Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Uokvirivanje prirode / Ozren Kecerin i Vladimir Novak

vrijeme: 11.03.2016. - 19.03.2016.20,00

mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25

UOKVIRIVANJE PRIRODE

U radu Uokvirivanje prirode fokus je na djelima koja iskazuju brigu za svoj postav i prisutnost koja u svojoj konceptualizaciji zahtijeva primisao prirode. Djela nam u prirodnim, propadljivim materijalima (ili prezentacije propadljivosti u materijalu koju s djelima veže izvjesna sirovost) bivaju reprezentirana kao poziv u misao. Ne radi se o pukom uokvirivanju kao procesu postava unutar galerije, nego o uokvirivanju kao osvjetljavanju mogućnosti zamišljanja na mjestu prezentacije, pokušaju izvođenja iz mjesta kako bi se istom pogledu ponudilo novo svjetlo (novi svijet) gledanja. Uokvirujući dio prirode u oblik izraza djela mi smo pozvani da je zamišljamo, podarujući djelima tako mjesto nove živosti.

Priroda

Kecerinov rad očituje vezu s prirodnim na neposredan način, oblikovanjem onog danog u formu koja umjetniku odgovara na način koji nije potrebno eksplicirati da bi postigao sviđanje. Ispreplitanje, konstruiranje, procesualnost tri su autentična polazišta rada s prirodnim, njegovim uokvirivanjem, jer se prirodnost i njen izostanak ponavljaju i prezentiraju kao nepomirljivo supostojanje. Drvo i ilovača kao gradivni elementi prozivaju umjetnost u njenoj umjetnosti, a takvo postavljanje zaziva i heideggerijansko pitanje o bitku i njegovoj kući. Materijali, ovdje, u sebe zovu elementarne oblike omogućavanja života - toplinu, svjetlo, vlagu..., što je jasno, jer ih ovi zaista i omogućuju, te podaruju time našim osjetilima snagu ozbiljenja kroz uvid u tu banalnu korijenitost građenja.

Novakova djela dostižu jednaku poetičnost opisivanja u konceptualnom obliku promišljanja i premišljanja. Pokazuje se kod njega, naime, snažan ideologem koji u djelima očituje okupaciju organičkim, izvođenjem formi koje se zamišljaju u magnitudi dostojnoj prirodnom, nesrazmjernom i prozivajućem. Radi se ili o formama organičkog posvećenja kroz minimalne strukture koje momentalno prozivaju osjećaj prostora ili, s druge strane, o odlijevu i evokaciji formi u izdržljivijim materijalima, a kako bi se prizvao maksimalan osjećaj teksture kao znaka. Organičnost koju prožima ekspozicija strukture ističe se kao bitna točka autorskog interveniranja u prirodno. Ono nije tu zbog umjetničke težnje nego radi potrage za autentičnim. Ta je potraga, dakako, spletena u sadašnji trenutak, bez obzira promišljamo li je kao dar (prezent) samog djela ili kao proizvod; strukturu trske ili betonski preslik njene teksture jasno očituju eksperiment – a eksperiment kao i ekspozicija momenti su izmještanja koji uokviruju potragu.

Ovi radovi manifestiraju korjenitu volju da odsijecanjem doista zaključe djelo i prepuste ga suživotu sa životom samim. U samom prostoru i njegovu konceptualnom identitetu ovaj postav govori o jednakomjernosti razdvajanja i spajanja, o fugi kao pojmu harmonije čiji je sadržaj ispunjen prirodom. To suglasje priziva, dakle, sklad – a čija je etimološka sklonost posve jasna - kao spajanjem klada koje se oglasuje u skladanju, odnosno u kompoziciji toga samog čina. Ispitivanje mogućnosti prirode postavljeno je kao moć njene imaginativne snage, apeliranja na osjećaje kao pročišćeno estetičko razmatranje – umjetnosti kao prirode podarene sadašnjem trenutku.

