Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba fotografija Marije Mulas: Talijanski portreti

vrijeme: 08.03.2016. - 16.03.2016.19,00

mjesto: Zagreb; Oris Kući arhitekture, Kralja Držislava 3




U utorak, 8. ožujka 2016. u 19 sati otvara se izložba talijanske fotografkinje Marije Mulas naziva Talijanski portreti.

Izložbu organizira Talijanski institut za kulturu i Oris Kuća arhitekture.

Maria Mulas svoje je portrete smjestila u prostor između poze i spontanosti, slučajnosti i namještene scene. Omiljeni subjekti njezinih fotografija bili su uvijek umjetnici, kritičari, arhitekti i dizajneri, no portretirala je i pisce i izdavače, glumce i glumice, novinare i intelektualce, i to one koji su iz ovih ili onih razloga boravili u Milanu, ili su barem kroz njega prošli ostavivši trag u njegovoj kulturalnoj prošlosti. Mulas preferira, iako ne isključivo, crno bijelu tehniku te „klasična“ poprsja. Ponekad, ipak, fotografija dopusti poneki efekt poput fragmenta pejzaža, mjesta, trenutka ili situacije, ne s tim da identitet prikazanog subjekta ostaje prepoznatljiv.

Fotografije sa zagrebačke izložbe nastale su u periodu duljem od trideset godina. Vrijeme je to u kojem su se odvili razni susreti između Mulas i njenih modela, te se iza svakog prikazanog subjekta može iščitati moda i društveni kontekst tog vremena. Među prikazanima je Dario Fo, pisac, redatelj, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1997. godine, a njegovo lice prikazano je u odrazu staklene kupole u milanskoj Galleria Vittorio Emanuele II. S druge strane, umjetnici kao što su Emilio Isgrò, Luigi Ontani, Keith Haring, Gina Pane te nježna i krkha Carla Badiali na fotografijama poziraju, iako su prikazani u trenutku u kojem se bave svojim poslom. U slučaju G. Pane i L. Ontanija tijelo je već samo po sebi umjetnost, instrument performansa.

Upečatljivi i figurativni djeluju umjetnik i ilustrator Tullio Pericoli, Lea Vergine te Gillo Dorfles, jedan od najvažnijih teoretičara umjetnosti i estetike u Italiji. Oni se s fotografije ne obraćaju nama; savršenstvo njihovog pokreta ili intenzitet njihovog pogleda izraz su njihove osobnosti i inteligencije.

Ponekad je, pak, distanca između fotografkinje i fotografiranog subjekta svedena na njihovu međusobnu povezanost, koja onda proizvodi autentičan kontakt, a nama promatračima dozvoljava pristup karakteru i načinu postojanja subjekta fotografije. Riječ je zaista o uhvaćenom trenutku, o pokretu ili osmijehu poklonjenom Mariji Mulas, a ne njenom fotografskom aparatu. To je slučaj s fotografijama na kojima su, na primjer, galerist Lucio Amelio, zatim Nanni Moretti, Inge Feltrinelli, poznati dizajner Ettore Sottsass, Gianni Colombo, veliki prijatelj Marije Mulas, Giangiacomo Spadari dok s prijateljskim izrazom lica gasi cigaretu, Claudio Abbado uhvaćen u izvanrednoj fotografiji, u trenutku otrgnutom nemilosrdnom protjecanju vremena, Andy Warhol koji imitira Mulas te se skriva iza malenog Olympus fotografskog aparata koji, naravno, ne uspijeva sakriti Warholovo prepoznatljivo lice.

Neki od prikazanih na fotografijama ne mogu a da pred objektivom ne glume i to zato što je ta osoba već sama po sebi ličnost, ili bi barem to htjela biti, kao u slučaju Virne Lisi. No, začudo, čak i pisci kao što su Alberto Morava i Antonio Tabucchi, te likovni kritičar Flavio Caroli i novinarka Natalia Aspesi također poziraju.

Maria Mulas u Zagreb je donijela i nekoliko slika svog iz intimnog dnevnika: Ommaggio al Pollaiolo portret je njezine kćeri, glumice Patrizije Zappe Mulas koja, odjevena u crno, sugerira pozu sa slike Dama in giallo iz muzeja Poldi Pezzoli. Naposljetku, tu je i jedan od autoportreta i to onaj najpoznatiji, a po mom sudu i navažniji, ne bez razloga odabran za naslovnicu jedne od knjiga posvećenih Mariji Mulas - Miraggi (izd. Leonardo Arte, 1998.). Boja je ovdje rijetka, topla, a fotografiji živost daju odrazi misterioznog svijetla koja udara samo na lice u okruglom ogledalu, dok je okolni prostor uronjen u gustu sjenu koja sve obavija. Kao da je riječ o priviđenju; odraz, dubina, subjekt i objekt slike ulaze u fascinantnu i dvosmislenu igru dvoznačnosti, u savršenoj ravnoteži između dokumentarizma i estetske potrebe.

