Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Crna šuma' Damira Hoyke u Mimari

vrijeme: 11.05.2016. 12,00

mjesto: zagreb; Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5

U srijedu, 11. svibnja, u 12 sati, u Muzeju Mimara, otvara se izložba 'Crna šuma' autora Damira Hoyke. Izložba ostaje otvorena do 22. svibnja.

U srpnju 2015. godine katastrofalni šumski požari pogodili su otok Korčulu i poluotok Pelješac. Zapanjen apokaliptičnim prizorima u koje je požar pretvorio pelješku šumu, fotograf Damir Hoyka odlučio je ovu tragediju pretvoriti u snažno vizualno upozorenje i tako pridonijeti nastojanju da se takvi događaji spriječe. Hoyka je svoju zamisao podijelio s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom (HVZ) u kojem je našao idealnog partnera za projekt.

O samom snimanju Hoyka nam je rekao: „Bilo mi je to jedinstveno i zastrašujuće iskustvo, nikada još nisam fotografirao okružen tolikim brojem spaljenih živih bića. Stojeći sam usred te izgorene šume, preplavi te sablasnost u punoj snazi kad shvatiš da to što ne vidiš niti jednu životinju nije sve - ne čuju se čak ni ptice. Kad sam se nakon nekog vremena navikao na taj osjećaj i počeo tražiti motive, snimanje se relativno brzo počelo odvijati. Nekako mi se činilo da mi sama šuma počinje pričati o tome što se ovdje dogodilo, kako je ona to proživila i što ona o tome 'misli'. Vjerujem da ćete ovo što sam ovdje rekao lako prepoznati u nekoliko, po meni posebice snažnih fotografija.“

„Crna šuma“ je izložba od općeg interesa, a njezin cilj je upozoriti građane na moguće požarne opasnosti. Autor također odaje priznanje vatrogascima koji su svojim zalaganjem i požrtvovnošću spriječili još veću požarnu katastrofu. Ova izložba će povezati razne dijelove Hrvatske čiji vatrogasci međusobno surađuju na najtežim požarima i drugim katastrofama.

'U današnjem svijetu okruženi smo ravnodušnošću. Postali smo imuni na reporterske fotografije i dokumentarne filmove o globalnim stradanjima ljudi, ranjene djece, mrtvih životinja. Nemoćni smo – ili mislimo da smo nemoćni – i mirimo se sa slikom stvarnosti, štiteći se ujedno takvim emotivnim mehanizmima od gigantskih razmjera katastrofa i tragedija.

Čišćenje i restartanje našeg emotivnog, duhovnog i humanog horizonta često se postiže slikama, fotografijama ili neposrednim iskustvom prirode. Svjesni smo, naime, ljudske nemoći pred prirodnim silama kojih se mnogo više arhetipski bojimo, neusporedivo više od svjesnih i planiranih ljudskih devastacija i ratno-terorističkih akcija.

Nova serija umjetničkih fotografija Damira Hoyke inspirirana je posljedicama velikog ljetošnjeg požara u okolici Trstenika na Pelješcu. U potresnim prizorima uništenog biljnog i životinjskog svijeta, Hoyka prema vlastitim riječima ovu temu „izdiže kao simbol koji treba upamtiti“. Umjetnik se okreće prirodi u potrazi za inspiracijom, ali ovdje se dogodio poseban trenutak umjetnikovog angažmana, u iznimno visokom emotivnom naboju, gdje se fotograf osjetio dozvanim da zauvijek sačuva tamno lice šume, spaljenu čistinu bitka.

Hoyka - iako apsolutni tehničko-metijerski perfekcionist medija fotografije - spaljeni pejzaž osjeća i promatra „okom duše“, tragajući ne samo za idealnim motivom, kadrom, svjetlom i izbalansiranom kompozicijom slike, već prenosi na promatrača uznemirujuću ljepotu devastiranog pejzaža. U ovoj seriji fotografija, Damir Hoyka ne zauzima poziciju emotivne distance, već se transformira u prijenosnika strave i ljepote koju je na Pelješcu iskusio vlastitim pogledom. Ta „stravična ljepota“ uništene prirode nosi u sebi mnogobrojne složene i drevne asocijacije, simbole i metafore; od teme izgubljenog Raja i Ariostove Svete šume, simbola kolijevke života, mjesta u kojem se zbivaju tajne Prirode.

Šuma je prema jednom drevnom tumačenju simbol ljudskog roda u tami, izgubljenog bez božanskog usmjerenja, dok je mračna i crna šuma arhetipsko carstvo smrti i nepoznatih pogibelji. Damir Hoyka to jako dobro intuitivno prepoznaje pa njegove fotografije ne bilježe samo vidljivu i površnu razinu stvarnosti, već zatečenu ekspresivnost lokaliteta svojim objektivom transformira u duboku umjetničku poruku.

Ipak, Hoyka tu proturječnost između praznog, spaljenog, ranjenog te čistog, novog i budućeg svijeta prirode koji već klija negdje duboko u zemlji nadvladava idejom o ljepoti neba, razigranih oblaka i sunčeve svjetlosti, koja također dobiva simboličnu dimenziju značenja. Svjestan kako dolazi vrijeme izbavljenja od tragedije, novog života i novog lica šume, fotograf upire pogled ka nebu, udaljenom zelenom pejzažu i renesansnoj ideji tzv. zračne perspektive. Snažno emotivno iskustvo razrješava se kroz kontemplativan i meditativan karakter fotografija, ali zato ne manje apokaliptičan'. Iva Körbler,

Izvor: http://www.mimara.hr

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Franka Radić-moja komunikacija sa svijetom

SNOVIĐENJA FRANKE RADIĆ

U određeno doba dana Franka se povlači u osamu svoga kutka gdje će se u samoći i izdvojenosti od svega izvanjskoga posvetiti svojoj umjetnosti i nepredvidivom letu mašte.

Neometana, jer ništa drugo u tim trenucima ne postoji, pretače svoje misli i snove na platno.

Boja, najčešće ulje ili pastela, samo su alati koji svojim neobičnim oblicima, kombinacijama i sažimanjem uvode u novi svijet, svijet koji se nekada ukaže trenutno, da bi učas nestao i ostavio za sobom osjećaj koji umjetnica želi projicirati na platno.

Često se tu pojavljuje plava boja mora, kojoj je predana od rođenja, no služi se uvijek jakim bojama i neobičnim kombinacijama.

Lice žene može biti plavo upravo isto tako kao nebo ili more, no plavo lice je nešto što obični promatrač ne očekuje i što ga navodi na razmišljanje.

Na Frankinim platnima često se isprepliću zakrivljene crte, tvoreći drveće, spajajući se sa morem ili tvoreći iluziju pretvaranja u nešto drugo, u oči, u lik, ribu ili let duše na obzoru.

Zemlja može biti neočekivano purpurna, a krošnja drveta nebesko plava.

Sve upućuje na san u kojem nikada ništa nije nemoguće. Lik žene koja leti preko kuća ukazuje na želju umjetnice da pronikne u filozofska pitanja koja izučava znanost, istina prilično bezuspješno, i koja, po svojoj prirodi uvijek nedorečena, teško i nalaze objašnjenje.

U tome nalazim povezanost Franke profesorice i Franke umjetnice

Vesna Špoljar, prof.

Franka Radić

O autorici:

Franka Radić rođena je u Splitu 1952. godine. Gimnaziju je završila u Splitu, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na odsjeku fi lozofi je i sociologije.

U posljednjih 6 godina njen izričaj se oblikovao kroz likovno izražavanje u “trash” skulpturama, skulpturi u glini, a najveći broj radova je ostvaren u različitim tehnikama ulja, akrilika, akvarela i pastela. Svakom likovnom izričaju prilazi kao posebnom izazovu.

U časopisu Art Eternity u Edinburghu je kroz intervju s autoricom dat prikaz njenog likovnoj izražavanja. Ovo je Frankina prva samostalna izložba.

Koncept izložbe: Franka Radić
Likovni postav: Franka Radić i Rolando Nikčević
Tekst kataloga: Vesna Špoljar
Dizajn kataloga: Davor Curić
Produkcija: Vesna Špoljar i Udruga Fijaker © 2016.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Leonardo Dokša u galeriji Remek-djela s djelom "Klanjanje"

vrijeme: 05.svibnja 2016. u 19,00 sati

mjesto: Zagreb; Galerija Remek-djela, Stenjevečka ulica 1

Leonardo

Leonardo Dokša rođen je 13.11.1979 u Zagrebu. Od 1985. do 1993. pohađa osnovnu školu u Kašini a od 1993. do 1997. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu smjer kiparstvo. Od 2003. do 2007. Radi kao restauratorski tehničar a potom upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 2012. u klasi profesora Slavomira Drinkovića. Dobitnik je Posebne rektorove nagrade za akademsku godinu 2009./2010., kao sudionik Kiparske radionice „ Neobični svjetovi“, Svijetle pruge 2010. U razdoblju od 1999. do 2014. Sudjeluje u šest grupnih izložbi sesvetskog likovnog kruga gdje ujesen 2010. i samostalno izlaže. 2010. Sudjeluje u izložbi Mala bronca iz ljevaonice Ujević u Salonu Galerije Antuna Augustinčića gdje i 2011. Samostalno izlaže povodom međunarodnog dana mira .

Naziv rada : KLANJANJE

Situacija u kojoj živimo osvijestila je i položaj umjetnika danas. Oni više ne mogu biti romantični boemi zaključani u svoj svijet bez dodira sa stvarnošću. Danas kada se uspjeh mjeri isključivo stanjem na bankovnom računu , od umjetnika se više nego ikada traži da bude agresivan, marketinški i financijski obrazovan, profitabilan, dakle uspješan. Jedino tako on opravdava svoju svrhu i potvrđuje samome sebi odabir svog životnog poziva. U maniri burzovnog mešetara s Wall Streeta mora osvajati tržište i privlačiti publiku.

Potaknut takvim ozračjem, napravio sam ovaj rad. Otkrivši veliku pozornost okoline usmjerenu na preparirana tijela, iskoristio sam svoju priliku.

Iz jedne perspektive želim ukazati na apsurd podložnosti mase mitovima, a promjenom konteksta i na banalnost istoga. Iz duge perspektive predstavljam prepariranu lisicu kao mučenika kojeg su lovci ubili iz čiste zabave i zadovoljavanja najprimitivnijih nagona. Pretvorio sam njeno tijelo koje je služilo kao trofej i podsjetnik na pobjedu sitog i dobro naoružanog lovca nad bijesnom i podivljalom prirodom koja se ukazala u obliku ove male životinjice u likovni rad koji nosi drugačiju poruku.

U moru važnijih problema, 200 000 ljudi zaokupljeno je klanjanjem prepariranom lešu, dok na stvarne životne teškoće ostajemo ravnodušni. Bio sam prisiljen reagirati i ovim radom pokušati potaknuti drugačija razmišljanja i istražiti toleranciju našeg društva na preparirano izloženo životinjsko tijelo , spram prepariranog ljudskog tijela zaštićenog religijskim mitom.

Leonardo Dokša

Izvor:url: http://www.remek-djela.com

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.