Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba slika Lydie Patafte - Skilled Sweetheart

vrijeme: 01.02.2018. - 14.02.2018.
mjesto: Zagreb, Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
url: http://www.mimara.hr

Otvorenje izložbe slika Lydie Patafte pod nazivom 'Skilled Sweetheart' održat će se u zagrebačkom Muzeju Mimara, u četvrtak 1. veljače 2018. u 19 sati.

Lydie Patafte

Za slikarstvo Lydije Patafte možemo bez ikakva ustezanja konstatirati da se plodno nadovezuje na postmodernistička slikarska strujanja začeta tijekom druge polovice sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je, dakako, o različitim ali i uzajamno nadasve srodnim pojavama kao što su talijanska transavangarda, američka new image, njemački novi divlji ili – u kontekstu bivše Jugoslavije - hrvatska odnosno slovenska nova slika. Usporedimo li, međutim, Lydijino slikarstvo s ovim ranijim pojavama, u njemu ćemo zapaziti i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz - u Hrvatskoj trenutno osobito popularnih ali sada već i pomalo ″uniformiranih″ - neorealističkih odnosno ekstremno narativnih tendencija. U Lydijinim slikama nećemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

Ali osim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

U današnjem svijetu mnoge su vrijednosti posve relativizirane, a virtualno se prožima sa stvarnim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u ahistorijskome vremenu nesposobnom da izgradi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tome; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažno iskazanim neoegzistencijalističkim nabojem. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je suvremeno.
(Vanja Babić - iz predgovora kataloga izložbe)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba 'Koloristički dijalozi'

vrijeme: 31.01.2018. - 03.03.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija Forum, Teslina 16

Otvorenje izložbe 'Koloristički dijalozi' održat će se u Galeriji Forum u Zagrebu, u
srijedu, 31. siječnja 2018. u 19 sati. Izložba će biti otvorena do 3. ožujka 2018.

Dulčić

Kustos izložbe je Feđa Gavrilović, voditelj Galerije Forum, a izložba je
organizirana uz pomoć Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada
Zagreba i u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik.

Koncept izložbe temelji se na povezivanju generacija i prostora. Izložit će se djela
klasičnih hrvatskih kolorista iz dubrovačkog kruga zajedno s nekoliko
korespondirajućih radova umjetnika mlađe generacije, koji su svoje školovanje
nedavno dovršili na zagrebačkoj likovnoj akademiji. Jezik slikarstva i dugački
kontinuiteti slikarske umjetnosti opstaju kroz različite inkarnacije u različitim
dobima i kontekstima.

Izlažu se radovi sljedećih umjetnika: Marka Rašice, Ignjata Joba, Ivana Ettore, Ive
Dulčića, Antuna Masle, Ive Vojvodića, Josipa Tirića, Grgura Akrapa, Tare Beata
Racz, Andreja Tomića, Luke Kuševića Radakovića.

Izložba će u centar Zagreba donijeti radove iz Umjetničke galerije Dubrovnik,
klasična djela hrvatske umjetnosti koja zagrebačka publika rijetko ima prilike
vidjeti.

www.kic.hr

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Nataše Hrust, Alena Novoselca i Ivane Ožetski

vrijeme: 29.01.2018. - 08.02.2018.
mjesto: Zagreb, Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
Izvor: http://www.ns-dubrava.hr


