Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Darija Šesto – „Pariz u mom oku“

Izložba se održava u galeriji LP Caffe bar, Račkoga 11 u Zagrebu.
Otvorenje će se održati u petak, 11. ožujka 2016. u 19 sati.
Fotografije se mogu pogledati do 31. ožujka 2016. godine.
Organizator izložbe je Udruga Fijaker.
pariz

Zagrebačka fotografkinja DARIJA ŠESTO otvorit će u petak 11. ožujka 2016. svoju drugu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom „PARIZ U MOM OKU“.

Iz kataloga (tekst: mr. sc. Damir Tiljak):

Moderan grad je poput živog organizma, konstantno se mijenja, pogotovo velike metropole u koje svakodnevno pristiže ili ih napušta velik broj ljudi različitih individualnosti i emocija. Osjetiti krvotok grada, opipati njegov puls, udahnuti njegovu atmosferu, stoga je jedinstven i neponovljiv proces. Unatoč tome svaki grad ima svoju tradiciju, svoju srž i nepromijenjivu jezgru, koja se najviše očituje u njegovoj arhitekturi i spomenicima – vizualnim simbolizmom koji čini poveznicu starog i novog, tradicije i nadogradnje, jedinstvenosti kulture i multikulturalnosti. Izložbom „Pariz u mom oku“ Darija Šesto predstavlja svoje viđenje Pariza, njegove ulice, parkove, ljude, izloge – stapajući elemente koji predstavljaju živo tkivo grada s njegovom tradicijom i kulturom. Teško je u samo 17 crno-bijelih fotografija prenijeti duh nekog mjesta, no kroz odabir tema, koji su u izraženom sadržajnom kontrastu (primjerice, klaustofobija ulaza u metro nasuprot otvorenim prostranstvima perivoja i parkova ili kontrast opuštenih trenutaka uz rijeku i nestrpljivih pješaka na pješačkom prelazu), Darija Šesto predstavlja „kroki“ koji gledatelju opisuje grad u nekoliko oštrih poteza, ostavljajući mašti gledatelja dovoljno prostora da ispuni sliku do kraja. Naime, Pariz je kazalište kojem se publika neprestano vraća u očekivanju plaćajući svoje sjedalo, kako kaže francuski fotograf Robert Doisneau, svojim utrošenim vremenom: „Paris est un théâtre où l'on paye sa place avec du temps perdu. Et j'attends encore.“
pariz

O autorici:

Darija Šesto fotografijom se bavi unazad nekoliko godina. Educirala se unutar programa Škole fotografije Fotonaut pod vodstvom mr. sc. Damira Tiljka.

Godine 2015. u zagrebačkoj galeriji, u okviru Fotokluba Zagreb, održala je svoju veliku, samostalnu izložbu „Percepcije“ gdje je, putem 39 fotografija velikog formata, propitivala mogućnosti diskontinuiteta tj. ciljano postizanje različitih vizura koje traže više kutova gledanja.

Izložba „Pariz u mom oku“ intimnijeg je karaktera, kratki pogled na grad kojem se kontinuirano vraća.

Darija Šesto je izlagala svoje fotografije na salonima fotografija i natječajnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Nositeljica je i fotografskog FIAP zvanja.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba: Društvo spektakla / Kritika samospektaklizacije

vrijeme: 10.03.2016. - 10.04.2016.19,00

mjesto: Zagreb; HDLU, Galerija Bačva, Trg žrtava fašizma 16

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika organizira projekt “Društvo Spektakla” u sklopu EU projekta REALISE, koji koordinira Heinrich Böll Stiftung iz Njemačke. Projekt se održava od 10. ožujka do 10. travnja u Zagrebu, a sastoji se od izložbe 9 hrvatskih i inozemnih umjetnika koji će svoje radove predstaviti u Galeriji Bačva, istraživanja inspiriranih alternativnim umjetničkim praksama i predavanja o nasljeđu Guy Debordovog djelovanja. Cilj projekta je redefinirati i rekontekstualizirati nasljeđe djela Društvo spektakla kao instrumentarija novih teorijskih i umjetničkih alternativa putem novih čitanja, ali i kritika današnjeg Društva samospektaklizacije.