Martina Corgnati, kustosica izložbe

Izložba će se u Oris Kući arhitekture moći pogledati do 16. ožujka , a nakon toga će biti izložena u Talijanskom institutu za kulturu.
Ulaz je slobodan.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ana Dana Beroš / Intermundia

vrijeme: 05.03.2016. - 20.03.2016.19,00

mjesto: Rijeka; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Dolac 1/II


Intermundia

U subotu, 5. ožujka, u 19 sati, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, otvara se izložba Ane Dane Beroš ' Intermundia'. Riječ je o kustosko-istraživačkom projektu koji se temelji na istraživanju promjenjivih krajolika granica trans- i intraeuropskih migracija. Izložba ostaje otvorena do 20. ožujka.

Projekt prikazuje slučaj Lampeduse kao metonimije suvremenih 'pritvorskih uvjeta' na ulasku u 'tvrđavu Europu'. Lampedusa je školski primjer brisanog prostora koji nastaje na geopolitičkim razmeđima gdje se formiraju društveno marginalizirane zajednice, bilo da je riječ o pridošlicama ili autohtonom stanovništvu.

U suvremenome trenutku imperativa mobilnosti koji je kompatibilan s imperativom fleksibilnosti rada, prisilna teritorijalna kretanja prekarnih, najčešće visokoobrazovanih, radnika usporedna su s kretanjima, kao i pritvaranjima, ilegalnih migranata. Suvremeni migranti gledaju na sebe kao na putnike – radnike s privremenim poslovima koji žive na rubu nesigurnosti, na rubu duga. Ovo ljudsko stanje 'negrađanina' ili polugrađanina, mora probuditi novu povijesnu svijest.

Nasuprot promatranju Lampeduse kao rigidne institucije „zatvorenih čekaonica“ – pritvorske zone u žarištu sukoba, Intermundia nastoji kroz posthumanu perspektivu propitati ambivalentnost „stanja između“ i (ne)mogućnost kulturnog prijevoda između (i)migranata i lokalne otočke zajednice. Projekt nastoji, kroz evokativnu zvučno-svjetlosnu instalaciju te knjiški prezentirano istraživanje, inducirati kod promatrača slojevito razumijevanje svijeta ili, bolje rečeno, alternativnih svjetova koji nas okružuju. Kroz efekt očuđenja projekt potiče promatrača na neposrednu reakciju, uranjajući ga u borbu za goli život.

na Dana Beroš (1979., Zagreb) samostalna je arhitektica i kustosica, diplomirala je, magna cum laude, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačica je grupe ARCHIsquad – odreda za arhitekturu savjesti. Finalistica je Nagrade Wheelwright Sveučilišta Harvard, 2014. godine. Dobitnica je Posebnog priznanja za rad Intermundia na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture Fundamentals, selektora Rema Koolhaasa.

Izvor: http://www.culturenet.hr/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Proljetni salon Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb

U četvrtak, 17. ožujka 2016. godine, s početkom u 19 sati, u zagrebačkoj Galeriji Sunce ( Avenija Marina Držića 1, URIHO, Zagreb ), otvara se 1. Proljetni salon Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb / HDLU Zagreb. Izložba će se moći pogledati do 15. travnja 2016., u vremenu: pon-pet od 10 do 16 sati, srijedom do 17 sati, subotom, nedjeljom i blagdanom zatvoreno.
Ulaz slobodan !

pozivnica

Na izložbi će izlagati : Kristina Kinkela, Vlasta Pastuović Aleksić, Boris Pecigoš, Josip Rubes, Mladen Žunjić, Margareta Vidmar, Carla Radnić, Marija Kruljac, Krešimira Gojanović, Petar Vidak, Anđelko Brkić, Marina Lapadatović, Sabina Blažić, Juraj Jonke, Sonja Šimatić, Diana Šimek, Elvira Ladišić, Zvonko Petanović, Alfred Freddy Krupa, Robert Štimec, Tamara Gusar, Slavenka Baković, Anita Nadj, Vedran Ivanković, Stjepan Katić, Petar Hranuelli, Jasminka Bukvić, Hrvojka Miočić I-ku-ka, Tatjana Grgurina Vučetić, Jasna Dapas, Ivana Kolić, Sanja Čižić, Mladen Krupa Jr., Dalibor Brlek Slavenski, Nada Martinjak, Tihomir Cirkvenčić, Aida Hebib Raguž, Morana Jugović.

