija.

Četvrta skulptura u materiji i formi ne nastavlja niz triju identičnih skulptura, ali ju s ostalima povezuje zajednički lajtmotiv jastuka. Interaktivni rad pod nazivom "In my head" predstavlja umjetničin autoportret, te zaokružuje istraživački proces dopuštajući promatraču simbolički uvid u procese koji se odvijaju u umjetničinoj glavi. Da bi pojedinac spoznao sadržaj unutar umjetničinog uma mora doslovce zaviriti u zjenicu oka. Ciljana radnja zavirivanja u unutrašnjost brončane skulpture omogućuje uvid i spoznaju, no ne i utjecaj i djelovanje na sadržaj, već mogućnost zaključnog procesuiranja viđenog i doživljenog. Riječ je o simboličkom činu u kojem autorica odabire sadržaj koji smješta u unutrašnjost skulpture i nudi promatraču.

Znatiželjnost promatrača i ispitivački poriv umjetnice međusobno se nadopunjuju na planu predstavljenih radova transformirajući individualni umjetnički izraz u društveni iskaz zajednice. Dok posjetitelj prisvaja iskustva umjetnice kroz izložena umjetnička djela, umjetnica usvaja iskustvo doživljaja vlastitih radova preko posjetitelja. Na taj način umjetnost preuzima ulogu objedinjujuće sfere koja omogućuje razmjenu iskustva, ideja i emocija.

No, odgovor na pitanje je li Marina Stoponja ovim ciklusom, a možda ponajviše potonjom skulpturom, podijelila s publikom priču koja stoji iza predstavljenih skulptura ili ju je pak zadržala za sebe ostaje na pojedincu da zaključi.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić "Čuvari ognjišta"

vrijeme: 14. prosinca 2017. u 19 sati

mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

Riječ je o posljednjoj izložbi u sklopu izložbi vezanih uz 44. ZILIK-a kojima predstavljamo umjetnike koji su sudjelovali na Malom ZILIK-u i održali radionice za djecu. Natalia Borčić održala je likovnu radionicu pod nazivom "Tvornica igračaka Djeda Božićnjaka" na kojoj su djeca koristeći kolaž i gotove materijale izradila cijele tvornice iz mašte u kojima nastaju igračke Djeda Božićnjaka.

Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić

Posjetitelji će na izložbi "Čuvari ognjišta" u Galeriji ZILIK moći razgledati posve nove radove Natalie Borčić koji do sada nisu predstavljeni u javnosti. Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

Natalie Borčić

O autorici:

Natalia Borčić rođena je 1989. godine na Visu. Diplomirala je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnost u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala sam na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Za vrijeme studija boravila u Budimpešti na studentskoj razmjeni "Erasmus". Sudjelovala je na nekoliko umjetničkih rezidencija. Dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Autorica umjetničkog projekta "Umjetnost u svjetionicima", kroz koji u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom i Plovputom provodi skupne izložbe na hrvatskim svjetionicima (Palagruža). Uz svoj umjetnički rad bavi se ilustracijama dječjih priča. Član je HDLU od 2012. godine i HZSU od 2017. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Natalie Borčić

ČUVARI OGNJIŠTA

François de La Rochefoucauld spoznao je kako mir dolazi posredstvom ljubavi, razumijevanja drugih ljudi, prihvaćanjem i otpuštanjem, dodirom sa samim sobom i stvarnošću. Ovaj francuski pisac isticao je važnost pronalaska mira u sebi, jer ukoliko ga mi sami ne posjedujemo, uzaludno je tražiti mir iz vanjskih izvora. Jednom kada ga pronađemo, snaga našeg vlastitog mira imat će sposobnost poticanja mira u našoj obitelji, zajednici, gradu, zemlji i cijelom svijetu. Na tragu Rochefoucauldovih promišljanja je i američki filozof Ralph Emerson koji je isticao kako unutarnji mir možemo stvoriti isključivo mi sami. Bez obzira na vanjske okolnosti i koliko god daleko putovali, uvijek putujemo u društvu vlastite savjesti. Nemoguće je pobjeći svom unutarnjem biću, pa bismo stoga trebali težiti svijesti koja je ispunjena unutarnjom snagom i mirom - tek tada ćemo uvijek putovati u dobrom društvu.

Natalie Borčić

Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

Sveto ognjište simbol je središta života, te predstavlja unutrašnje duhovno središte svakog čovjeka. Ono je ujedno i središte doma, osnovni i najstariji element strukture kuće, glavni izvor topline, te mjesto na kojem se priprema hrana i okuplja obitelj. Kako bismo i danas očuvali vječni plamen svetog ognjišta potrebno je u tišini osluškivati samoga sebe i pronaći vlastiti unutarnji mir. Potragu za suglasjem s vlastitom dušom Natalia Borčić započinje u ciklusu aktova. Slikanjem ženskog tijela u trenucima samoće i mira umjetnica prikazuje trenutak kada fizičko, umno i duhovno postaje jedno. Ogoljivanjem vlastitog tijela naslikanog u toplom inkarnatu ljudske kože kojim gradi krajnje profinjen obris u lazurnim nanosima boje na platno, Natalia se fokusira na sebe i uspostavlja unutarnji dijalog sa samom sobom. Vanjsko fizičko obličje preuzima ulogu omotača odnosno čuvara autoričine duše.

Sličan tretman i pristup obradi motiva umjetnica primjenjuje i u prikazu amfora, glinenih posuda u kojima se u antici čuvala i prenosila hrana, odnosno blago neophodno za život. Tonsko oblikovanje ljudskog tijela u nježnim toplim ružičastim tonovima Natalia Borčić primjenjuje i u oblikovanju fragmenata amfora čija krhka i popucala površina asocira na ljudsku kožu obilježenu protokom vremena. Amfore tako postaju opne koje čuvaju blago kao što fizičko obličje tijela čuva ljudsku dušu.

Natalie Borčić

Antički novčići inicijalno su polazište novog ciklusa, te objedinjuju ono materijalno i duhovno u čovjeku. Umjetnica interpretira energiju novca i njegovu mogućnost razmjene i priskrbljivanja osnovnih sredstava za život kroz istraživanje novčića s motivima hrane i životinja. Novac zajedno s amforama posjeduje vrijednost drevnih predmeta. U prikazu novčića krhkost amfora zamijenjena je naglašavanjem patine, izblijedjelosti motiva na licu i naličju kovanice, te isticanjem nepravilnosti koje se javljaju u formi novčića, a do kojih je došlo čestom upotrebom i dugim protokom vremena. Početno stanje kovanica podleglo je talogu vremena, a preostale su tek naznake nekadašnjeg izgleda, kao što uostalom biva i s motivom amfora.

Natalia Borčić ciklus zaokružuje slikom novčića s motivom Veste. Prikaz žene koja čuva sveti plamen u tišini ukazuje na važnost ognjišta kao glavnog izvora topline i energije, no ujedno i mjesta okupljanja. Ognjište istovremeno predstavlja i sveti plamen zajednice, međuljudskih odnosa i nas samih. Ukoliko zanemarimo plamen i on se ugasi u kući gubi se zajednica, a ako se ugasi i u čovjeku gubi se on sam. Ciklusom slika "Čuvari ognjišta" Natalia Borčić poziva nas da osluškujemo sebe u tišini na mjestu naše introspekcije.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA