Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Pavao Toth - Izložba fotografija "Iran – Persia - ljudi"

iran_perzija

U Iran sam otišao slučajno, pridruživši se grupi putnika u kojoj je svatko imao neki svoj cilj. Moj je bio da doživim zemlju o kojoj se malo zna i o kojoj postoje mnoge predrasude. Drevna Perzija je bila kolijevka brojnih civilizacija i mjesto gdje su se kasnije naselili različiti narodi, a svaki od njih je utisnuo svoj pečat u uglavnom škrto iransko pustinjsko tlo.

pavao toth

Tako je nastala i ova izložba, čiji je radni naslov „obični ljudi Irana“, a prenosi nam svakodnevicu jedne, nama fizički i mentalno udaljene zemlje. Ljudi su ono najvrijednije u svakoj zemlji, zbog njih države i postoje i to kao da je zaboravljeno u današnjem kaotičnom svijetu. Mali čovjek u svakoj zemlji je isti – nastoji živjeti život dostojan čovjeka i tek kada upoznamo te nama daleke pojedince, shvatimo da oni žive iste živote kao i mi, neki lakše, a neki teže.

Iran sam prešao javnim prijevozom i pješice. Uvijek sam bio okružen domaćim ljudima, koji su ljubazni i komunikativni. Bilo je veliko zadovoljstvo upoznati ih i fotografirati, a oni su spremno pozirali. Iran je deklarativno islamska republika. U njoj su zakonom propisani način odijevanja i ponašanja ljudi na javnim mjestima. Ovisno od mjesta do mjesta, taj se zakon provodi više ili manje restriktivno, a vrijedi i za posjetioce iz drugih zemalja.

Fotografski put me je proveo kroz Teheran, Shiraz, Isfahan i Persepolis. To su drevni Perzijski gradovi smješteni u iranskoj pustinji prepuni zanimljivih arheoloških i suvremenih islamskih lokaliteta vrijednih posjete. Izdvojio bih Isfahan zbog velikog broja mladih ljudi – studenata – koji rado pričaju engleski, a razgovor s njima upotpunjuje sliku Irana. Isfahan ima i drugi po veličini najveći trg na svijetu – Meydan Naghshe Jahan (nakon kineskog Tien an Men-a). Jedan cijeli dan, od svitanja do sumraka sam proveo na trgu, puštajući da Iran prolazi pored mene, fotografirajući ljude i arhitekturu i vodeći duge razgovore s mladim i starijim Irancima, pa i sa djevojkama koje su uvijek u društvu prilazile i prve započinjale razgovor – što je jedno od pravila ponašanja u ovoj osebujnoj državi.

Na jugu pored Hormoza, posjetio sam Minab, malo mjesto između oceana i pustinje, poznato po svojem Panjshambe bazaru. Sajam se održava četvrtkom, a poseban je po tome što su žene odjevene u šarenu odjeću, a lice pokrivaju jedinstvenim maskama u veselim bojama, ostavljajući vidljive jedino oči. S obzirom da nitko ne govori nijedan strani jezik, osim lokalnog Farsi dijalekta, potrebno je ostvariti kontakt pogledom, prijateljskom gestom ili jednostavno nešto kupiti. Čim se uspostavi komunikacija, lakše je napraviti snimak koji neće izazvati negativnu reakciju.

Iran je raj za fotografe. To je zemlja neizrecivih tehnoloških i prirodnih kontrasta. Način odijevanja i život ljudi se razlikuje kako se mijenja i prirodni okoliš, a uglavnom je vrlo različit od naše "zapadne civilizacije".

http://pavtoth.wix.com/pavaototh

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Katarina Vojković-''TORMENTUM''

Kratak opis izložbe.

Izlažu majka i kći. Katarina Parađ-Vojković i Katarina Vojković. KPV je veteran naivne umjetnosti, a Vojković akademski umjetnik. Kako je sma pojam tih dviju umjetnosti na jednom mjestu teško zamisliv tako je i tematika kojom se ova izložba bavi. Kršćanstvo i Zidovstvo. Kipovi KPV predstavljaju Isusovu muku dok slike Katarine Vojković žrtve pale u Holocaustu. Te dvije vjere kroz stolješa idu jedna protiv druge želeći se izboriti za prvo mjesto i nadvladati onu drugu. Naša želja je bila prikazati kako su svi ljudi, i svi smo jednaki te bol osjećamo na isti način bez obzira u kojeg Boga vjerujemo

KATARINA VOJKOVIĆ

Rođena 10.07. 1986 u Zagrebu. Sa 7 godina upisuje osnovnu školu u Šćitarjevu, točnije 1993.godine. Sudjeluje u nekoliko županijskih i državnih natjecanja u slikanju i crtanju.

2001. upisuje školu Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, te 2004. Osvaja 2. Mjesto na državnom natjecanju u slikanju figure u Osijeku.

2007. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsijek. Gdje završava preddiplomski studij likovne kulture u proljeće 2011.godine. Na jesen 2011. upisuje diplomski studij likovne kulture, koji završava u klasi Daniela Kovača u jesen 2014. godine.

