Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Ane Hercigonje Gutschy "Stilistički jezik br. 871"

vrijeme: 2. studenog u 12:30h

mjesto: Knjižnica i čitaonica Vojnić

STILISTIČKI JEZIK BR. 871

STILISTIČKI JEZIK BR. 871

Svijet je baziran na dualnostima koje omogućavaju ravnotežu bitka. Vatra-voda, zemlja-zrak, duhovno-materijalno, život-smrt… svaka sila, predmet ili ideja nepotpuna je i besmislena bez odnosa prema vlastitoj suprotnosti. Kineska filozofija davno je sažela te nespojive sile prirode u dva osnovna spoja – jin i jang. Simboli dvojnosti u prirodi kao što su svjetlo i tama, visoko i nisko, toplo i hladno odražavaju se i u ljudskom životu kroz dvojnosti: um i duša, muško i žensko, privatno i javno, činjenično i apstraktno. Sile u prirodi međusobno se nadopunjuju, prožimaju, a njihovi odnosi kontinuirano se mijenjaju. Svaki pojam sadrži element svog suparnika koji se podudara s osobinama elemenata iz prirode.

Vođena dualnostima u prirodi i ljudskog svijesti umjetnica Ana Hercigonja Gutschy materijalizira svoja promišljanja u specifičnom mediju koji naziva "stilistički jezik br. 871". U bogatstvu različitih umjetničkih izričaja ona pronalazi vlastiti komunikacijski sustav kroz likovnu tehniku koja objedinjuje slučajno i promišljeno. Autoričina podloga studija povijesti umjetnosti pretpostavlja osmišljavanje koncepta prije prepuštanja likovnom stvaralaštvu, te stoga svakom izvedenom umjetničkom djelu prethodi skica. Pomno izveden linijski crtež manjih dimenzija obogaćen bojama umjetnica prenosi na podlogu većeg formata, a mogućnost doslovnog prenošenja ideje gubi se u specifičnoj podlozi koja sadrži ključan element slučajnosti. Kaširani papir reljefnog karaktera onemogućava doslovnu transmisiju skice pa nastaju slučajnosti koje čine integralni dio završenog rada. Namjernim bijegom od predumišljaja umjetnica ulazi u područje slobode koje omogućava prepuštanje duhovnom i spontanom u umjetnosti.

Stilistički jezik br. 871

Naziv izložbe "Stilistički jezik br. 871" definira osobni stvaralački kôd Ane Hercigonje Gutschy utemeljen na suprotnostima – lajtmotivu koji se nastavlja i u izloženim radovima nastalim u posljednjih petnaestak godina. Djela interpretiraju teme vezane uz dubinsku analizu ljudske psihe te propitivanje međuljudskih odnosa i suvremenog načina života, no ujedno uključuju i promišljanja o samom fenomenu nastanka umjetničkog djela.