Teško je, dakle, u pogledu ovdje izloženih djela pristupati opisu bez da se okoristimo terminima koji bi samoj recepciji mogli isuviše štetiti – i to na razini pojmova, kao najčešćem momentu umjetničkih diskrepancija. Težina naše svakodnevice obogaćena je opterećenjem pojmova koji isuviše lako postaju ispražnjeni i banalni. Stoga prirodno ili priroda na pojmovnoj razini promašuje bogatstvo njena konkretna i spekulativna sadržaja tek u puku apstrakciju koja se može nadjenuti bilo čemu ili kome. U potrazi za sadržajem pojma operiramo čistom ljepotom jezika, uopćeno: vrstom izraza. Kecerin i Novak daju sadržaj pojmu, otkrivaju transgresivnu snagu povratka. Taj povratak sam je u sebi sublimacija umjetničkih principa u potrazi za novim, a što tek imaju za izraditi, odnosno izraziti.
Dario Vuger

Izvor: http://www.sczg.unizg.hr/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba fotografija 'Voda 2016'

vrijeme: 10.03.2016. - 22.03.2016.19,00

mjesto: Zagreb; Studio Moderne galerije Josip Račić, Margaretska 3

Kapljice

Moderna galerija i ULUPUH-ova Sekcija za fotografiju pozivaju na otvorenje izložbe fotografija 'Voda 2016', u četvrtak, 10. ožujka, u 19 sati, u Studiju Moderne galerije Josip Račić. Izložba se može pogledati do 22. ožujka.

Voda je jedna od najvažnijih “tvari” našeg života te se već od najranijeg djetinjstva upoznajemo s njenim raznim osobinama, vrlinama, manama, mogućnostima… Članovi Sekcije za fotografiju Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) već četvrtu godinu zaredom fotografijom prikazuju svoje viđenje vode – neki to vide crnobijelo, drugi u boji; neki prikazuju realan svijet, dok drugi virtualno izrade svoju sliku vode; neki snimaju fotoaparatom i filmom, neki digitalnim fotoaparatom dok neki “snimaju” i bez fotoaparata; jedni prikazuju lijepe i vedre prizore dok nas drugi rastuže teškim ili čak tragičnim posljedicama snage vode; prikazuju nam vodu u kapljicama, u mlazovima, kao smrznute kristale ili led; pada nam na glavu kao kiša ili snijeg; prikazuju nam vodu u rijeci, jezeru, u moru ili oceanu, čak i u boci… Nismo još ni počeli nabrajati što sve fotografi snime u ili na vodi – čamce, brodove, gradove, portrete dragih osoba, aktove, podvodni svijet, oluje, poplave… Zanimljivo je i koliko nas neke riječi odmah asociraju na vodu: obala, plaža, riba, brod, mol, svjetionik, val, slap, fontana te mnogo drugih.

Na ovogodišnjoj izložbi VODA 2016 fotografi ULUPUH-a (38), inspirirani nekim novim detaljem ili osobinom vode, prikazuju nam uvijek nove slike te životne tvari. Luka Mjeda, Predsjednik Sekcije za fotografiju ULUPUH-a

Izlažu: Janko Belaj, Mara Bratoš, Marko Čolić, Saša Ćetković, Tomislav Dolenec, Marin Dražančić, Hrvoje Grgić, Denis Gržetić, Damir Hoyka, Ante Jaša, Ivica Kiš, Damir Klaić, Saša Kosanović, Anto Magzan, Tomislav Marić, Robert Matić, Alan Matuka, Ratko Mavar, Luka Mjeda, Karmen Orlić, Zaneto Paulin, Slavka Pavić, Mario Periša, Tomislav Rastić, Nenad Reberšak, Hrvoje Serdar, Višnja Serdar, Maja Strgar Kurečić, Siniša Sunara, Igor Šeler, Vladimir Šimunić, Robert Šipek, Dragutin Škreblin, Nikola Šolić, Zvonimir Tanocki, Siniša Uštulica, Zdravko Vukelić, Zvonimir Zagoda.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ljerka Simčić-Ritam galaktike