U zimi 2015. god. pohađa tečaj nordijske umjetnosti u Oslu na Likovnoj akademiji Oslo.

U zimi 2016. sudjeluje u restauraciji crkve u Luksembourgu u gradu Niederfeulen-u.

Imala je 6 samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi, te sudjeluje na likovnim kolonijama od kojih je istaknutija ZILIK.

KATARINA PARAĐ VOJKOVIĆ:

Katarina Parađ-Vojković je rođena 28. ožujka 1950. godine u Zagrađu kraj Pleternice.

Ekonomsku školu završila je u Zagrebu. Kiparstvom se bavi od najranijih dječjih dana, a 1965. godine dolazi u Šćitarjevo,u radionicu Stjepan i Milana Kičina gdje započinje njen intezivan stvaralački rad i ostvarenje dječjih snova.

Od 1968. godine članica je DNLUH-a, a od 1972. godine članica je ULUPUH-a, Sekcija za drvo,metale i plemenite kovine, LIKUM-a i ZUH-a. Izlagala je na preko sto samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Osam skulptura kiparice K.P.V. nalazi se na javnim prostorima, na brojnim likovnim kolonijama osvojila je oko četrdesetak diploma i priznanja te je jedan od osnivaća zimske likovne kolonije ZILIK-a u Karlovcu.. Prestižnu nagradu zlatnu paletu dobila je za osobne zasluge za umjetničko djelo u predstavljanje izvorne umjetnosti u hrv i u svijetu.

Živi i radi u Obrezini kraj Velike Gorice. 2008.godine grad Velika Gorica izdaje monografiju Katarine Parađ-Vojković za koju piše likovni kritičar Stanko Špoljarić.

Mnogi su pisali kritiku za kiparicu Katarinu od kojih su neki: Igor Maerović, Radovan Vuković, Mirko Sviben, Elena Cvetkova, Vladimir Maleković čije se kritike nalaze u spomeutoj monografiji. Imala preko 200 izložbi kod nas i u svijetu.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba-Željko Novaković

1. april svaki dan

O autoru:

Željko Novaković fotografijom se bavi od rane mladosti, a sada mu kao umirovljeniku fotografija nije samo hobi i ljubav, nego i terapija.

Od fotografskih mu je tema najdraža ulična fotografija te fotografiranje ljudi u životnom okruženju. Član je zagrebačkih fotoklubova - Fotokluba Zagreb, Cro Art Photo cluba i Fotogarda, preko kojih sa svojim radovima sudjeluje na raznim natječajima u zemlji i inozemstvu. Radovi su mu primljeni na 32. i 33. Zagreb salon. Izlaže samostalno i zajedno s prijateljima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ovo mu je 4. samostalna izložba.

Novakovic

Svaki dan isti kao Prvi april

Poznata američka spisateljica Susan Sontag svojevremeno je ustvrdila da fotografija ima određenu korelaciju s voajerizmom. Tu tvrdnju potvrđuje i najnovija Novakovićeva autorska izložba koju priređuje u povodu 1. travnja, Svjetskog dana šale. Željko Novaković je autentičan i uvijek zanimljiv fotograf zagrebačke svakodnevice, koji se po Bressonovim načelima svakodnevno kreće ulicama, trgovima, parkovima svoga grada, kako bi snimio posebne i neobične trenutke stvarnosti.

Iako se u svom fotografskom postupku i pristupu u velikoj mjeri pridržava Bressonovog načela odlučujućeg trenutka i poetizacije svakodnevne realnosti, Novaković pokazuje i zavidan afinitet prema prizorima s metaforičkim značenjima. Iako se mogu vidjeti i fotografije takvog sadržaja, kao što je fotografija koju je autor posebno istaknuo na plakatu, na izložbi 1. april svaki dan većinom prevladavaju fotografije koje su najbliže autorovoj životnoj filozofiji. Njegov je fotografski pristup na prvi pogled jednostavan, ali ipak poseban, a posebnost se ogleda u normalnom fotografskom pogledu, pogledu bez iskrivljavanja ili uljepšavanja stvarnosti. On vreba svaki trenutak lišen prolaznosti, trenutak koji u pravo vrijeme prevodi u svoj već prepoznatljiv vizualni jezik. Novaković promatra stvarnost oko sebe onakvu kakva jest, a takvu je malo ljudi vidi. Pritom uvijek ostaje vjeran temi, koju pronalazi i istražuje, komponira, uobličava i bilježi svojim fotoaparatom, te stvara fotografije pune humora, odnosno fotografije sa šaljivim, često i s ironičnim sadržajem, čija se umjetnička snaga ogleda više na informativnoj nego na emotivnoj razini.

Fotografije autorove izložbe 1. april svaki dan ne mogu se promatrati kao hrpa informacija o stvaranosti, prizoru, motivu, predmetu, svijetu oko sebe. One nisu same sebi svrha. Novakovićeva stvarnost ne traži objašnjenja, ona je unutarnja, osjeća se i doživljava pomnim gledanjem i iščitavanjem njegovih fotografija kojima preobražava životnu stvarnost u poseban vizualan ugođaj s višeslojnim značenjima.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.