Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Andréa Butzera, Stefana Thatera i Thomasa Winklera

vrijeme: 15. lipnja u 19 sati

Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2016., a može se pogledati od utorka do petka od 13-18h i subotom od 11-13h.

mjesto:Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb

Riječ je o svjetski poznatim autorima čiji se izričaji međusobno iznimno razlikuju. Butzerovi su radovi dinamični, snažni, odišu anarhijom i dječjom zaigranošću, Thater u svojim djelima istražuje i kombinira tehnike i materijale kao što su akril na dasci, tinta i uljane pastele na kartonu, beton, plastika i metal koji često završe u formi neobičnih instalacija, dok Winkler često koristi ulje i akril na platnu, a prepoznatljive su i njegove fotografije uz koje prilaže tekstualne odlomke koje gledatelja vode kroz umjetnikove misli.

Izložbom trojice suvremenih umjetnika čija djela predstavlja zagrebačka galerija Contra hrvatska će publika imati priliku vidjeti najnovije radove umjetnika svjetskog glasa čija su djela već dobro poznata u metropolama poput Berlina, Parisa, Londona i New Yorka.

Thomas-Winkler""

Andre-Butzer

Stefan-Thater

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Marija Ujević-Galetović - skulpture i slike

vrijeme: 18.lipnja-10.srpnja 2016 g.

mjesto: Dom kulture Lovinac

Marija Ujević-Galetović - skulpture i slike

Zavodljive zamisli i otkrivajući uvidi

Unatoč raširene dominacije relativiziranja umjetničkih vrijednosti pod štitom institucionalne teorije umjetnosti, potpomognute nekritičkom (da bude sasvim jasno: i nesamokritičkom s autorske pozicije) prezentacijom svega i svačega, postoje pojedinci – pomalo nalik usamljenim borcima ili posljednjem mohikancu – koji ne pristaju na takvo postupanje. Njima je pročišćavanje oblika, traženje najboljeg izraza, odbacivanje onoga što ne udovoljava usvojenim i samoizgrađenim standardima, dio stvaralačkog habitusa bez kojega je nezamisliv njihov rad. Jedan od najizrazitijih primjera tako visoko podignuta praga u hrvatskoj umjetnosti predstavlja djelo Marije Ujević Galetović, kiparice koja je svojim ostvarenjima, ponajviše javnom plastikom i spomenicima, obilježila naše razdoblje na hrvatskim prostorima.

Čitavo autoričino djelo odlikuje artističko poznavanje materijala i tehničkih postupaka, neizostavna širina pogleda i usredotočenost na aktualni zadatak, temeljita erudicija i bistrina duha. S takvim osobinama i pretpostavkama jedini je mogući rezultat, moglo bi se olako zaključiti, neupitna originalnost. Vjerojatno i jest tako, no uvijek je, kada je riječ o kreativnosti, nužan još neki osobiti, jedinstveni sastojak…

skazana neupitna Ujevićkina originalnost prisutna je i kada uočavamo zanimljive reference prema povijesnim primjerima umjetničkih djela. Zar stilizacija izduženoga vrata koji neosjetno prelazi u tijelo u skulpturi Kozo jedna nije potencirani odjek, dakle naglašenija verzija manirističkih pretjerivanja poput one koju pamtimo na slavnoj Parmigianinovoj Djevici duga vrata (ali i čitavoga tijela) iz 1530? Zar Pobjegla iz Raja ne ukazuje još izravnije na svoje prethodnice. Ne samo na Picassove Žene koje trče na plaži (1922.), nego i dublje u prošlost gdje nas dočekuju brojni, pogotovo u baroku, prikazi Daphne u bijegu (napose Tiepolova ili Cornelisa de Vosa), ali i sve do prizora na drevnim grčkim vazama; taj snažni zamah udova u pokretu, zavijorena kosa, elementi su iste obiteljske geneze.

Kada to osvijestimo, moramo još više cijeniti moć i sposobnost kiparice da nakon svih tih prikaza ostvari tako jezgrovit i snažan, ujedno veoma duhovit prikaz. Sam naslov urnebesan je; naša trkačica ne bježi pred ostrašćenim Apolonom ili kakvom drugom uobičajenom strašnom nevoljom; ona je pobjegla iz Raja! Zašto iz Raja? Obično zamišljamo da taj idealizirani prostor mira i spokoja ipak nije mučilište. Unatoč tome, mora da je pobjegla od dosade; što bi je drugo moglo na to nagnati. Eva prognana iz Raja (zajedno s Adamom, dakako) u pravilu je potištena, uplakana i pritom ne trči, prije posrće pod teretom očaja. Za razliku od Daphne i njene neizbježne metamorfoze te pred iskuše-njem poklekle Eve, nezaustavljiva se, raspojasana Marijina bjegunica nije predala, njena pobuna protiv usuda - barem za sada, dok traje - uspješna je.

