Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Petar Hranuelli izlaže u Brčko

U četvrtak, 12. 4. 2018. u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Brčko, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina, otvara se samostalna izložba skulptura i crteža Petra Hranuellija. Izložba traje do 12.5. 2018.

Petar Hranuelli izlaže u Brčko

Jedan udarac može uništiti život, ali isto tako i stvoriti nešto novo i ljepše. Upravo tu leži sva ljepota vajarstva. Duboko promišljenom destrukcijom iz amorfnih, mrtvih materijala, rađaju se nova tijela.

Privilegija je bila na trenutak zaviriti u umjetnost Petra Hranuellija i doživjeti bar za kratko priču koju pričaju njegova djela. Ovdje je riječ o iskustvu koje ne oslobađa samo skulpturu koja niče iz kamena, gdje je umjetnikova ruka uzdiže iz okova hladnog materijala, nego i o oslobađanju samog stvaraoca.

Svi koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga posmatraju iz nekog drugog, suptilnijeg i iskrenijeg ugla ovdje bi trebali da se pronađu. Iz kamena je oslobođena skrivena moć, energija koja je oživjela nove i drugačije oblike koji sada samostalno žive i dišu. Umjetnik je odbacio svaku vrstu oponašanja i deskripcije, a sve ono što materijal u kojem radi čini mrtvim i nijemim nestalo je odstranjivanjem „viška“, da bi izronile skulpture koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada pogledamo cjelokupan dosadašnji stvaralački opus umjetnika shvatimo da je u ovom trenutku stavljena tačka jer je on rekao sve što je naumio. Sada je na nama da započnemo komunikaciju, izvučemo zaključke i doživimo djelo potpuno slobodno, tumačeći na sopstveni način njegovu simboliku.

Njegova poetika radoznala je i provokativna što se najviše ogleda na crtežima i slikama. Oni odišu težnjom da pomire animozitet između ljudske prirode, nagona koji nas vode a koje često potiskujemo i kulture koja nerijetko propagira lažni moral. Zato njegova djela nisu i ne mogu biti prijemčiva za sve one kojima je moral, često okovan krutom religijskom dogmom važniji od prirode samog čovjeka, od istine i duha, njegovog svjesnog i nesvjesnog dijela svijesti.

Složićemo se svi da izložba zbog svoje tematike pomalo odiše ekstarvagancijom jer na neobičan način simboliše libido kao pokretača svih životnih procesa pa u ovom slučaju i onih stvaralačkih. Tijelo žene jedan je od glavnih motiva. Ona je Venera, majka, simbol života, prefinjenosti i iskonske ljepote... Ovdje se mire praistorijska estetika i savremeni pojam ženske ljepote. Petrove skulpture personifikacija su rađanja, odnosa između polova, roditelja i potomstva i na kraju odnosa prema čovjekovoj prirodi i samom sebi. Posmatrajući ih promišljenim redosledom rasute u prostoru vidimo život u svim njegovim oblicima, ogoljen u trenutnoj stvarnosti. Ipak, doživjećemo njegov svijet i razumjeti ga na različite načine u zavisnosti od toga šta smo iskustvom akumulirali u svojoj podsvijesti. Venera kao simbol ženske moći koja posjeduje sposobnost rađanja i bik kao otjelotvorenje snage, stavljaju ženu na pijedestal sveukupne moći.

Njegova djela predstavljaju svojevrsnu introspekciju, put otkrivanja one ženske strane u svakom čovjeku koja je presudna za kreaciju i stavaranje kako samog života tako i umjetničkog djela. Libido kao čista energija, ženska seksualnost i priroda kojom odišu slike, crteži i skulpture, pokušaj su traženja načina da se kroz njih dođe do ispunjenja želje da se od nagona stvori poetika koja će dodirnuti djelić mitologije i onog arhetipskog u nama.

Sonja Đurović, kustos Umjetničke galerije

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

In memoriam Josip Vaništa (1924.-2018.)

vrijeme: 29.03. 19:00 do 22:00

mjesto: Galerija Šira, Preradovićeva 13, 10 000 Zagreb

In memoriam Josip Vaništa (1924.-2018.)