Rad Slojevi svijesti simbolički interpretira kompleksnost i dubinu ljudske psihe. Linijski oblikovan profil unutar profila reljefno naglašenog obrisa anonimnog ljudskog lica svjedoči o slojevima ljudskog uma. Na dnevnoj bazi izmjenjujemo maske uživljavajući se u uloge supružnika, roditelja, radnika, prijatelja i djeteta, te se na kraju zapitamo tko smo zapravo mi? Vanjski profil definiran je jednoličnom crnom konturnom linijom koja simbolizira vanjsku zaštitu unutarnje krhkosti, te masku namijenjenu za svijet, dok unutrašnji profil čine plava i crvena boja kao simboli dinamike zbivanja i emocija unutar osobe. Do turbulencija dolazi kada se naše vanjsko i unutarnje "ja" sukobe, te previše diferenciraju i otuđe. Direktno na rad Slojevi svijesti nadovezuje se djelo San. Ljudsko tijelo definirano je crnom linijom i prožeto nizom boja koje se nastavljaju izvan tijela definirajući apstraktnu kolorističku pozadinu prikaza. Akcent je stavljen na čin spavanja koji omogućuje direktan kontakt pojedinca sa svojim nesvjesnim. Snovi otvaraju vrata drugog svijeta koji čovjek u svjesnom stanju drži pod kontrolom. Ispreplitanje pozadine i spavača ukazuje na dominaciju nesvjesnog nad svjesnim koje nas potiče na razmišljanje kako živjeti u skladu sa samim sobom. Na korak dalje u istraživanju nesvjesnog ukazuje rad Organično interpretirajući iskonsko lice prirode, ono divlje, nepredvidivo, spontano koje svi posjedujemo, ali zatomljujemo duboko u sebi bojeći se da bi moglo prevladati ukoliko ga oslobodimo. Sloboda je prikazana dinamičnom kompozicijom živih boja organičkih oblika koji asociraju na arhetipske motive flore i faune. Antipod organičkog svakako je rad Silikonska duša koji karikiranjem kritizira artificijelnost suvremenog društva i pojedinaca koji silnim promjenama svojih vanjskih fizičkih predispozicija kompenzira ljušturu svoje unutrašnjosti. Uspjeh suvremenog čovjeka procjenjuje se prema njegovom imovinskom statusu i privlačnoj vanjštini dok moralne, duhovne i nematerijalne vrijednosti postaju posve irelevantne. Kontrast blagih valovitih i oštrih lomljenih linija ukazuje na unutarnju borbu pojedinca što učiniti i kome se povinovati.

Meduze

U interpretaciji međuljudskih odnosa Ana Hercigonja Gutschy tumači dualitete kroz suprotnosti muškarca i žene u djelima Interakcija i M/Ž. Dok se rad Interakcija više bazira na komplementarnosti i isprepletenosti duša ukazujući na slojevitost njihovih kompleksnih odnosa u prelijevajućim bojama duginog spektra ujedinjenih simbolom beskonačnosti, djelo M/Ž ističe njihove suprotnosti polaritetom tople crvene i hladne plave boje. Prožetost formi istovremeno ukazuje da svi mi u sebi posjedujemo i mušku i žensku energiju. Krunu interpretacije dualiteta muško-ženskih odnosa predstavlja rad Meduze gdje ujedinjenost suprotnosti rezultira simbolom ljubavi odnosa – djetetom. Neposredna simbolika arhetipskog motiva Svetog Trojstva pojačana je pročišćenim prikazom stiliziranih figura bijelom linijom kao simbolom svetosti i univerzalnosti čiju prisutnost dodatno naglašava dubina pozadinske tamnoplave boje koju tumačimo kao simbol pobožnosti, mira i stabilnosti.

Prelazeći iz općeg u osobno autorica stvara niz slika i skulptura koje se referiraju na njezino osobno promišljanje i podvojenost između struke povjesničarke umjetnosti i umjetnice. Rad Kritičar tako utjelovljuje srž svih očekivanja, opterećenja, a ponajprije neizvjesnosti i straha s kojima se susreće umjetnik dok stoji ogoljen i predan u ruke kritičara čije riječi poput otrovnih strelica mogu u nekoliko sekundi srušiti ili uzdignuti sav stvarateljev uloženi trud. Sam format privlači pogled svojim neobičnim oblikom koji podsjeća na kravatu kao simbol formalnosti i autoriteta, dok su čula vid, sluh i govor dodatno istaknuta linijama čineći tako ključne punktove osnovne funkcije kritičara: prosudbe kvalitete izloženog rada. U realizaciji osmišljene skice element slučajnosti oblikovanjem kaširane podloge od novinskog papira nesvjesno je inicirao ključnu poziciju riječi "art" u području usta prikazanog kritičara i tako dodatno poentirao odgovornu funkciju koju mnogi povjesničari umjetnosti suviše olako shvaćaju.

Stilistički jezik br. 871

Monolitna apsolutna masa skulpture Cinik nastavlja se na rad Kritičar poopćavanjem određenih karakteristika struke na cijelu grupaciju ljudi uz koju pripisujemo dominantno negativno raspoloženje. Materična zatvorena skulptura svojim statičnim odnosom volumena prema okolini odražava snažno očitovanje u prostoru. Predimenzionirana glava naglašene mimike lica, posebice u području brade i usta kao glavnog oružja cinika, utjelovljuje njegov modus operandi: sveznalica koja sve negativno kritizira do te mjere da se i sam izobličio. Koncentracija zatvorenosti osobnosti i negativnosti koju cinik emanira prema okolini dovela je do krajnje deformacije subjekta utopljenog u svojoj negativnosti.

Odmak od subjekta i prelazak na objekt rezultirao je skulpturom Još jedan artefakt u okolišu. Ovaj možda i najprovokativniji rad na izložbi, uz ranije spomenutog Kritičara, zaokružuje promišljanje o ključnim životnim motivima i stavlja u središte sam umjetnički rad.

Propitujući smisao i postojanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog produkta Ana Hercigonja Gutschy djeluje u polju kontinuirane razapetosti između znanosti i duhovnosti, svjesnog i nesvjesnog, povijesti umjetnosti i umjetnosti. Prenošenjem analogije života na polje umjetnosti autorica pronalazi ravnotežu između polariteta prirodnih zakonitosti i pritom kontinuirano balansira između planiranja, truda i koncepta, te prepuštanja inspiraciji, intuiciji, vodstvu više sile i bazičnom povjerenju u svoje nesvjesno kao dijela svoje cjelovitosti.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

O autorici:

Ana Hercigonja Gutschy rođena je 1981. godine u Zagrebu gdje je 2000. godine završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na Odjelu za aranžersko-scenografski dizajn. Iste godine upisuje studij povijesti umjetnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno se samostalno bavi likovnim stvaranjem istražujući prvotno medij crteža, slikarstva i kiparstva. 2001. postaje članica Udruge likovnih umjetnika Grupa 69 s kojoj izlaže na mnogim izložbama.
Studij povijesti umjetnosti sve više utječe na promišljanje o samoj likovnoj umjetnosti te počinje sve više istraživati različite likovne izraze i materijale okrećući se sve više ka konceptualnom pristupu no nikad ne gubeći zanimanje za vizualno i estetiku. 2008. godine u Zagrebu organizira svoju prvu samostalnu izložbu gdje izlaže presjek svojeg dotadašnjeg rada u mediju slikarstva, reljefa i skulpture. Nakon toga okreće se istraživanju medija instalacije te još jačem konceptualnom pristupu. "Svjesna problema suvremenog svijeta, Ana Hercigonja Gutschy svojim instalacijama u nacrtima koje još nije izlagala, pokušava odgovoriti na izazove vremena i djelovati na svijest ljudi da se okrenu rješavanju globalnih problema s kojima smo svi jednako suočeni." (iz kataloga, N.Križić Vrkljan). U međuvremenu – slika i radi skulpture, koristeći se pored ostaloga i nekonvencionalnim materijalima – čime otkriva svoju sklonost eksperimentiranju - poput stiropora, žice, papier machéa, slika s obojenim aplikacijama u reljefu, koristi se tehnološkim otpadom itd.
Ponekad inspiraciju nalazi u klasičnim slikama moderne umjetnosti i stilova 20. stoljeća (Matisse, Dali, Miró ...). Slike i skulpture se često kreću oko analize volumena u prostoru, punog i praznog praćenog dinamičnim linijama, lapidarnog psihološko-karikaturalnog portretiranja ljudi ponekad s dozom neobičnih prikrivenih značenja što ju približava estetici nadrealizma i njegovih derivata. 2009. godine napušta Grupu 69 i nastavlja samostalno djelovanje. Povremeno vodi likovne radionice u osnovnoj školi u kojoj radi kao pedagog.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba: Manuela Gospočić / Ana Vinković / Sunčana Vran "Oni dolaze"