vrijeme: 09.03.2016. - 27.03.2016.19,00

mjesto: Samobor; Mala dvorana Galerije Prica, Trg Matice hrvatske 6

Ljerka

Slikarski opus Ljerke Simčić u novom ciklusu Ritam galaktike ugodno će iznenaditi posjetitelje u novootvorenoj izložbi galerije Prica. Naime, moglo bi se sa sigurnošću primijetiti kako ova izložba uvlači promatrača u dinamični ritam slikarevog svijeta galaktičkog prostora a promatrači ne postaju samo promatrači već dio slika koje prelaze rubove i u čijem prostoru smo i mi. Zato citat velikog Marcela Prousta stoji kao poticaj ovoj izložbi.

„Zahvaljujući umjetnosti, umjesto da vidimo jedan jedini svijet, ovaj naš, mi vidimo kako se on umnožava, pa koliko ima originalnih umjetnika , toliko nam svjetova stoji na raspolaganju… Ona jedina izražava za druge i pokazuje nama samima naš vlastiti život.“ Marcel Proust

Slikarica Ljerka Simčić pristupa podlozi slike s izraženom bogatom energijom koju iščitavamo njezinim silovitim potezima, slobodnim i pravilnim oblicima a posebno bogatim jarkim koloritom. U njezinim slikama možemo pratiti ciklus, suživot i vrijeme u galaktici. Od velikog „Big Banga“ nastaje neobuzdan, spontan kovitlac gestikulirajućih tragova ritma organičkih čestica. Tako nastaju poliperspektivne dinamično vizualno pokrenute, ponekad slobodne a ponekad dijagonalne i piramidalne kompozicije naglašene dominantom u slici. Dodatak tomu je instalacija ritmičkog pulsa kojom umjetnica nastavlja suživot galaktike.

Ova izložba ukazuje prvenstveno ono što bi smo potvrdili riječima velikog Paul Kleea „Umjetnost ne oponaša vidljiv svijet, ona omogućuje njegovo postojanje, nevidljivo postaje vidljivo“. Temperament slikarice Ljerke Simčić ostavlja ritmički trag a trag postaje sadržaj –djelo. Gestikulne aktivnosti slikarice izmiču razumskoj kontroli te tako nestaje figurativno ali ostaje organsko. Tome pridodaje važnost što je slikarica iz neposrednog okruženja uzela predmete i ostavila njihov nepredvidiv trag u slikama. Ritmički raster točaka i crta pravilnih oblika, izmjenjivanje spektra boja ekspresivno, neobuzdano spontano i ponekad promišljeno, potezi kojima autorica uspostavlja intrigantan dijalog s podlogom a likovno izražava događaj.

Slike su to pune metaforike i osobnog značenja, što je izuzetno za slikarevu bit jer umjetničko djelo je kutak stvarnosti viđen očima jednog temperamenta. Za slikaricu ovaj opus je sasvim intimistična likovna priča i dnevnik nizanja misli, stavova i raspoloženja, nikad dovoljno istraženog beskonačnog prostora gdje iščitavamo njezino energično istraživanje ritmom boja i ploha koje traje i ne prestaje. Toliko su njezina djela za nas i radosna, vitalistička produžena ticala umjetničke psihe, njezin pogled na razlog ljudskog postojanja u vječno inspirativnom kozmosu. Iščitavajmo djela Ljerke Simčić koja traju, sudjelujmo u ritmu galaktike koju sačinjavamo.

Slaven Jurić, mag.educ.art

Ljerka Simčić rođena je u Samoboru. Od 1992.godine polazi tri godine slikarske radionice u POU Zagreb ( nekadašnji M. Pijade,gdje usavršava različite slikarske tehnike. Nastavlja slikati u Likovnoj Udruzi "Hobby art" od njezinog osnutka 2002. godine, te sa svojom Udrugom izlaže na mnogobrojnim skupnim izložbama u Samoboru i Zagrebu. Sada je predsjednica likovne udruge "Hobby art" treći mandat.
Ovo je njezina prva samostalna izložba za koju odabire apstraktni opus.

Izvor:http://www.pousamobor.hr/izlozbe.asp

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.