Nekritično Društvo samospektaklizacije i svjesno podvrgavanje slobodnog vremena interesima korporativnih kreativnih industrija i industrija slobodnog vremena uvjeti su i izazov za promišljanje misli i djela lidera francuske Situacionističke internacionale i psihogeografije Guya Deborda. Projekt Društvo spektakla posvećen je istoimenoj programskoj knjizi Guya Deborda objavljenoj 1967. godine. Danas, Situacionističku internacionalu prepoznajemo po studentskim nemirima u Parizu 1968. godine, ali i po manifestnom Debordovom tekstu. Guy Debord je bio javni aktivist, radikalni umjetnik i kritički filozof usko povezan s prvom svjesnom pobunom ili čak revolucijom usmjerenom protiv Društva spektakla. Debord je među prvima je počeo kritizirati nove oblike eksploatacije i obogaćivanja osoba kroz proizvodnju, distribuciju i potrošnju slika. Spektakl po Debordu nije samo skup slika, već „društveni odnos između ljudi posredovan slikama koji ne može biti shvaćen kao puka vizualna obmana koju stvaraju masovni mediji, jer to je pogled na svet koji se materijalizirao“. U globalnoj ekspanziji konzumerističke kulture i estradiziranog svijeta slobodnog vremena društvo se danas doista pretvorilo u niz spektakularnih događanja.

Trenutak se više ne živi u stvarnosti već putem svijeta slika koje ga dokumentiraju, ovjekovječuju i stavljaju u kontekst individualne mitologije. Društvo spektakla postalo je stalni proces samospektaklizacije skupina, kada državni aparat više nije potreban kako bi se koristio represivni karakter oglašavanja i erotskih prikaza. Same se skupine otuđuju, izlažu intenzivnoj indoktrinaciji i iskorištavaju a sve kako bi upravo one mogle biti podređene sluge voljne plaćanja. Društvo želi biti promatrano, kontrolirano i bira živjeti u Matrixu obmane. Štoviše, društvo internalizira specijalizaciju, uči oblike kontrole, prihvaća samo-eksploataciju kroz imaginarno, ali isto tako da parafraziramo Herberta Marcusea želi biti jednodimenzionalno.

Čitav svijet postao je tako svijet biopolitikom manipuliranih slika. Društvo samospektaklizacije spremno je zahtijevati kaznu za sve one koji žele stvarati nekontroliranu umjetnost i komunikativne situacije te slomiti vrijeme i prostor Matrixa i simulacija. Novo je čitanje Društva spektakla važno jer potiče kritiku Društva samospektaklizacije, moglo bi zaustaviti voljni odabir Matrixa i uništiti snove društva da slobodno vrijeme pokori kapitalističkim industrijama. Razvoj javnih kritičara, novih situacija i kontekstualizacija, poticanje mnogih umjetničkih alternativa, komunikacijskih potlača i javnih psihičkih stanja baštine model Guya Deborda i njegovih sljedbenika.

IZLAGAČI: Siniša Labrović, Hrvatska Vlasta Delimar, Hrvatska Martina Miholić, Hrvatska Zlatko Kopljar, Hrvatska Kristian Kožul / Damir Žižić, Hrvatska Khaled Hafez, Egipat Gintautas Mažeikis, Litva Luise Kloos, Austria Giovanni Morbin, Italija

Izvor: http://www.hdlu.hr/2016/02/izlozba-drustvo-spektakla/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba fotografija Marije Mulas: Talijanski portreti

vrijeme: 08.03.2016. - 16.03.2016.19,00

mjesto: Zagreb; Oris Kući arhitekture, Kralja Držislava 3




U utorak, 8. ožujka 2016. u 19 sati otvara se izložba talijanske fotografkinje Marije Mulas naziva Talijanski portreti.

Izložbu organizira Talijanski institut za kulturu i Oris Kuća arhitekture.

Maria Mulas svoje je portrete smjestila u prostor između poze i spontanosti, slučajnosti i namještene scene. Omiljeni subjekti njezinih fotografija bili su uvijek umjetnici, kritičari, arhitekti i dizajneri, no portretirala je i pisce i izdavače, glumce i glumice, novinare i intelektualce, i to one koji su iz ovih ili onih razloga boravili u Milanu, ili su barem kroz njega prošli ostavivši trag u njegovoj kulturalnoj prošlosti. Mulas preferira, iako ne isključivo, crno bijelu tehniku te „klasična“ poprsja. Ponekad, ipak, fotografija dopusti poneki efekt poput fragmenta pejzaža, mjesta, trenutka ili situacije, ne s tim da identitet prikazanog subjekta ostaje prepoznatljiv.