vrijeme: 21.10.2016. - 29.10.2016.20,00

mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25

Izložba Vani je unutra prva je samostalna izložba triju studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na prvi pogled, riječ je o tri različite i nespojive ideje koje su, zapravo, vrlo usko povezane. Naime, sve tri autorice koriste prostor kao glavni motiv svojih radova, u njega unoseći neočekivane elemente. Prostori postaju metafore psihičkih stanja, metafore primjenjive na svakodnevni život, a pogotovo kada se pojave nepredvidivi elementi, odnosno mali životni izazovi koji nas izvlače iz “sigurne zone”.

Mlade umjetnice Manuela Gospočić, Ana Vinković i Sunčana Vran, stvaraju specifične ambijente otkrivajući vlastiti odnos prema prostoru u kojem se (ne) nalaze. Same se ne definiraju kao konceptualne umjetnice, a na njihov rad moguće je primijeniti misao Johna Baldesarrija “da se u konceptualnoj umjetnosti ne radi samo o umjetnosti koja ima koncept, nego o preispitivanju koncepta umjetnosti”. Iako je taj umjetnički pravac teško definirati, on ipak ostavlja dovoljno prostora promatraču kako bi djelo shvatio na svoj način. Upravo su takve i njihove instalacije.

Manuela Gospočić

Manuela Gospočić stvara dojam zapuštenog prostora, koristeći organske materijale poput kore drveta. Trava, kao živi organizam, predstavlja život unesen u prividno napušten ambijent. Iako prostor djeluje neživo zbog nedostatka svjetlosti, niti nalik na paučinu, ipak je napravljen od organskih materijala koji su nekoć bili živi. Cilj autorice je stvoriti specifičan ambijent u kojem se odnos nekada živog i trenutačno živog isprepliće i stvara cjelinu. Trava daje život prostoru i u potpunom je kontrastu sa svojom okolinom. Novi život prerasta stari, ali i nastaje iz njega. Stvoren je prostor u prostoru, živo u neživome, rastuće u raspadajućem. Kada je prostor zaista napušten i što u njemu treba biti da on to ne bude?

Ana Vinković

Skupina radova Ane Vinković čini cjelinu u kojoj se susreće prošlost, odnosno kuća u kojoj je nekoć živjela, sa sadašnjošću i novim prostorom u kojem trenutno živi – nova kuća u neposrednoj blizini stare kuće i kuća u kojoj boravi tijekom studija u drugom gradu. Slika Prostor između predstavlja konfuziju zbog konstantnog putovanja iz jedne kuće u drugu, iz jednog grada u drugi. Raspršena forma oblika dočarava stanje u kojem se autorica nalazila tijekom kratkih putovanja između stare i nove kuće, nemogućnost pronalaska fokusa i okupljanja misli na jedno mjesto. Druga slika Skupljeno na hrpu nudi rješenje. Sastoji se od kadrova iz videa koji prikazuje staru kuću, osobnog dnevnika te crteža. Sve je nekoć bilo cjelina za sebe, zatim je dekonstruirano i djelomično poništeno segmentiranjem. Ponovno je konstruirano, pri čemu je izgubljeno prvotno značenje i dobivena nova svrha. Autorica se odvojila od radova koji su je vezali za stari prostor, svela ih na uređene cjeline i ostavila iza sebe konfuziju i hektičnost. Video uradak je, za razliku od slika, nastao u staroj kući. Prikazuje prozor koji je uvijek bio zatvoren dok je u kući netko živio. Sada kada tamo nitko ne živi, otvoren je. U kući se nešto događa bez obzira što u njoj nema nikoga, ona ima svoj vlastiti život. Svojim prisutstvom autorica samo pridonosi životu stare kuće. Dovodi u pitanje odnos prema prostoru; je li napušten kada u njemu nema ničega ili kada u njemu nema nikoga? U jednom trenutku stvara se nekoliko likova koji zajedno čekaju, ali ne komuniciraju. Svaki postoji u svom vremenu, ne ometajući one pored sebe. Postaje nevažno koji je od njih stigao prvi i činjenica da je to autorica. Na posljetku ona zatvara prozor, odvaja se i pušta, odlazi. Nastavlja svoj život bez stare kuće, kao što i kuća nastavlja svoj život bez nje.