NATAŠA HRUST

Natasa Hrust

Od Polikletovog Kopljonoše u kontrapostu do Charlie Chaplina, Marilyn Monroe, Twiggy, Hitchocka, Madonne ili M. Jaggera, svi su ti likovi i u silueti prepoznatljivi po svojoj "pozi"- govoru tijela. Razlikujemo položaj tijela kao opću kategoriju, kao pozu za svaku antičku skulpturu ili poziciju modela za sat crtanja akta na umjetničkim akademijama, i položaj kao "sjenu" pojedine slavne osobe koja se širi s osobne pozornice na pozornicu društva spektakla i ubrzano distribuira (selfieima npr.). Taj put od civilizacijskog kanona u pojedinačno koje se kanonizira kao brand, a onda opet masovno preuzima, zaintrigiralo je Natašu nakon što je primijetila i osvijestila taj fenomen. Zapitala se i istražila kako danas u svijetu interneta i brzog prenošenja informacija, poze slavnih osoba postaju obrazac, šablona, okvir u koji svatko rado stavlja svoj lik, te se upustila u likovno istraživanje. Grafička dizajnerica, ilustratorica, crtačica, pismoslikarica uz oca odmalena, osoba koja jednako vješto barata olovkom, kistom, mišom, analognim i digitalnim, uzima prepoznate obrasce i pretvara u kolaže – grafičke "tapete". Njezine grafičke tvorevine izgrađene su na paradoksu afirmiranja i poništavanja pojedinačnog. Preuzete, krajnje individualne poze lišava svega individualnog i pretvara u znak koji odvojen od svoga tvorca započinje jedan univerzalni život u kategoriji općeg. Kao da gledamo puža koji vuče svoju kućicu, ali na kraju nam se zavrti od spirale koja se istodobno širi i skuplja u središtu (puževe kućice). Ne primjećujući više ni puža ni kućicu, osjećamo spiralu. U razradi i izvedbi Natašinih grafika možemo vidjeti odjeke Warhola i pop-arta, ali ovdje je stvorena jedna sasvim nova poetika/poezija znaka i značenja likova popularne kulture. Nataša se u svojim grafikama, osim stvaranja određene ikonografije suvremenog svijeta medija, poigrava prostorom, figurom/pozom i njihovim suodnosima. Prostor je sveden na sugestivnu plohu, kao i likovi na obojene siluete koje se ponekad i povremeno umnažaju u smanjenim ili uvećanim dimenzijama. Likovi su povremeno filmski pokrenuti nekim neobičnim, dinamičnim rezom, tako da stvaraju dojam kretanja. Ponekad se raspadaju i oplošnjuju, katkad sugeriraju linearnu perspektivu/dubinu s izvjesnim i zbunjujućim pomakom u iskrivljenje. Scene su često iščašene, razbijene, potrgane dinamikom boja, rotirajućim ili drugačije dinamiziranim oblicima, dok ponekad baš kolorističkim izoliranjem/izdvajanjem pojedinih formi nastaje kretanje, tiranje, rotiranje ili pulsiranje. Tipovi poza i likovi se raspadaju i skupljaju, ornamentiraju, bježe i vraćaju u kadar. Smanjeni ili uvećani, ugašeni ili "osvijetljeni", prelaze iz grafike u grafiku tvoreći tako od pojedinačnog kadra grafike jedan veliki skupni, rasplesani, titravi zaslon na kojem se odvija svjetlosno koloristički performans. Tako se pojedinačni kadrovi umrežuju u aktivnu svjetlosno-kolorističku instalaciju koja čistim likovnim elementima transformira pojedinačno u opće i zajedničko, ali se kretanje odvija i u suprotnom smjeru. Cijela scena generira titranje i pulsiranje u najrazličitijim ritmovima. U određenoj mjeri to ovisi o individualnom kretanju promatrača i njegovog pogleda, ali onim većinskim uvjetovano je dobro smišljenim konceptom pretočenim i ostvarenim jednostavnim i elementarnim likovnim sredstvima koja uzrokuju složene optičke i mentalne ritmove.

ALEN NOVOSELEC

Alen Novoselec

Realsuprematistički koncert

Koncerti majstorskog ciklusa i Kanconijera realno su odslušani uživo u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog tijekom sezone 2015./2016. godine, a za izvođenja/slušanja/gledanja koncerta nastali su crteži. Na izložbi su izloženi tada nastali originalni crteži, po jedan odabrani ispis sa svakog koncerta, tonski zapis i sjedala koja nisu iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, već iz kina u Jakovlju, na kojima se mogu gledati cjeloviti fragmenti vizualno prerađenih i audio netaknutih i cjelovitih koncerata. Crteži i zvuk nastali su istodobno, a uvećani ispisi crteža nastaju u vremenu između koncerta i početka izložbe. Uspostavlja se odnos stvarnog i nadstvarnog, te autentičnog u smislu originalnosti u zapisu (crteža i zvuka), uz naknadno kreirani ambijent za slušanje već odslušanog koncerta koji postaje izložba.