Fotografije sa zagrebačke izložbe nastale su u periodu duljem od trideset godina. Vrijeme je to u kojem su se odvili razni susreti između Mulas i njenih modela, te se iza svakog prikazanog subjekta može iščitati moda i društveni kontekst tog vremena. Među prikazanima je Dario Fo, pisac, redatelj, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1997. godine, a njegovo lice prikazano je u odrazu staklene kupole u milanskoj Galleria Vittorio Emanuele II. S druge strane, umjetnici kao što su Emilio Isgrò, Luigi Ontani, Keith Haring, Gina Pane te nježna i krkha Carla Badiali na fotografijama poziraju, iako su prikazani u trenutku u kojem se bave svojim poslom. U slučaju G. Pane i L. Ontanija tijelo je već samo po sebi umjetnost, instrument performansa.

Upečatljivi i figurativni djeluju umjetnik i ilustrator Tullio Pericoli, Lea Vergine te Gillo Dorfles, jedan od najvažnijih teoretičara umjetnosti i estetike u Italiji. Oni se s fotografije ne obraćaju nama; savršenstvo njihovog pokreta ili intenzitet njihovog pogleda izraz su njihove osobnosti i inteligencije.

Ponekad je, pak, distanca između fotografkinje i fotografiranog subjekta svedena na njihovu međusobnu povezanost, koja onda proizvodi autentičan kontakt, a nama promatračima dozvoljava pristup karakteru i načinu postojanja subjekta fotografije. Riječ je zaista o uhvaćenom trenutku, o pokretu ili osmijehu poklonjenom Mariji Mulas, a ne njenom fotografskom aparatu. To je slučaj s fotografijama na kojima su, na primjer, galerist Lucio Amelio, zatim Nanni Moretti, Inge Feltrinelli, poznati dizajner Ettore Sottsass, Gianni Colombo, veliki prijatelj Marije Mulas, Giangiacomo Spadari dok s prijateljskim izrazom lica gasi cigaretu, Claudio Abbado uhvaćen u izvanrednoj fotografiji, u trenutku otrgnutom nemilosrdnom protjecanju vremena, Andy Warhol koji imitira Mulas te se skriva iza malenog Olympus fotografskog aparata koji, naravno, ne uspijeva sakriti Warholovo prepoznatljivo lice.

Neki od prikazanih na fotografijama ne mogu a da pred objektivom ne glume i to zato što je ta osoba već sama po sebi ličnost, ili bi barem to htjela biti, kao u slučaju Virne Lisi. No, začudo, čak i pisci kao što su Alberto Morava i Antonio Tabucchi, te likovni kritičar Flavio Caroli i novinarka Natalia Aspesi također poziraju.

Maria Mulas u Zagreb je donijela i nekoliko slika svog iz intimnog dnevnika: Ommaggio al Pollaiolo portret je njezine kćeri, glumice Patrizije Zappe Mulas koja, odjevena u crno, sugerira pozu sa slike Dama in giallo iz muzeja Poldi Pezzoli. Naposljetku, tu je i jedan od autoportreta i to onaj najpoznatiji, a po mom sudu i navažniji, ne bez razloga odabran za naslovnicu jedne od knjiga posvećenih Mariji Mulas - Miraggi (izd. Leonardo Arte, 1998.). Boja je ovdje rijetka, topla, a fotografiji živost daju odrazi misterioznog svijetla koja udara samo na lice u okruglom ogledalu, dok je okolni prostor uronjen u gustu sjenu koja sve obavija. Kao da je riječ o priviđenju; odraz, dubina, subjekt i objekt slike ulaze u fascinantnu i dvosmislenu igru dvoznačnosti, u savršenoj ravnoteži između dokumentarizma i estetske potrebe.

Martina Corgnati, kustosica izložbe

Izložba će se u Oris Kući arhitekture moći pogledati do 16. ožujka , a nakon toga će biti izložena u Talijanskom institutu za kulturu.
Ulaz je slobodan.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.