Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

vrijeme: 6. veljače 2017. u 19 sati

mjesto: Fotogalerija Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb),

U Fotogaleriji Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb), u ponedjeljak, 6. veljače 2017. u 19 sati otvara se izložba fotografija pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”, na kojoj će svoja djela izložiti članovi HDLU Zagreb. Izložba se može pogledati do 23. veljače 2017.

Izlagači: Vlasta Pastuović Aleksić, Andro Banovac, Sabina Blažić, Dalibor Brlek Slavenski, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Damir Matijević, Ivana Režek, Sonja Šimatić, Robert Štimec

Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

Mitska dimenzija grada i urbane legende

Gradovi u kojima živimo slojevita su sinteza kolektivnih sjećanja iz prošlosti, ali i osobnih priča o odrastanju, generacijskim putevima kroz društvene tranzicije i transformacije prostora kojima smo svjedočili, te kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastale su priče zabilježene na ovim fotografijama, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

Kao vječiti nomadi, građani putuju kroz vrijeme i prostor na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale prijevoz u svjetlu neonskih reklama nakon noćnih izlazaka, kao na fotografiji Andre Banovca, ili se vraćaju u daleku prošlost kroz priče o zagrebačkim coprnicama u prigušenom sjaju starinskih fenjera na fotografiji Tihomira Cirkvenčića.

Stare gradske priče pretapaju se sa psihodeličnim prizorima iz modernih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima, u bestijariju likova na fasadama zgrada, dotičući se nekih arhetipskih tema kao što su prolaznost i protočnost vremena, onaj neopipljivi déjà vu osjećaj, kojega su naši sugrađani iz prošlih vremena ostavili iza sebe, da bi bio ponovo prepoznat u suvremenim prizorima tranzicijski devastiranih i napuštenih lokala, o kojima će se također jednom iskrojiti neke nove urbane legende, da bi se nadovezale na one prijašnje.

Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih okupljališta, koja su danas ispunjena bogatom simbolikom, te vibriraju u našim sjećanjima, obojana finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača na fotografiji Dalibora Brleka Slavenskog.

Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i obogaćivati, pozivati nas na istraživanje, baš kao što su i autori na ovoj izložbi bili pozvani da svojim fotografijama dočaraju svoje osobne impresije, sjećanja i doživljaje.

Tako Alfred Freddy Krupa na pomalo ironičan, simbolički način prikazuje svoju sjenu ispod sjene zastave, što asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote, naših suvremenika, kao i naših prethodnika, a Damir Matijević na svojim fotografijama ne bavi se prošlošću, nego daje jednu futurističku viziju brzine i dinamike, kada se starinsko tkivo grada osvijetli kroz apstraktne kompozicije, koje zazivaju duh modernih metropola.

Sabina Blažić u svojoj šetnji kroz Maksimir približava nam melankoličnu, gotovo slikarsku vizuru fluidnog drvoreda u perspektivi, a Ivana Režek na svojim fotokolažima rastače oblike u slojevima, kako bi dočarala prizore snovitih iluzija.

Sonja Šimatić obilazi stare, napuštene prostore, prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Vlasta Pastuović Aleksić fokusira se na detalje gradskih prozora i fasada, te njihovih stiliziranih struktura. Robert Štimec fotografira gradske spomenike i značajne građevine iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova drugačije detalje i perspektive, a Ivana Kolić kroz svoje dvije fotografije, Pogled u visinu i Pluto, dočarava nam dvojnost staroga i novoga u krvotoku svoga grada.

U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao poput nekog živog organizma, čvorište naših susreta koje stalno buja i raste, kada građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Marine Bauer "Mjesto"

vrijeme: 26.01.2017. - 15.02.2017.

mjesto: Zagreb; Centar kulture na Peščenici, Ivanićgradska 41a

MJESTO

Promišljanje skulpture Marine Bauer, račva se barem u dva smjera. Iako iznimno zainteresirana za istraživanje prostornog, taktilnog, materijalnog, pa čak i "tjelesnog", umjetnica tendira dematerijalizaciji skulpture: unutar bijelog boxa postavlja nategnute i napete gumice koje pričvršćuje na rubne plohe. Takve, napete, linije dinamiziraju skulpturu i oživljavaju je, pokreću svaki njezin dio. Istovremeno, unutrašnjost skulpture na taj način biva rastvorena, ona je prije "iscrtana" i funkcionira u domeni prijedloga, mogućnosti. Napetost koju grade unutarnje linije skulpture tako shvaćamo prije kao pokret ili silnice, propozicije volumena ili kretanja energije, nego kao napetu materijalnost.

Izložba Marine Bauer

Drugi smjer razmišljanja vodi u odmak od isključivo vizualne percepcije rada. Umjetnicu zanima propriocepcija, puni doživljaj i potpuna integracija posjetitelja u djelo. On/a je pozvan/a ući unutar boxa, pri čemu razmještaj linija odrađuje pozicije tijela i kretanje unutar skulpture. Takav, direktan odnos posjetitelja i djela izmješta nas iz uobičajene, distancirane pozicije promatrača/ice, pri čemu posjetitelj/ica ne doživljava rad isključivo vizualno, nego čitavim tijelom. Postavljanjem i dinamizirajućim razmještajem linija, umjetnica gotovo da postavlja koreografski zapis kojim određuje kretanje kroz skulpturu. Saginjanje, tenzija mišića, položaji tijela, sve to utječe na cjelokupan doživljaj čime se fokus premješta s vizualnoga i kreće prema osvještavanju cjelokupnog perceptivnog aparata.

Ulazeći u djelo, posjetitelj u njega unosi vlastite tjelesne modalitete, tenzije, način i brzinu kretanja čime aktivno kreira atmosferu rada, dok asocijacije koje proizlaze iz odnosa tjelesnih senzacija i vizualne percepcije ovise o brojnim osobnim premisama i prethodnim iskustvima koje posjetitelj unosi u rad.

Josipa Bubaš

Marina Bauer (Zagreb, 1972.) diplomirala je 1998. na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1994. na samostalnim i skupnim izložbama, te sudjeluje na izložbi „Suvremeno hrvatsko kiparstvo“ u organizaciji Ministarstva kulture koja je od 2009. do 2011. predstavljena u više europskih gradova. Sudjeluje na likovnim simpozijima i radionicama u sklopu kojih su nastale i trajno postavljene skulpture "Ležeća figura" u Parku skulptura u Jakovlju, te “Vrata“ na međunarodnoj kiparskoj radionici Montraker u Vrsaru. U sklopu projekta “LandArt - Park und Au Schloss Gleinstätten“ u Austriji trajno su joj postavljene tri skulpture: „Praspavač I“, „Praspavač II“ i „Stope“. Dobitnica je jedne od tri jednakovrijedne nagrade 12. trijenala hrvatskog kiparstva (2015.), te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (1993.) Od 2002. do 2016. godine predavala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, prvo kao vanjska suradnica, zatim asistentica, te kao docentica na Kiparskom i Nastavničkom odsjeku. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu pohađa poslijediplomski doktorski studij kiparstva gdje radi na temi „Tjelesna percepcija u doživljaju kiparskog djela“. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Pozivamo zainteresirane posjetitelje da sudjeluju u vođenom grupnom razgovoru o doživljaju izložbe s autoricom u četvrtak 2. veljače u 18 sati. Umjetnica je unazad par godina usvojila praksu provođenja usmjerenih razgovora s posjetiteljima izložbi metodom fokus grupa zajedno sa psihologinjom Ivom Šverko. Tim razgovorima žele produbiti shvaćanje doživljaja umjetničkog djela, a posjetiteljima dati priliku da razmijene doživljaj i razmišljanja o izložbi. Rezultate/saznanja autorica koristi u daljnjem razvoju svojih umjetničkih projekata.

Zbog ograničenog broja sudionika molimo da najavite svoj dolazak.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. +385915404372

Izvor: knap.hr

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba SintArt 07: Marko Tadić

vrijeme: 27.01.2017. - 26.03.2017

mjesto: Zagreb; Zbirka Richter, Vrhovec 38

Stalni postav Zbirke Richter od 27. siječnja 2017. postat će mjesto umjetničkog eksperimenta. U ciklusu povremenih izložbi SintArt, ove godine predstavljamo novi umjetnički rad Marka Tadića, site-specific instalaciju Man standing in a Museum looking at something.

„Ako smo u cjelovitom svijetu dio jedne likovne sinteze, sve je arhitektura, plastika, sve je slika, uključujući i motritelja kao motoričko-plastički i kao psihološki element.” – riječi su Vjenceslava Richtera. Upravo u pozadini ovih principa stasala je sinturbanistička vizija spomenutog autora, vizija u kojoj bi prostor rada i života suvremenog čovjeka bio oblikovan spregom životnih, radnih i estetskih potreba. Arhitektura, posebno projekt zigurata, kojima je pristupio Richter, nosila je u sebi progresivnu ideju novoga utilitarnog prostora za novog čovjeka. Ideja sinturbanističke gradnje trebala je najaviti i predstaviti dolazak novog senzibiliteta koji zaslužuje prostor u kojem se sve što je potrebno nalazi, kreće, miruje i živi.

 Izložba SintArt 07: Marko Tadić

Fasciniran prije svega idejom i izgledom multifunkcionalnih zigurata, Marko Tadić upliće se u prostorno istraživanje ove progresivne urbanističke ideje. Međutim, više od općeg preispitivanja nove arhitektonske misli, njezine funkcionalnosti i uloge, nastoji formirati, a kroz to i ispitati eksperiment sagledavanja – tjelesnog i vizualnog oprostoravanja – jedne ogromne, nesagledive strukture. Man (standing in a Museum looking at something) upravo se referira na onog motritelja/promatrača s početka teksta koji u ovom slučaju možemo biti i mi u galeriji, koji promatramo i otkrivamo izložbu koja nam se nudi kao neka sinturbanistička vizija, kompleksna materijalizirana i vizualna predstava.“ (iz teksta Une Popović, kustosice Muzeja savremene umetnosti u Beogradu)

Specifičnost ovogodišnjeg SintArta je poziv Marka Tadića slovenskom umjetniku Mladenu Stropniku na sudjelovanje u izložbi. Okvir site specific instalacije Man standing in a Museum looking at something bit će proširen Stropnikovim radom K.O.S. (2016).

Marko Tadić (Sisak, 1973.) diplomirao je na Accademia di Belle Arti u Firenci i asistent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojim radovima bavi se naslijeđem modernizma u mediju crteža, kolaža, animacije, instalacija. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama Hrvatskoj i inozemstvu, a njegovi filmovi prikazivani su na mnogim međunarodnim festivalima animacije i eksperimentalnih filmova. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima ističemo 2015. nagradu Vladimir Nazor za najbolju izložbu, 2012. nagradu za najbolji dizajn na festivalu hrvatske animacije FHAF, 2010. treću nagradu na izložbi T-HT@MSU u Zagrebu i 2008. nagradu Radoslav Putar za najboljeg mladog suvremenog umjetnika. Boravio na rezidencijalnim programima u Helsinkiju, New Yorku, Los Angelesu, Frankfurt Am Main i Beču. Trenutno završava novi film/animaciju, priprema samostalnu izložbu u galeriji Laura Bulian u Milanu, te novi umjetnički rad koji će biti prikazan u hrvatskom paviljonu na 57. Venecijanskom bijenalu.

Mladen Stropnik (Slovenj Gradec, 1977), živi u Ljubljani i surađuje sa slovenskom umjetnicom Natašom Skušek. Izlagao je na više samostalnih i grupnih izložbi. Samostalne izložbe (izbor): International Centre of Graphic Arts, sofa, Ljubljana (2012), Galerija Gregor Podnar, LET GO, Ljubljana (2013), Gallery ŠKUC, night train (whos there?), Ljubljana (2014), Gallery Apoteka (2015). Grupne izložbe (izbor): Villa Manin di Passariano, Intergraf Alpe Adria, Udine (2012), Gallery ŠKUC, THE PLEASURE IS MINE, Ljubljana (2013), International Centre of Graphic Arts, Crossings, Ljubljana (2014), MSUM Metelkova, Crises and New Beginnings: Art in Slovenia 2005–2015, Ljubljana (2015).

Projekt povremenih izložbi SintArt, već sedmu godinu održava se u stalnom postavu Zbirke Richter i parku skulptura. Umjetničkim radovima, instalacijama, akcijama, eksperimentima umjetnika, istražuje se i aktualizira arhitektonsko i umjetničko stvaralaštvo Vjenceslava Richtera. Ovim projektom ostvaruje se i Richterova zamisao da njegova obiteljska kuća s pripadajućim parkom skulptura (koju je sa suprugom Nadom Kareš Richter 1980. poklonio Gradu Zagrebu) postane mjesto različitih kulturnih događanja, susreta umjetnika i kreativno provedenog vremena.

Kustosica: Vesna Meštrić

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.