Da obilježi bližnjima svoj odlazak s ovoga svijeta, Josip Vaništa je odabrao simbolički povratak u povijesni Salon “Šira”. Izložba, po vlastitom mu izboru, nazvana “In memoriam” ne okuplja slikarske radove nego samo par misli i predmeta, odabranih znakova što naglašavaju upravo njegovu odsutnost, njegov nestanak, njegovu smrt, koju kao suputnici, poznanici, poštovaoci duboko osjećamo. Čitavoga svog vijeka Vaništa se odlučno nosio s prazninom, da bi je kreativno zanijekao, bavio se bjelinom ne bi li crninu ništio, ostavljao tragove kako bi ih mogao prebrisati. Slikar, crtač i pisac težio je djelu, ali umjetnik i čovjek ostvarivao se ne manje u djelovanju, koje je, usuđujemo se reći, također već djelom postalo. Teško nam se pomiriti s mišlju da je povučena crta nad životom stvaraoca koji je srebrnu liniju vukao prema beskonačnosti i koji se ironično oboružao beskrajnim štapom, ali gubitak Josipa Vanište odmjeravamo maksimalističkim zahtjevima.
Tonko Maroević

Kolekcija Marinko Sudac; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb;

Moderna galerija, Zagreb; Arhitektonski fakultet u Zagrebu; Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Kristine Marić - Ničija čestica

vrijeme: 29.03.2018. - 21.04.2018.

mjesto: Galerija VN, Ilica 163a, Zagreb

Izložba Kristine Marić - Ničija čestica

(...) Nije slučajno da bijeg od takvog izbora metaforički poistovjećujemo sa zabijanjem glave u pijesak. Ta fraza, koju Kristina Marić izvodi u radu U pijesku (performans, 2017.) je znakovita jer bijeg od suočavanja sa stvarnošću ne vidi u skrivanju od svijeta, nego u simboličkom dokidanju vlastitog pogleda na stvarnost, ukidanju subjektivne, sudioničke pozicije u njoj. Sjetimo li se jednog od onih značenja pojma „zemlja“ s početka teksta, ono nam puno govori o našem doživljaju stvarnosti, koju uglavnom simbolički smještamo neposredno „iznad“ razine tla na kojem stojimo. Nije samo riječ o zatvaranju očiju pred stvarnosti, nego zaranjanju naglavce u sferu koja je izvan njenog domašaja, preko granice. Iako su koncipirani i realizirani neovisno jedan o drugome i nisu inicijalno zamišljeni kao jedinstven ciklus, svi radovi Kristine Marić predstavljeni na ovoj izložbi tiču se pitanja granica, pitanja slobode, pitanja rakursa, pogleda preko, transgresije i transformacije. Slično kao i prethodni rad, performans U glibu (2017.) još je jedno izvođenje jezične fraze koja s jedne strane ima značenje zakočenosti, inhibiranosti, nemogućnosti da se obavi neka radnja, a s druge (najčešće moralne) prljavštine i odvratnosti. No to je, kako pokazuje autoričin čin, opet pitanje rakursa. Naime, igranje u blatu (što ona doslovce i čini, u jednom sanduku na glavnom osječkom trgu) nosi i asocijacije na djetinjstvo, a samim tim navodi nas i na potpuno suprotna čitanja iste situacije. Dječja igra u blatu ukazuje upravo na neinhibiranost, na široki horizont imaginacije, a onkraj površinskih manifestacija prljavštine i nečistoće, ukazuje na neku prvobitnu nevinost i čistoću. Između onoga što nam je dopušteno kao djeci i onoga što se od nas očekuje kao od odraslih ljudi stoji čitav iracionalni bezdan. Čitavo vrijeme oblikujemo zemlju prema vlastitim potrebama, vezani smo za nju na bezbrojne načine, ali u trenutku kada je uzmemo u ruke ili kada njom uprljamo cipele, to je odjednom zazorno, kada je prenesemo s jednog mjesta na drugo, to je odjednom administrativno problematično i politički provokativno, kada u nju zaronimo, raskrstili smo sa svijetom. Čarobna ta zemlja.
(iz teksta Marka Goluba)

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA