Maja Bachler - Zeitraum

vrijeme: 3. travnja – 11. travnja u 20 sati

mjesto: Lauba, Baruna Filipovica 23a,  Zagreb

U sklopu projekta Hrvatska umjetnost danas, u utorak 3.4. u 20 h, u Laubi se otvara izložba mlade hrvatske suvremene slikarice Maje Bachler pod nazivom 'Zeitraum'.

Novi ciklus sastoji se od 13 radova koji nastaju kolažiranjem apstraktnih i figurativnih formi bez prisiljene simboličke nabijenosti. Odabrani motivi u Majinim slikama, kao što su kontemplativni psi, plutajući narval i prolazeća goveda, djeluju kao slučajni prolaznici, ali sigurni u svojem postojanju u nedefiniranom prostoru u kojem su se našli.

„Tako je proces stvaranja slike dvojak u Majinim djelima, prostor igre za manifestaciju idejne teorije u materiji, prvi, određen logičkim obrascima koji se drže principa dobrog slikarstva i zbirom tehničkih aspekata koje on povlači, te drugi, iracionalan, sklop unutarnjih previranja i emotivnih obrazaca natopljen uljanom materijom slike.“ – iz predgovora Marije Kamber.

Maja Bachler rođena je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu i likovnu kulturu na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo. Za vrijeme studija jedan semestar provodi na Ulsterskom sveučilištu u Ujedinjenom Kraljevstvu u okviru Erasmus programa, a potom odlazi na umjetničku rezidenciju u Belgiju. Od 2016. godine članica je HDLU-a. Izlagala je samostalno i grupno od čega izdvaja izložbe poput 32. Salona mladih, 11. Erste fragmenata, 12. Trijenala kiparstva te Suvremenih odjeka antike u Gliptoteci HAZU. U svom radu koristi razne pristupe i tehnike, iako je najzastupljenije slikarstvo, ona se bavi i kiparstvom, grafikom, digitalnim crtežom i kolažem.

Kustosica izložbe: Petra Böhm

Petar Hranuelli izlaže u Brčko

U četvrtak, 12. 4. 2018. u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Brčko, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina, otvara se samostalna izložba skulptura i crteža Petra Hranuellija. Izložba traje do 12.5. 2018.

Jedan udarac može uništiti život, ali isto tako i stvoriti nešto novo i ljepše. Upravo tu leži sva ljepota vajarstva. Duboko promišljenom destrukcijom iz amorfnih, mrtvih materijala, rađaju se nova tijela.

Privilegija je bila na trenutak zaviriti u umjetnost Petra Hranuellija i doživjeti bar za kratko priču koju pričaju njegova djela. Ovdje je riječ o iskustvu koje ne oslobađa samo skulpturu koja niče iz kamena, gdje je umjetnikova ruka uzdiže iz okova hladnog materijala, nego i o oslobađanju samog stvaraoca.

Svi koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga posmatraju iz nekog drugog, suptilnijeg i iskrenijeg ugla ovdje bi trebali da se pronađu. Iz kamena je oslobođena skrivena moć, energija koja je oživjela nove i drugačije oblike koji sada samostalno žive i dišu. Umjetnik je odbacio svaku vrstu oponašanja i deskripcije, a sve ono što materijal u kojem radi čini mrtvim i nijemim nestalo je odstranjivanjem „viška“, da bi izronile skulpture koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada pogledamo cjelokupan dosadašnji stvaralački opus umjetnika shvatimo da je u ovom trenutku stavljena tačka jer je on rekao sve što je naumio. Sada je na nama da započnemo komunikaciju, izvučemo zaključke i doživimo djelo potpuno slobodno, tumačeći na sopstveni način njegovu simboliku.

Njegova poetika radoznala je i provokativna što se najviše ogleda na crtežima i slikama. Oni odišu težnjom da pomire animozitet između ljudske prirode, nagona koji nas vode a koje često potiskujemo i kulture koja nerijetko propagira lažni moral. Zato njegova djela nisu i ne mogu biti prijemčiva za sve one kojima je moral, često okovan krutom religijskom dogmom važniji od prirode samog čovjeka, od istine i duha, njegovog svjesnog i nesvjesnog dijela svijesti.

Složićemo se svi da izložba zbog svoje tematike pomalo odiše ekstarvagancijom jer na neobičan način simboliše libido kao pokretača svih životnih procesa pa u ovom slučaju i onih stvaralačkih. Tijelo žene jedan je od glavnih motiva. Ona je Venera, majka, simbol života, prefinjenosti i iskonske ljepote... Ovdje se mire praistorijska estetika i savremeni pojam ženske ljepote. Petrove skulpture personifikacija su rađanja, odnosa između polova, roditelja i potomstva i na kraju odnosa prema čovjekovoj prirodi i samom sebi. Posmatrajući ih promišljenim redosledom rasute u prostoru vidimo život u svim njegovim oblicima, ogoljen u trenutnoj stvarnosti. Ipak, doživjećemo njegov svijet i razumjeti ga na različite načine u zavisnosti od toga šta smo iskustvom akumulirali u svojoj podsvijesti. Venera kao simbol ženske moći koja posjeduje sposobnost rađanja i bik kao otjelotvorenje snage, stavljaju ženu na pijedestal sveukupne moći.

Njegova djela predstavljaju svojevrsnu introspekciju, put otkrivanja one ženske strane u svakom čovjeku koja je presudna za kreaciju i stavaranje kako samog života tako i umjetničkog djela. Libido kao čista energija, ženska seksualnost i priroda kojom odišu slike, crteži i skulpture, pokušaj su traženja načina da se kroz njih dođe do ispunjenja želje da se od nagona stvori poetika koja će dodirnuti djelić mitologije i onog arhetipskog u nama.

Sonja Đurović, kustos Umjetničke galerije