Sunčana Vran

Sunčana Vran izrađuje instalaciju koja propituje kontrolu uvjeta u prostoru, ali i izvan njega. Postavlja fotelju, koja simbolizira udobnost doma i opuštenost, u uvjete kojima inače ne bi bila izložena, na kišu. Kiša kao pojava koju je apsolutno nemoguće kontrolirati, i upravo nas zato uspije omesti. S druge strane, kiša je izvor života u prirodi, u suštini je poželjna pojava, a mi je prema vlastitoj situaciji klasificiramo kao negativnu. Autorica želi izazvati onaj osjećaj nemoći u kojoj se stvari odvijaju izvan naše kontrole. Jedini način da se sakrijemo od kiše je da se nalazimo u nekom natkrivenom prostoru, ali što bi bilo kada bi kiša i tamo mogla padati? Smještanje kiše u interijer zapravo dočarava prepuštanje pojavama na koje ne možemo utjecati, opuštenost i odbacivanje želje za kontroliranjem bilo čega u životu.

Ivana Mlinarić

Izvor:  http://www.sczg.unizg.hr/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

PETAR HRANUELLI Skulpture i crteži

vrijeme: 8.12–17.12.2016.

mjesto: GALERIJA Art for All Kralja Petra 4, Beograd

PETAR HRANUELLI Skulpture i crteži

PETAR HRANUELLI, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 42 samostalnih i 84 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

Doista, koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja, Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica. Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite - pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati, tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom, stasom i dinamičkim okretom. (Nikola Albaneže)

GALERIJA Art for All

U crtežu Petar locira raspored budućih masa. Kratke, oštre strukturne crte nastale gotovo udarcem olovke po papiru režući ga, grade sjenu tamo gdje dlijetom se otkida kamen i ljudska ruka pušta prodiranje prostora. Grafičkom modelacijom u velikom kontrastu svjetla i sjene jer tamo gdje je svjetlo na papiru, gdje papir postoji sam sa sobom, a u skulpturi to je nedirnuti kamen, nameće se lik putene žene nadahnute pretpovijesnom Venerom. Zanimljivo je pratiti kroz crteže gradaciju intenziteta poteza-udarca olovke u pritisku na površinu papira i u njihovoj gustoći. Negdje su toliko tamni i snažni da probijaju obrisnu crtu. Bilo snažnim urezima grafita u papir, bilo frenetičnim, uzastopnim, jakim udarcima u kamen u vremenskom protjecanju, Petar Hranuelli kroz simbol forme, progovara o STVARANJU I POSTOJANJU, te silnoj ljudskoj želji za njegovim razumijevanjem od pretpovijesti do danas. (Snježana Kauzlarić )

  • petar-hranuelli-venera-2016-mramor-v-1
  • petar-hranuelli-zaljubljeni-2
  • petar-hranuelli-gimnasticarka-1
  • petar-hranuelli-venera2015-3
  • petar-hranuelli-boticelijeva-venera-1
  • petar-hranuelli-bik-venera-2015
  • petar-hranuelli-bik-2016-licki-kamen-12x20x8cm
  • petar-hranuelli-bik-2016-boksit-16x24x14cm
  • petar-hranuelli-andjeo-2016-mramor-18x18x8cm
  • petar-hranuelli-andjeo-7
  • petar-hranuelli-be-a-lady-2016-mramor-v
  • petar-hranuelli-bik-2016-boksit-13x25x10cm
  • petar-hranuelli-andjeo2016-bizek-36x19x18cm-1
  • petar-hranuelli-251
  • petar-hranuelli-166

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.