Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Samostalna izložba Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković

vrijeme: 18.11. - 17.12. 2016.

mjesto: Galerija Galženica, Velika Gorica

Samostalna izložba Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković

Otvorenje izložbe: Galerija Galženica, 18.11. u 19 sati

Samostalnom izložbom Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković završavamo program kojim smo ove godine predstavili mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. O slikarstvu Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković, ovoga puta pišu povjesničarke umjetnosti Rozana Vojvoda i Petra Petrušić.

Stvaranje i rastvaranje, konstrukcija i dekonstrukcija, nastajanje i nestajanje; sve su to parovi suprotnosti koji se mogu aplicirati na radove Aleksandra Bezinovića nastale u protekle dvije godine. Postupcima koji uključuju paljenje, struganje, obilno korištenje vezivnih sredstava, pa čak i namjerno izazvanu koroziju metalnih ploča, autor dodatno naglašava poljuljane odnose između podloge, figurativnog motiva, riječi i boje. Rekonstrukcija kao misao vodilja ove izložbe, postaje primjenjiv i istodobno relativan stvaralački princip - sve se na neki način može rekonstruirati u sprezi tehnologije i stvaralačkog principa; palma pa čak i ljudsko tijelo.
(Rozana Vojvoda)

Kreativna biografija Katarine Vojković obilježena je nekonvencionalnim izborom motiva i materijala. To djelovanje u oprečnostima djelomično je odraz odrastanja s majkom naivnom kiparicom i kasnijim zanimanjem za mehanizme nanošenja boli kojima je likovni oblik Katarina podarila u okviru umjetnosti BDSM-a. Jedna od zajedničkih karakteristika seksualnosti i umjetnosti je nekonvencionalnost. Umjetnik ne odabire laskati komforu publike. Tijelo i sve što radimo sa njim unutar privatnih prostorija je intimno područje. Kako i sama kaže, njezini prvi radovi bili su odraz bunta i neprihvaćenosti. Radovi koje danas gledamo pripadaju umjetnosti fetiša u kojima izlaže vlastitu intimu te tako ispituje granice užitka, boli i međusobnog ljudskog povjerenja.
(Petra Petrušić)

Aleksandar Bezinović rođen je 16.5. 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna. 1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomira u klasi prof. Zlatka Kesera. Od 1998. do 2007. radi kao suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu drvene polikromirane skulpture. Surađuje na filmskim i kazališnim projektima kao slikar scenografije. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, Dubaiju, SAD. Živi i radi u Zagrebu. Član je HZSU.

Katarina Vojković je rođena 10.07. 1986 u Zagrebu. 2001. upisuje srednju školu Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 2007. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 2014. diplomirala u klasi Danijela Kovača. Tijekom zime 2015. god. pohađa tečaj nordijske umjetnosti na Likovnoj akademiji u Oslu (Norveška). „Ilustrirala je knjigu ''Lajkavica'', a izlagala je na 9 samostalnih i 20 skupnih izložaba. Članica je HDLU-a od 2016.

Izložba je ostvarena sredstvima Grada Velike Gorice.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje"

vrijeme: 22. studenog 2016. u 19h

mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb

Ivan Listeš je do sada svoj slikarski opus većinom izlagao u Splitu i okolici, dok je u Zagrebu sudjelovao na nekoliko grupnih projekata. Ovo je njegova prva samostalna izložba u Zagrebu na kojoj će se predstaviti svojim recentnim djelima iz slikarskog opusa.

Samostalna izložba Ivana Listeša

Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

Smiraj… zvuk mora…. tišina koja govori tisuću riječi. Svijet koji se izvana čini toliko savršenim da niti ne naslućujemo što se događa unutar njega.

Lebdeće brodice, autohtone životinje, plodna polja i ribari čine unutarnji svijet akademskog slikara Ivana Listeša. Tradicija, običaji i način života u Dalmaciji utemeljen na blagodatima prirode polako nestaje i pada u zaborav. Transformiran u daleko sjećanje taj idilični svijet mora i plodnih polja obasjanih suncem povremeno navire iz podsvijesti unoseći nemir i sjetu u naš svakodnevni život.

Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

Poentilističkim načinom gradnje snažno dinamiziranih kolorističkih površina, te pastuoznim nanosima boje Ivan Listeš stvara nadrealnu sliku realnog svijeta. Brodovi koji ne plove, već lebde, plodna polja predočena kao svjetovi za sebe i tovari u žarko crvenoj nijansi čine sastavne dijelove svemira ispunjenog otocima. Dalmacija prije modernizacije, kapitalizacije i agresivne turističke devastacije čini se kao dalek i nedokučiv svijet… Svijet za kojeg smo svjesni da je nekada postojao, ali danas je nejasan i suviše dalek da bismo ga prizvali u jasno sjećanje.

Rad Blagoslov prikaz je nekadašnjeg načina života kad su muškarci ribareći privređivali za obitelj, dok su ih supruge dočekivale ispred prepoznatljivih kamenih kuća sa škurama na prozorima, a dalmatinski psi lunjali mjestom. Naziv djela, kao i sam sadržaj, iskaz je zahvalnosti na iskonskim vrijednostima koje u pojedinca utkiva rodno mjesto, zavičaj i sigurnost odrastanja pod okriljem obitelji, a koje danas vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.