Crtice o realsuprematizmu općenito

Predstavlja li realsuprematizam samo "nadmoć stvarnosti (pritiska stvarnosti) nad umjetničko-filozofsko-idealističkim zahtjevom njene negacije? Ne! Predstavlja tragove/prepoznavanje stvarne prisutnosti umjetnosti, idealizma i filozofije u materijalno zadanom okviru života! Realsuprematizam je nešto staro sto godina, pomiješano s esencijom mog života. Sa životom koji se dijeli između namirenja želuca i duha. Ona točka, linija zapravo između jina i janga, onaj prostor borbe između želuca i duha, na kojega mi je ukazao suprematizam, ili koji se kroz njegov duh prvi puta krhko opredmetio preda mnom u realsuprematističkoj akciji zabilježenoj realsuprematističkim fotografijama. Ali, kako privremeno zaokružiti realsuprematizam kada je on tok života samog?
Valjda trenutnim zanosom iza kojeg stoje tri točke u kojima se privremeno i prividno zaustavlja valovita linija života. Prividno kao u smrti. Tri točke napisane posljednjim kapima tinte.
Iza te tri točke cijela se stvarnost prelijeva u prostor bez cviljenja želuca.

IVANA OŽETSKI

Ivana Ozetski

Zastava

Grafički otisak ambijentalne organske instalacije, istodobno je i naziv i opis koji je prijateljica povjesničarka umjetnosti Sanda osmislila kako bi definirala rad pod nazivom Zastava, i hvala joj na tome, jer sam sama bila na sto muka u trenutku kada je trebalo definirati krajnji rezultat jednog zanimljivog kreativnog putovanja. Avantura sa Zastavom započinje u jesen 2016. godine u Jakovlju, prilikom okupljanja umjetnika oko privremenih umjetničkih intervencija u vrtu dvorca Adela Sixta, koje je pod nazivom Vrt kao prostor kreativnosti, organizirao kolega Alen. U tom trenutku nisam ni slutila kamo će se sve inspiracija prirodom i prirodnim materijalima razgranati i da će me toliko ugodno zaokupiti. Lišće u svim raspoloživim jesenjim bojama počela sam skupljati u parku skulptura koji okružuje dvorac. Na drveću i grmlju istodobno se nalazilo već crveno, čokoladno smeđe, zlatnožuto i još uvijek zeleno lišće. Sortirajući ga te zime po bojama, odlučila sam sve skupljeno lišće spajati u neprekinutu plohu, sve dok ga ne potrošim. Nadošla je tako četiri metra duga i 70 centimetara široka ploha... Tu sam plohu sljedeće proljeće, kao eksperiment, objesila u Jakovlju između dvije breze i fotografirala je. U ljeto 2017. godine na Sandin poziv sudjelovala sam na Međunarodnom likovnom projektu u Vugrovcu, gdje sam je pod nazivom Zastava izložila u dvorištu župnog dvora. Na podiju od trave, obješena između stupova, zastava u bojama jeseni lelujala je nekoliko dana sve dok sunce nije spržilo osjetljive prirodne boje lišća u jedinstvenu smeđu, a vjetar prorijedio krhku i lomljivu suhu srtukturu. Skinutu oronulu zastavu odlučila sam u svojoj radionici povesti na još jedno, posljednje putovanje... Narezala sam je na plohe dovoljno uske da stanu u malu grafičku prešu i otisnula je. Grafički otisak ambijentalne organske instalacije – zadnja je, ovaj puta vodoravna, vožnja moje Zastave, ili možda nije...

Kugle

Poticaj za izradu kugle također je krenuo iz parka dvorca u Jakovlju, odnosno od imela koje u velikom broju nastanjuju krošnje njegova drveća. Lijepe, više manje pravilne prirodne strukture zelene boje, strateški su razmještene – rasijane po parku. Moje su kugle također od prirodnog materijala, nešto pravilnije strukture, sa srcem od bundeve, pletene od trave – danima. Napravljene su kako bi pravile društvo imelama u krošnjama, a obojane prirodnim bojama – ciklom i kurkumom... Prepuštanje svijetu oko sebe, u ovom slučaju Vrtu kao inspiraciji, pronalaženje malih tema u životnim ciklusima prirode, donijelo mi je veliko veselje i zadovoljstvo u radu. Oslobođena od strasti za rezultatom, uživala sam u procesima koji su razotkrivali moju spretnost i nespretnost s alatom i materijalom i činjenici da se prirodni ciklusi ne mogu ubrzati ili preskočiti. Eksperimenti nisu uvijek urodili rezultatom vrijednim pokazivanja, ali je putovanje bilo i još uvijek jest neprocjenjiva avantura.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA