Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

Samostalna izložba

Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

O umjetnici:

Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

SNOVITOST

San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                              Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

 

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba akademske umjetnice Tee Bičić "Karbon"

vrijeme: petak 27. rujna u 19 sati
mjesto: Galerija "Idealni grad" Argentinska 5/I, Gajnice, Zagreb

Radi se o slikarskim radovima u kombiniranoj tehnici akrila i ugljena na platnu velikih i srednjih formata. Dio radova iz ciklusa "Karbon" bio je izložen ujesen 2017. godine kao popratni program Venecijanskog bijenala u prostoru Arsenale Docks.




Izložba akademske umjetnice Tee Bičić

KARBON

Oduhovljeno likovno djelo jest ono djelo koje prenosi osjećaj putem likovnih elemenata poput crte, plohe ili boje. Napuštanjem imitacije vanjskog svijeta javlja se beskrajna mogućnost izričaja i interpretacije onog što se nalazi ispod površine. U području nefigurativnog likovni tekst ostaje otvoren tj. neopterećen motivom što daje umjetniku slobodu stvaranja vlastitog individualnog svijeta – svijeta koji nije tek puki privid stvarnosti, već nudi mogućnost jedinstvene interpretacije polazeći od same srži umjetnika. Apstraktno postaje subjektivno u trenutku kada eliminiramo reference iz vidljivog svijeta. Suvereno vladajući poljem apstraktnog Tea Bičić minimalizira sredstva vlastitog izričaja te oblikuje likovni tekst crtom, plohom i bojom na natur platnu.

Elementi duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog koje umjetnica unosi u materiju slike transformiraju se u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Proporcije te ritam ploha i linija definiraju karakter i atmosferu samog djela. Cijeli ciklus poprima formu glazbene partiture u kojoj se umjesto notnih zapisa izmjenjuju plohe bijele boje s gusto zasićenim crnim plohama dok linije u ugljenu igraju dvojaku ulogu. Ukoliko je riječ o jednoj liniji ona preuzima funkciju stanke, dok gusti snop crnih linija ubrzava ritam, potiče žustrinu te djeluje kao glavni akcent unutar kompozicije slike. Okomita stremljenja izmjenjujućih ploha i linija na platnima u formi položenih pravokutnika variraju od krajnje minimalističkih, preko organskih do ekspresivnijih varijacija. Beskrajnim mogućnostima nizanja, preklapanja i ispreplitanja pojedinih elemenata unutar kompozicije umjetnica ostvaruje komunikaciju i gradi autonomni sadržaj slike. Takav pristup oblikovanju potvrđuje misao kako je prikaz same materije možebitno prikaz najkonkretnije stvarnosti jer istovremeno utjelovljuje vizualni i duhovni doživljaj umjetnika.

Tea Bičić za oblikovanje svojih pročišćenih likovnih kompozicija svjesno odabire jedan od najstarijih crtačkih materijala - karbon. Rodni kraj umjetnice obilježila je duga povijest ugljenokopa, te sve pozitivne i negativne konotacije koje ugljen nosi u sebi zabilježene su kao dio kolektivne i individualne memorije u ciklusu "Karbon". Istražujući povijesnu dokumentaciju otkrivamo kako je od samih početaka pronalaska pravog ugljena na području istočnog dijela Istre sredinom XVIII. stoljeća pa sve do danas "ugljen duboko uronjen u tlo Labinštine, izranja iz njezinih njedara i ostavlja sve dublji trag u njezinoj povijesti, prožimajući sve segmente života". Dualitet koji nosi pojam karbona: strah, neizvjesnost, muka i strepnja s jedne strane, te nada, marljivost i izdržljivost s druge strane; prisutan je i u samim radovima kroz dihotomiju likovnih elemenata: crno-bijelo, svjetlo-tama, prozirno-neprozirno, puno-prazno. Različitost formata unosi dodatnu dinamiku u sâm ciklus te postav izložbe. Radovi većih dimenzija posjeduju snažniji upliv boje i naglašeniji ritam linija, dok manji formati nude sažetiju i intimniju priču. Djela variraju od krajnje minimalističkih poput radova "Trag Karbona" i "Black, Karbon & Black again" pa sve do slojevitih i zasićenih djela "Black, White & Šiblje", "White in the evening" i "Bijela kula". Red, strukturu i naglašenu organizaciju pronalazimo u posve malim formatima, a često je riječ o kvadratnoj formi s jednobojnim poljem čije središte dijeli okomita linija. Srednji formati povremeno su bazirani na kontrastima bijele i crne plohe ili transparentnog i zasićenog polja boje, dok veliki formati posjeduju daleko veću slobodu izraženu u nepravilnim i asimetričnim kompozicijama. Neovisno o dimenzijama, cijeli ciklus baziran je na bilježenju čistih likovnih vrijednosti.

Nakon dva desetljeća neumornog crtanja i slikanja Tea Bičić je ujedinila svoj grafički i slikarski duh te oslobodila kompoziciju suvišnih likovnih elemenata. U vremenu prezasićenom informacijama često se javlja nužnost distance te povratak bazičnim vrijednostima. Poput onog prijeko potrebnog trenutka tišine u svijetu nerazumljive buke. Postizanjem sklada i harmonije likovnih elemenata unutar kompozicije kroz beskrajnu igru kombinacija i kontrasta crne i bijele plohe s linijom ugljena Tea Bičić stvorila je svojevrsni "slikarski psihogram". Što su reduciranija likovna sredstva to je izražajnost slike jača. Maksimalnim potenciranjem vrijednosti gradivnih likovnih elemenata gdje se u apstraktnom i akromatskom očituje mekoća linije, te prirodni obrisi ploha, dolazi do stapanja i preklapanja koja definiraju karakter djela. Psihičko, emocionalno i mentalno u liniji, plohi i boji počiva na suodnosu koji potencira međusobne vrijednosti.

Eliminiranjem suvišnog i svođenjem na bitno, te upotrebom industrijskih materijala i čistih nemoduliranih boja Tea Bičić iskazuje unutarnja previranja i percepciju sadržaja kroz odnos prema osnovnom izričajnom sredstvu. Slojevitost i kompleksnost emocija prema materiji koju svjesno koristi u svom umjetničkom radu autorica iskazuje ostavljajući trag na površini platna, bilježeći pritom trag koji je Karbon ostavio na nju. Osobno i naglašeno individualizirano pretočeno u univerzalni jezik lišen motiva i figurativnosti dokida jednostrano čitanje sadržaja te ostavlja slobodu individualnih interpretacija i konotacija ovisno o karakteru, iskustvu i memoriji samog promatrača.

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

 

 



Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Marije Tokić u Novom Marofu "Zagreb u srcu"


vrijeme: 01.10.2019. u 19 sati
mjesto: Gradska knjižnica i čitaonica Novi Marof

Izložba Marije Tokić u Novom Marofu

Marija Tokić rođena je 1953. god, u Osekovu, gdje je pohađala osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavila je u Zagrebu, gradu u kojem je odlučila ostati i živi danas.
Slikarske tehnike i mogućnosti likovnog izražavanja upoznala je na likovnim radionicama Miloša Popovića, prof., Dubravka Lepeja, prof., Ane Tomljanović. prof. ak. grafičar/slikar.
Redovita je polaznica škole crtanja i slikanja Atelier Sellier pod vodstvom Tese Horvatiček Paradi, mag. art.
Članica je udruge PULS Moslavački štrk Popovača i Ama artem Zagreb.
Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, te na likovnim kolonijama humanitarnog karaktera.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.