Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Boris Bućan "Doručak u štampariji"

vrijeme: 14.04.2016. - 29.04.2016.

mjesto: Zagreb; MSU, Avenija Dubrovnik 17

Otvorenje 14. travnja 2016. u 19 sati

Na izložbi "Povijest moderne umjetnosti od Altamire do danas" (1976) Boris Bućan objavio je rad na kojem piše: "Dozvoljavam da se moja djela reinterpretiraju u drugom vremenu ako njihov naboj oslabi." Eto četrdeset godina poslije, čini se, njihov naboj nije oslabio, ali pitanje je koliko autor ima mogućnost dopuštati ili ne dopuštati reinterpretiranje – ako ni zbog čega drugog, barem zato što njegovih djela ima diljem svijeta.

Bucan

Boris Bućan samostalno izlaže od početka 1970-ih godina i realizirao je više od stotinu samostalnih izložbi u nas i inozemstvu, a sudjelovao je i na tristotinjak skupnih izložbi. Predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1984. Na Bijenalu u São Paulu bio je 1979.i1989, a na Trijenalu u Milanu 1992. godine. Osobito uspješna na međunarodnom planu bila mu je godina 2015. kada su njegovi radovi bili izloženi u velikim svjetskim središtima. Na izložbi The World Goes Pop u čuvenoj londonskoj galeriji Tate Modern bila su čak 33 njegova rada. U Budimpešti, u Ludwig muzeju na izložbi Ludwig Goes Pop + The East Side Story zastupljen je među svjetskim velikanima pop arta. Njujorška MoMA uzela je tri njegova plakata za izložbu Making Music Modern: Design for Ear and Eye, a među njima je bila i Žar ptica, koja tako postaje kultni plakat hrvatske umjetnosti grafičkog oblikovanja. Na istome mjestu opet je prisutan na izložbi Transmissions – Art in Eastern Europe and Latin America, 1960-1980.

Radovi Borisa Bućana nalaze se u najvažnijim muzejima i galerijama diljem svijeta, primjerice, u MoMA-i, Cooper-Hewitt Museum, New York, Staatliches Museum für Angewandte Kunst, München, Deutsches Plakat Museum, Essen, The Victoria and Albert Museum, London i drugima.

Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. godine dodjeljuje Bućanu nagradu za životno djelo, a iste godine postaje član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Još tijekom studija slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Bućan djeluje u krugu umjetničkog naraštaja okupljenog oko Galerije Studentskog centra. Galerija SC-a tada je živo mjesto istraživanja novih oblika umjetničkih praksi i njihovih mogućih društvenih funkcija.

Bućan, poput mnogih iz generacije sedamdesetih godina školovanih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, istodobno djeluje i na području grafičkog oblikovanja. Ubrzo je napustio urbane intervencije kao oblik umjetničkog izričaja, ali ostao je prisutan u javnom prostoru više od dvadeset godina mijenjajući lice grada svojim plakatima.

Oduvijek kreativno nesputan, imao je sreću što je surađivao s naručiteljima koji ga nisu ograničavali, cenzurirali ili mu nametali svoja rješenja. Već je početkom sedamdesetih stekao povjerenje ključnih naručitelja: Galerije Studentskog centra, Dramskog kazališta Gavella ondašnje Galerije suvremene umjetnosti.

Rick Poynor, britanski pisac, kritičar, predavač i kustos, pomnjivo je za katalog analizirao Bućanove plakate iz tog razdoblja i reinterpretacija teško da može biti pohvalnija: "Bućanovi plakati s kraja 1960-ih i početkom 1970-ih iznenadili su me jer su se i u Europi i u Americi u to doba djela takvog tipa rijetko, ako uopće, mogla naći. Bućanovi plakati bili su iznimno originalni i upućivali na smjer izrade plakata koji nigdje drugdje nije niti približno bio istražen na tako temeljit način. Taj je prvi susret bio jedan od onih trenutaka otkrivenja koji dovode do prevrednovanja predodžbe o području koje se sve do tada činilo dobro proučenim. Neobično je što djelo tako beskompromisne inventivnosti nije bilo zapaženo u dizajnerskim krugovima engleskoga govornog područja. Drugo što valja naglasiti jest činjenica kako ta rana djela, nastala kad je Bućan bio dvadesetogodišnjak, i nakon tri desetljeća jedva da su ostarjela te su se doimala kao vrlo rana najava konceptualnih trendova koji će se u svjetskom dizajnu pojaviti tek oko 2000., stoga nakon svih ovih godina taj sud o njima još uvijek stoji."