I statični je kiparičin Mornar ponajprije nositelj svojih osobitih atributa; grube snage, prostodušnosti, zadriglosti. Nabrekli vrat koji stapa glavu i tijelo te jedva naznačeno zadiranje u površinu tijela majstorskoj je ruci dovoljno da naznači tipičnu za mornare potkošulju s naramenicama, odnosno vanjsku fizičku osobinu koja precizno odražava unutarnju narav.

Zamijetimo kako je na svakome od navedena tri rada ponešto izostavljeno – udovi na kozi, udovi (zamjenjuju ih grudi) i glava na bjegunici, usta na mornaru – pa ipak, njihov je specifičan karakter pojačan, nipošto oslabljen. Duhovitost zamisli, njena izražajnost dobili su time na intenzitetu, kao da je sama psihologija forme iskazala svoju pronicljivost.

Međutim, nasuprot dojma lakoće izvedbe, valja nam zamijetiti strogost i ozbiljnost u postupku oblikovanja. Naime, u sekvencijalnom nizu kretnji i položaja koje zauzima određeno tijelo, pojedini su među njima u većoj mjeri karakteristični, više otkrivaju i govore od drugih. Premda slijede neposredno jedan za drugim, ti položaji se izdvajanjem fiksiraju, zadobivaju Zavod ljive zamisli i otkrivaju ći uvidi vanvremensku protežnost. Marija Ujević je pozorni lovac takvih položaja (ostale odbacuje), također i pogleda koji ih ponajbolje otkrivaju (a fotografski objektivi hvataju i fiksiraju). I zato nam ne preostaje nego ustvrditi: klasičnim primjerima govora tijela priključila je autorica svoje radove, obogaćujući vokabular osobitim izražajnim potencijalima. Bez obzira kakvu narav nastoji iskazati, u rasponu od suzdržanosti do eskalacije pokreta. U nekim je figurama dostojanstvo izraženije, u drugima ranjivost, u trećima duhovitost, komičnost dapače. Unutar takve karakterne i sadržajne fleksibilnosti, konstanta je tek izraz sam, ono što nazivamo poetikom; individualnim, precizno razrađenim rukopisom.

Marija Ujević oblikuje zatvorene, jasne obrise volumena glatkih površina; zato njena napeta, energizirana skulpturalna masa uvijek djeluje vrlo sugestivno.

U recentnim je godinama Marija Ujević Galetović na velika vrata unijela slikarstvo u svoj rad te ujedno na domaću likovnu scenu, pozornost je zasigurno bila osigurana njenom reputacijom, a svojstveni joj, sasvim osebujni izraz opravdao zanimanje javnosti. Odrješitim kadriranjem – u kojemu prevladavaju kvadratni i bliski im formati čime je također naglašena artificijelnost pogleda - uprizoruje scene poput kazališnih kulisa. Ako treba prikazati namreškano more s izmaglicom ili neveru, onda će profinjenom gradacijom ”More“, akril na platnu, 150x140 cm nijansi odabranih boja uz tanku čipku valova, odnosno crnilom nagomilanih oblaka predočiti upravo to. Ne na način koji bi težio mimetičkoj vjernosti, nego preciznoj simboličkoj deskripciji. Pritom je prostor kombinacija oblikovne plošnosti uz selektivnu primjenu postupaka koje bismo mogli opisati kao atmosfersku (tonovi lagano blijede u dubini) te pravilnu, geometrijsku perspektivu (prikaz stabala koja se smanjuju u pozadinskim planovima to nedvojbeno pokazuje).

Neodoljiva je ta teatarska dobrodošlica umjetničinih ilustrativnih, više crtačkih nego slikarskih slika. One posjeduju zagonetnost, ponekad dirljivu jednostavnost (Đoni je izložen studeni kao i našem pogledu, ali zadržava svoje ljudsko dostojanstvo), otvorenu zapitanost pred kompleksnošću neprestano očuđujućeg života. Hodom u novo Marije Ujević Galetović proširuje svoje impozantno djelo koje potvrđuje kako figurativna umjetnost i dalje može (a uvijek će i moći) reći više o zbilji, o percepciji, nego mehanički, kako god savršeni objektiv ili puko oko koje gleda, a ne uviđa.

Nikola Albaneže

Marija Ujević-Galetović - skulpture i slike

ŽIVOTOPIS

Marija Ujević-Galetović rođena je 20. listopada 1933. godine u Zagrebu u kojemu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1953. upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek; diplomirala je 1958. U klasi profesora Frana Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu; u nekoliko navrata boravila na studijskim putovanjima (Italija, Engleska, Francuska).

Na zagrebačkoj ALU radi od 1987., napredujući od docenta do statusa redovitog profesora 1995. Od 1998. redoviti je član HAZU čiji je član suradnik bila od 1990. godine.

Izlagačku aktivnost započela je 1960. te je od tada prezentirala svoje radove na brojnim samostalnim i skupnim nastupima. Istakla se je napose skulpturalnim ostvarenjima na otvorenom prostoru – gradskim ulicama i trgovima (spomenici Augustu Šenoi u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Osijeku, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, Petru Krešimiru u Šibeniku, Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku), u parkovima i dvorištima (skulpture Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu, Ženamačka uz galeriju Lauba, spomenik Jurju Križaniću na Kaptolu u Zagrebu) - te u sklopu arhitektonskih cjelina – u crkvama (patronu crkve Sv. Pavla u Zagrebu, skulptura Uzašašće u crkvi Sv. Nikole u Rijeci) i pasažima (spomenik Vlahi Paljetku).

Za svoj je spomenički rad primila mnoga priznanja te je dobitnica značajnih nacionalnih i međunarodnih nagrada među kojima se ističu: 1. nagrada na međunarodnom natječaju za spomenik Telekomunikacije u Ženevi 1965., 1. Nagrada na natječaju za spomenik Augustu Cesarcu u Zagrebu 1973., 1. nagrada za spomenik Jovanu Steriji Popoviću u Novom Sadu 1981., Izvedbena nagrada za spomenik Miroslavu Krleži na Zagrebačkome salonu 1982., Nagrada na Trijenalu hrvatskog kiparstva u Zagrebu 1986., Nagrada za spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu 1987., Nagrada grada Zagreba 1989., Nagrada Zagrebačkog salona 1990.

Njezina se djela nalaze u zbirkama zagrebačkih ustanova: Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Laube; također u privatnim kolekcijama Alfreda Brogyanyija u Beču, Nede Young u New Yorku. Kao dio recentne i aktualne produkcije Marije Ujević- Galetović očekuje se skoro postavljanje spomenika Jurju Križaniću u Moskvi te realizacija brončanih vratnica na katedrali u Požegi.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Dora Bakek - ''U potrazi za nesvjesnim''

vrijeme: četvrtak 16. lipnja 2016. u 20:30h

mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4. Zagreb

Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja i može se pogledati radnim danom od 14 do 19 sati i subotom od 11 do 15 sati.

Dora Bakek

Fascinirana ljudskim umom Dora Bakek ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje. Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.

Bakek

Dora Bakek rođena je 1990. u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.
Tijekom studija nagrađena je državnom stipendijom u kategoriji za nadarene redovite studente sveučilišnih i stručnih studija (2013.) te sveučilišnom stipendijom za izvrsnost (2012.), dok je u akademskoj godini 2012./2013. radila kao demonstrator za litografiju na Akademiji.
Prvu samostalnu izložbu grafika imala je u Velikoj galeriji grada Zaboka 2015. godine. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te u raznim kulturnim manifestacijama i likovnim radionicama. Dosadašnje umjetničko stvaralaštvo uglavnom bazira na tradicionalnoj grafici, no sve se češće upušta u eksperimentiranje i propitivanje granica same grafike, pretvarajući grafičke otiske u digitalni medij. Trenutno radi kao pripravnica iz likovne umjetnosti u Gospodarskoj školi Varaždin.

U POTRAZI ZA NESVJESNIM

Što je sve moguće iščitati iz jedne slučajne mrlje na zidu? Zašto takvi nedefinirani oblici pobuđuju asocijacije u nama, odakle one dolaze, kako uopće donosimo zaključke i koji dijelovi naše ličnosti sudjeluju u donošenju konačnog suda? Zbog čega nas pojedini miris, okus ili zvuk vraća u djetinjstvo ili priziva u sjećanje davno zaboravljene doživljaje? Dan danas je ljudski um jedna od najvećih misterija kojom se teoretičari i znanstvenici bave od davnih vremena pokušavajući proniknuti u srž ljudske ličnosti.