Na svojoj prvoj velikoj skupnoj izložbi, umjetnici okupljeni oko HDLU Zagreb pokazali su bogatstvo likovnog izražaja, te raznolike i zrelo izgrađene osobne rukopise. Na izložbi ćemo moći vidjeti djela u rasponu od lirske apstrakcije ( Ladišić, Kinkela, Pastuović, Jugović ), preko apstraktnog ekspresionizma ( Žunjić, Rubes ), do sasvim minimalističkih, pročišćenih kompozicija Borisa Pecigoša. Tu su i akvarelisti ( Cirkvenčić, Dapas ), koji su mekim i virtuoznim potezima dočarali atmosferu našega grada, a sa izražajnim grafičko – crtačkim senzibilitetom pridružio im se i Stjepan Katić, dok Jonke slika Zagreb u nadrealističkoj maniri.

elvira

Elvira Ladišić, ” Ljubav ”, kombinirana tehnika, 70 x 50 cm



Vidak, Brkić i Petanović slikari su Prirode, koji osjećaju njezine transformacije i ritmove, a Freddy Krupa ovoga puta nas očarava tamnim plavetnilom šume, u čijoj pozadini plamti kontrastno svjetlo zalazećeg sunca. Margareta Vidmar priča nam priču o vilinskom biću usred zelenila, o divljini i slobodi, baš kao i Sabina Blažić, koja u širokom prostoru oblačnog neba fotografira jato ptica. ‘’ Gajdaš ‘’ Marije Kruljac neki je neobičan Putnik, žongler i zabavljač sa vedrom slavonskom dušom, a na diptihu Marine Lapadatović susreću se i kulturološki nadopunjavaju različiti ženski identiteti, dok nas sjetni ženski likovi na slikama Ivane Kolić i Nade Martinjak pozivaju na tihu introspekciju.

Vrsni fotografi Anita Nadj i Dalibor Slavenski svojim crno-bijelim fotografijama dočaravaju nam ljude kroz dramu Susreta ( Nadj ) ili misteriozni lik žene koja korača prema svjetlu ( Slavenski ), a Mladen Krupa jr. u geometrijskoj apstrakciji otvara nam novu perspektivu nebeskog plavetnila.

Kipar Petar Hranuelli poigrao se sa formom kaktusa u ličkom kamenu, nalazeći zajednički nazivnik u strukturama biljke i stijene, Carla Radnić predstavila je svog ” Mačka ” kroz jednostavnu kubističku modelaciju u terakoti, dok se Aida Hebib Raguž poigrava sa ovalnom formom i kružnom prazninom unutar nje, a rad Slavenke Baković približava nas zemljanim oblicima iz nekih drevnih vremena.

Petar Hranuelli, ” Kaktus ”, lički kamen, boksit plus boja, 55 x 35 x 26 cm

Diana Šimek buđenje novog proljeća dočarava nam kroz egzotični ples, Jasminka Bukvić portretira razigranog psa ispod granja drveća, a baršunaste šljive Sonje Šimatić pozivaju na gozbu. Vedran Ivanković, ironičan i oštar u svojoj poruci, slika gradskog beskućnika pored kontejnera, kako ne bismo zaboravili da i ti ljudi postoje oko nas i svakodnevno ih srećemo, dok nam Sanja Čižić na ilustraciji iz svoje slikovnice nudi sjećanje na bezbrižne dane djetinjstva. Robert Štimec izložio je svoju maštovitu dizajnersku lampu, koja se savija u različitim smjerovima, a od ostalih djela primijenjene umjetnosti i produkt dizajna možemo vidjeti i oslikanu suknju Tamare Žarković, kao i meku vunenu ” Meduzu ” Tatjane Grgurine Vučetić, te oslikanu svilu Hvojke Miočić I – ku – ke.

U razgledanju ove raskošne izožbe, svatko može pronaći nešto za sebe, impresiju ili viziju koja inspirira i pobuđuje na kreativnost, što zapravo i jeste bio cilj zagrebačkih likovnih umjetnika – da u susretu sa građanima i svojom publikom na izložbi dodaju nove boje svijetu oko nas ili upravo kroz tradicionalni likovni izraz dočaraju i neke nove svjetove u nama. ( mr. art Krešimira Gojanović )

Galerija SUNCE, Ustanova URIHO Av. Marina Držića 1, Zagreb

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.