Zbog jednog romana i jednog filma naslov ove izložbe više asocira na čežnju za glamurom, nego na buku i prljavštinu starih štamparija. Pa ipak, prije umjetničkog glamura koji je stigao mnogo godina nakon toga, Bućan je čekajući na prvi otisak plakata mnoge dane (a vjerojatno i jutra) proveo u tiskarama. Plakati bi potom slijedili svoju sudbinu završavajući na gradskim ulicama i plakatnim mjestima, da bi već nekoliko dana kasnije nestali. Tijekom godina njegovi su plakati postali svakodnevica sve dok jednog dana nisu iščezli. (R)evolucija oglašivačke industrije izmijenila je komunikacijske modele oglašivanja te su Bućanovi plakati postali dio prošlosti koja je i danas aktualna zahvaljujući muzejima.

Što otkupom, što donacijama Muzej suvremene umjetnosti danas posjeduje reprezentativnu autorsku cjelinu plakata Borisa Bućana. Ta zbirka iznimne vrijednosti tako nam je i omogućila izlaganje i istraživanje Bućanova opusa.

Osim što su njegovi plakati dio vizualne memorije mnogih generacija, važni su zbog inovacija u grafičkom dizajnu, ali i širenja pojma plakata i njegove percepcije.

Plakatni opus koji se danas nalazi u MSU-u predstavlja relevantan presjek Bućanovog stvaralaštva od samih početaka sedamdesetih godina do kraja prošloga stoljeća. Dizajnirajući plakate Boris Bućan upotrebljavao je reference iz masovne kulture, iz svakodnevnog života, kao i reference iz mnogih povijesnih umjetničkih stilova. U mediju plakata pronašao je jedinstven način preispitivanja odnosa i granica između umjetničke autonomnosti i društvenog konteksta, likovnih i dizajnerskih pravila, pokazujući dolazećim naraštajima umjetnika kako te granice valja neprestano pomicati.

Kustosica: Kristina Bonjeković Stojković

Izvor: http://www.msu.hr/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba slika Zlatan Vrkljan: Zagrebačka škola

vrijeme: 13.04.2016. - 18.05.2016.19,00

mjesto: Karlovac; Galerija Vjekoslav Karas, Ljudevita Šestića 3

pozivnica

U srijedu, 13. 4. 2016. godine u 19.00 sati u Galeriji „Vjekoslav Karas“ u Karlovcu otvara se izložba slika Zlatan Vrkljan: Zagrebačka škola. Na otvorenju izložbe će govoriti akademik Tonko Maroević.

Akademik Zlatan Vrkljan (1955., Zagreb) jedan je od naših najuvaženijih slikara. Diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Šime Perića na ALU u Zagrebu, nakon čega je suradnik majstorske radionice profesora Ljube Ivančića i Nikole Reisera te nastavnik na ALU u Zagrebu. Značajan trag ostavio je kao inicijator i voditelj zagrebačke galerije Arteria od 1994. do 1999. godine. Predstavljao je Hrvatsku na 48. Venecijanskom bijenalu (1999.), godine 2007. nagrađen je državnom „Nagradom Vladimir Nazor“.

Zlatan Vrkljan je opus izgradio je promišljanjem i preispitivanjem umjetničkog (slikarskog) djelovanja i njegovog smisla. Poticaj za ciklus Zagrebačka škola pronašao je u hrvatskoj slikarskoj tradiciji čiji su odjeci na razne načine prisutni i danas u poučavanju na ALU Zagrebu. Tonsko slikanje akcentuirano plemenitim kolorističkim akcentima, slikarska je metoda „zagrebačke škole“, tj. slikara stasalih između dva rata (Gabrijel Stupica). Najnoviji ciklus slika Zlatana Vrkljana svjesno je istraživanje vitalnosti ove klasične slikarske metode i načina slikarskog razmišljanja ali i njezino sažimanje te afirmacija u figurativnim temama (pejzaž, mrtva priroda, animalizam, autoportet, portret, grupni portret) na manjim (štafelajnim) i velikim (zidnim) formatima prilagođenima prijevozu i izlaganju, ali i u apstrakciji.

Dvojezični katalog izložbe sadrži reprodukcije izloženih djela i uvodne eseje akademika Tonka Maroevića i Antonije Škrtić, a zajedno s ostalim publikacijama uz izložbu oblikovao ga je akademski slikar Robert Šimrak.

Prigodom otvorenja izložbe biti će promoviran i autorski plakat izložbe s numeracijom i potpisom autora, kojim će Gradski muzej Karlovac, ljubaznošću Zlatana Vrkljana upotpuniti ponudu muzejske trgovine.

Izložba ostaje otvorena do 18. svibnja 2016. godine.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Marija Bertić-Štefanac - Izložba akvarela " Baština koja nestaje"

mbs

Biografija Marija Bertić-Štefanac

Marija Bertić-Štefanac rođena je i odrasla u Vinkovcima, gdje prvu poduku o slikarstvu dobiva u Gimnaziji u likovnoj grupi akademskog slikara Božidara Kopića.

Nakon završene gimnazije diplomirala je u Zagrebu i stekla zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture, danas umirovljenica, živi i stvara u Jaskanskom kraju u kojem nalazi bezbroj prekrasnih motiva za svoje slike.

Slikanjem se bavi od srednjoškolskih dana, a intenzivnije posljednjih tridesetak godina. Izlaže od 1993., članica je Udruge željezničara slikara Plavo svjetlo Zagreb i Likovnog društva “Ljubo Babić” u Jastrebarskom.

Samostalno je izlagala 17 puta i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionica je na više od stotinjak likovnih kolonija i donatorica brojnih humanitarnih akcija diljem Hrvatske.

„Ovu izložbu posvećujem mom suprugu i najboljem prijatelju, Željku! Tvoja Marija.”

pozivnica

Baština koja nestaje

Ljepota krajolika u kojemu živi i ruralne arhitekture koja je u tom krajoliku dominirala ali nažalost danas nestaje nagrižena godinama, klimatskim nedaćama a ponajviše gubitkom žitelja koji su toj ruralnoj arhitekuti davali svoj pečat stilom i načinom ruralnog života. Upravo su to motivi ove izložbe pod nazivom “Baština koja nestaje”.

Marija Bertić-Štefanac slikarica je koja zna gledati i uočavati, prepoznati sklad prostora, teme i senzibiliteta. Njezini izleti, likovne kolonije, česti boravci u ambijentima kojima odiše povijest i starina u mnogim detaljima a ovoga puta to je arhitektura seoskih dvorišta i drvenih hiža, daju Mariji prigodu da viđeno kistom prenese na papir, upravo tehnikom po kojoj je prepoznatljiva, akvarelom.

Svaki krajolik pa tako i njegova ahitektura – hiže, kleti i dr., nosi svoje posebnosti kroz karakter oblika. Te posebnosti Marija svojim prepoznatljivim rukopisom i likovnom izražajnosti otima od gubitka i kistom ih bilježi za sve buduće naraštaje kao da nam želi reći “pogledajte to je baština koja nestaje”.

Zajednička crta svih radova je realističan prikaz motiva koji kroz prozračnost tehike avarela uravnotežuje ukupni odnos dojma i detalja. Tako nastaju mnogi karakteristični kadrovi arhitekture u krajoliku oteti vremenu jer su zabilježeni.

Umjetnost je ovoga puta Marija stavila u službu zaustavljanja od zaborava. Na taj način nastao je ciklus radova “Baština koja nestaje”. Mogučnošću da svoje radove izloži u Gradskom Muzeju Jastrebarsko, Marija Bertić-Štefanec svrstala se u slikare koji kistom otimaju povijest, a gledatelje senzibiliziraju svojim zanosom za baštinu koja nestaje.

Tanja Horvat

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.