Magistrica likovne pedagogije Dora Bakek fascinirana ljudskim umom ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Svjesno je ono što nam je svima blisko, obuhvaća sve što možemo uočiti, prepoznati i razaznati, te nas dovodi do podsvjesnog kao iracionalnog dijela psihe koji voljom i koncentracijom možemo prizvati i dovesti u područje svjesnog. Međutim, nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje.

Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.

Uzimanjem motiva ploda oraha kao izraza onostranog, Dora Bakek započinje seriju vizualizacije slika podsvjesnog i nesvjesnog. Tamo gdje je potrebna maksimalna sloboda da bi se putem automatizma i prvobitnosti reakcije zašlo u područje onostranog, autorica svjesno odabire tehniku dubokog tiska koja zahtjeva izrazitu promišljenost i trezvenost prilikom izrade, čime dolazi do kontradiktornosti između namjere i realizacije odabranog motiva.

Doslovnost izražavanja dualizma psihe Dora Bakek napušta u sljedećoj fazi u kojoj se usmjerava na istraživanje tehničkih mogućnosti grafike s namjerom da potakne druge na osvještavanje vlastitog nesvjesnog. Od prvobitnog motiva oraha zadržava samo njegov kružni oblik prepoznajući u njemu golemu simboličku vrijednost kao elementa arhetipskog u području nesvjesnog kolektivnog. Napuštanjem tehnike dubokog tiska otvara se novo i daleko šire područje slobode u kojem Dora Bakek prilikom gradnje kružnih oblika na litografskom kamenu i kartonu odlazi korak dalje, te prepušta nesvjesnom tvorbu motiva koji su izgubili svoje realno tumačenje i prepoznatljivost i time zadobili, kako sama autorica objašnjava, još veću karakteristiku neodređenosti, polivalentnosti interpretacije i relativnosti tumačenja. Radovi nose naziv Asocijativne forme jer sadržavaju ono što promatrač želi vidjeti ili što sâm zamišlja. Ovisno o promjeni oblika ili okoline u kojoj radovi obitavaju mijenja se i sadržaj koji izbija na površinu. Viđeno i prepoznato unutar rada ovisi primarno o unutarnjem ustroju i nasljeđu samog pojedinca, pa se stoga razlikuje od osobe do osobe.

Dublje zadiranje u područje istraživanja mogućnosti grafike rezultiralo je nastankom jedinstvenih otisaka manjih dimenzija nastalih kombinacijom otiska s kolažem neodređenog oblika ili radova otisnutih u tehnici monotipije. Smještajem grafika u kutije radovi poprimaju značenje nečeg osobnog, zatvorenog i intimnog. Time se dodatno ističe doticanje osobnijih područja i veće otkrivanje nesvjesnih sadržaja. Kod istraživanja općih sklonosti iz strukture nesvjesnog prva reakcija je uvijek najiskrenija i najautentičnija. Tako i otvaranje kutije, te prvi susret s radom dodatno ističe individualan i krajnje neposredan pristup. Grafike smještene u kutiju nisu numerirane niti potpisane, pa se na taj način povećava sloboda interpretacije. Slijedeći nadrealistički koncept ne-slike Dora Bakek stvara ne-grafike. Kako bi im povratila status grafike autorica skenira jedinstvene grafičke otiske i pretvara ih u digitalne zapise, odnosno matrice, vraćajući im mogućnost reprodukcije.

Završni korak, koji tek očekujemo vidjeti, projekcija je skeniranih grafičkih otisaka na površinama zgrada, drveća i ljudi kako bi se završio krug spoja kolaža radova i realnosti, odnosno svjesnog i jasno vidljivog, te nesvjesnog koje je isplivalo na površinu. Svojim vizualnim i umjetničkim propitkivanjem sadržaja onostranog, autorica navodi promatrača, ali i samu sebe, na rušenje postavljenih granica i shvaćanja u životu kroz poticanje nesvjesnih procesa, te istraživanje nagona, potreba, emocija i stavova koji se kriju duboko u nama, samo je potrebno pronaći pravi put do njih.

Sonja Švec Španjol

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.