Djelo Gornje i Donje selo ikoničnim prikazima arhetipskih vrijednosti nastavlja interpretaciju identiteta u nestajanju. Muškarci odjeveni u narodnu nošnju s tradicionalnim glazbalima stoje na plodnoj zemlji kojom jure tovari i iz koje isijavaju snažne zrake sunca aludirajući na neophodnu sunčevu energiju bez koje nema života. Jedrilice i barke lebde u zrakopraznom prostoru dok se na udaljenoj planeti nazire klapa. Dalmatinska inačica antičkog motiva arkadijske idile tumači istinu o realnom stanju današnjice kada autohtono stanovništvo napušta otoke, što rezultira neobrađenom zemljom kojom lutaju divlje životinje, a tovari na čijim je leđima izgrađena gotovo cijela Dalmacija postaju rijedak prizor.

Tišina

Ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, te mogućeg i željenog doveden je do krajnjih granica u radu Naopako. Plavičaste brodice lebde na krvavo crvenoj materičnoj pozadini približavajući se otoku posve iskrivljenih proporcija i perspektive. No, unatoč svim tim nelogičnostima promatrač i dalje s lakoćom prati zbivanja na slici.

Učestali Listešov motiv, uz plutajuće brodice, zemaljska je kugla koja preuzima ulogu simbola pojedinog otoka. Na slici Napušteni planet površinu planeta ispunjavaju polja sa suhozidom koja se u obrnutoj perspektivi protežu duž gornjeg dijela slike, dok su brodice tek minorno naznačene u podnožju slike. Autor ističe motiv plodne autohtone zemlje stavljajući je u poziciju sunca koje svojom energijom napaja cijeli svijet, ukazujući pritom na ljudsko zanemarivanje i nepoštivanje blagodati Majke Prirode.

Iako i u radu Priprema za bijeg brodice lebde, po prvi put je prisutna linearna perspektiva i konkretno tlo pod nogama. Toplina zemljanih tonova i ribe koje plivaju oko napuštene barke daju naslutiti kako je riječ o metaforički potopljenoj crkvi koju pronalazimo na dnu mora poput olupine starog broda obrasle morskim travama. Snažno je prisutna simbolika napuštanja starog i vrijednog zbog novonametnutih poriva i načela suvremenog društva uslijed čega nismo ni svjesni što ostavljamo za sobom. Intrigantan je i rad Prolaz čija arhitektura nalikuje na spoj arhetipskih oblika babilonske kule ili zigurata i pročelja suvremenih nebodera, dok simboličan prolaz kroz njih možemo dvojako shvatiti: poput ljuštura drevne prošlosti ili pak prolaznosti i potrošnosti suvremenog doba.

Ciklus recentnih radova Ivana Listeša ponajbolje objedinjuje rad Tišina, ujedno odabran i za naslovnicu kataloga. Usidrene brodice ukazuju na trenutak mira i tišine gdje duboko modro plavetnilo osigurava osjećaj spokoja. Izoliranost od vanjskog užurbanog i glasnog svijeta dopušta pojedincu da zastane na tren i suoči se sa samim sobom, sa svojim životom, sa svojom prošlošću, sadašnjim trenutkom, te odluči o koracima koji će definirati njegovu budućnost. Zaron ispod mora omogućuje nam susret s našim brodicama koje lebde u našem svemiru i ukazuju na naše, ponekad duboko zakopane i zaboravljene, ali i dalje prisutne vrijednosti u životu.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Mladen Juričić "KARIBI"

vrijeme: 18.11.2016. u 19 sati

mjesto: Caffe bar LP, Račkoga 11, Zagreb

Izložba Mladen Juričić

Mnogo je razloga zbog kojih je važno i lijepo putovati. Osim što se na taj način može proširiti vlastite horizonte, vidjeti mnogo različitih zemalja i upoznati kulture različite od naše, putovanje nam pruža mogućnost usporedbe sa zemljom i kulturom iz koje potječemo, te nove spoznaje o mjestu sa kojega smo na putovanje krenuli. Čovjek ne može ostati isti nakon što je vidio i upoznao i drugu stranu svijeta. Nadalje, svako putovanje pruža čovjeku promjenu koja njegovu iskonski tragateljskom i pustolovnom duhu daje snagu i nadahnuće za daljnji život. Iskusiti svakodnevicu različitih kultura, biti u situacijama koje nam nisu poznate, živjeti avanturu, to je ono što čovjeka - putnika čini vječno mladim. Radoznalost, začuđenost i oduševljenje, pozitivne su emocije koje živi svaki putnik.

Mladen Juričić mi je jednom rekao da se mora putovati. I to je sve! Pokušavam njegovu potrebu protumačiti na ranije opisan način. Istovremeno, danas, na neki način, svako putovanje postaje i strategija za sakupljanje novih fotografija. Izbor fotografija sa Kariba, međutim, prikazuje tu destinaciju na način na koji većinom nije prikazana u medijima, te autor daleko od glamura mondenih ljetovališta ulazi u intimu života običnih ljudi, koji, unatoč skromnim životnim uvjetima, pokazuju životnu radost i prijateljsku naklonost. Pristupačni u komunikaciji, pružaju fotorafu mogućnost bilježenja crtica iz njihove svakodnevice, što on koristi kao polazište za svoje fotografije, no nastoji uloviti tanane tragove suptilnih emocija koje razotkrivaju život bolje no zemljopisne odrednice. Na periferiji glamura postoji još nešto, ono nepoznato, ono što treba istražiti…

Kao što je jednom ustrvrdio T.S. Eliot, putnik nikada neće prestati istraživati, a kraj njegovih putovanja biti će dolazak na mjesto sa kojega je krenuo…i tako u nedogled!

Autoru želimo još mnogo lijepih putovanja!

Vesna Špoljar, prof.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.