Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

 

U Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani (Kardeljeva ploščad 17, Ljubljana), od 13. srpnja do 3. rujna 2018. moći će se pogledati skupna izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”. Projekt ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb zamišljen je kao fotografska izložba, koja će se svake godine nadopunjavati kroz promišljanja autora koji bilježe zapise sa ulica svojih gradova, hvatajući u njima trenutke kolektivnih sjećanja i osobne priče o odrastanju unutar urbane generacijske poetike. Prvi ciklus ove izložbe bio je predstavljen u Zagrebu 2017. godine u Fotogaleriji Dubrava, a sada ga predstavljamo u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, sa novim fotografijama koje su u međuvremenu nastale.
Izlagači: Andro Banovac, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Čedomil Gros, Biljana Knebl, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Stjepan Kulfa, Krešimir Radas, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

Krećući se kroz društvene tranzicije i transformacije gradskih prostora kojima smo svjedočili, kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastajale su fotografske priče, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

Kao vječiti nomadi, građani putuju u vremenu i prostoru na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale autobus nakon noćnih izlazaka kao na fotografiji Andre Banovca, ili su se gubili nezamijećeni u bijelim siluetama, kroz krvotok širokih raskršća na fotografijama Antonije Cesarec.

Podrumski prozori sa svojim strukturama na fotografijama Stjepana Kulfe pričaju nam o ostavštini ručnih radova starih majstora kovanog željeza i usmjeravaju naš pogled prema podzemnim gradskim skrovištima, u koja odlažemo stvari naslijeđene od predaka. Na fotografijama Alfreda F. Krupe, sablasne ruševine kuća podsjećaju nas na gubitke u tranzicijskim previranjima, dok njegova sjena ispod zastave na pomalo ironičan, simbolički način asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote.

Gradske priče iz prošlosti pretapaju se sa psihodeličnim prizorima neonskih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima i u likovima kamenog bestijarija na fasadama zgrada, koje fotografira Ivana Kolić.

Sonja Šimatić obilazi napuštene prostore trgovina i prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Robert Štimec fotografira gradske spomenike i fontane iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova nove detalje i perspektive.

Biljana Knebl prikazuje nam dinamične kompozicije sa gradskih ulica ukrašenih grafitima i plakatima, šetnju građana ispod starinskih fenjera i magleno zimsko jutro na Savi, dok se Tihomir Cirkvenčić nostalgično vraća u prošlost, fotografirajući stari auto u snijegu i detalj bicikla naslonjenog na zid zgrade. Čedomil Gros fotografira krovove istarskih gradića i zidine opkoljene morem kao neprolaznu baštinu, a Krešimir Radas zapaža zanimljive kolorističke detalje na pročeljima socijalističkih ‘’limenki’’, sa gusto naredanim prozorima bez balkona.

Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih prostora, koji su danas ispunjeni bogatom simbolikom. Gradske ulice vibriraju u našim sjećanjima, obojane finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje voljenih na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača.

Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i pozivati nas na istraživanje, ali i odmak od prošlosti, kroz kritičke usporedbe kulture građanskog življenja u različitim vremenima i političkim režimima.

U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao i živi organizam koji se stalno transformira i raste sa svojim stanovništvom, dok građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf